Nada je važna, izuzetno važna. Većina navijača shvaća da se uspjeh ne događa preko noći, ali ako vide nešto što ih vodi u tom smjeru i daje im nadu, onda će s vama voziti kroz krivine. Rekao je to Ange Postecoglou u razgovoru za najnoviji broj magazina FourFourTwo i tako apostrofirao dva lajtmotiva svoje trenerske karijere, odnosno dvije vrijednosti koje je donosio u klubove od Australije i Grčke preko Japana do Škotske i Engleske, a to su upravo - povjerenje i nada. Iako se često pojavljivao u ulozi autsajdera, na svakom je radnom mjestu stručnim kvalitetama i nogometnim znanjem stekao kredibilitet te, istodobno, rezultatima i stilom igre pružao perspektivu.

Novo oživotvorenje tog obrasca gledamo ovih dana u Tottenhamu. "Big Ange" u sjeverni je London stigao početkom srpnja, bez lovorika i zvukova fanfara, da bi tijekom samo četiri mjeseca stekao gotovo mesijansku auru - imidž "odabranog", onog koji je sposoban prekinuti prokletstvo "Spursa" i donijeti im naslov engleskog prvaka nakon 63 godine čekanja.

Doček u tišini

U slučaju nekih njegovih prethodnika razvoj događaja bio je dijametralno suprotan. Pochettino, Mourinho i Conte bili su, primjerice, dočekani uz crveni sag, trublje i visoka očekivanja, a ispraćeni na stražnji izlaz - u tišini. Postecoglouov projekt tim je veći ako imamo u vidu okolnosti u kojima je preuzeo kormilo Tottenhama, a tu se prvenstveno misli na odlazak najveće zvijezde i najboljeg strijelca u klupskoj povijesti - Harryja Kanea. Ruku pod ruku s "talismanom" otišla je i vjera najvećeg dijela navijača u osvajanje trofeja, no Postecoglou je svojim stručnim kvalitetama, liderskom crtom i karizmom ekspresno razbucao guste kumulonimbuse beznađa i defetizma nad stadionom Tottenham Hotspur te ponudio - nadu, vjeru i optimizam. Angeove preporođene "bijele" trupe trenutačno zauzimaju sam vrh engleskog prvenstva s osam pobjeda i dva remija, a australsko-grčki stručnjak upisao se u povijesne knjige Premier lige kao prvi trener koji je osvojio 26 bodova u svojih prvih deset utakmica. Postecoglou je središnja figura redizajniranog Tottenhama, a osim što je trener, on je i klupski ideolog, reformator i arhitekt svega onoga što momčad iz sjevernog Londona isporučuje ove sezone.

GLYN KIRK Afp

No, vratimo se na početak priče. Postecoglouov put do blještavila elitnog nogometa i glamura Premier lige bio je izuzetno dug, atipičan i težak. Rođen je u atenskom predgrađu Nea Filadelfeia, istom onom koje je proteklih mjeseci bilo u fokusu hrvatske javnosti kao poprište krvavih sukoba Bad Blue Boysa i AEK-ovih navijača. U naselju uglavnom Grka izbjeglih iz Male Azije (nakon grčko-turskog rata) Angeov otac Dimitris imao je stolarsku radionu i njome prehranjivao četveročlanu obitelj. Život Postecoglouovih doživio je, međutim, tektonske promjene nakon što su se 1967. na ulicama Atene pojavili - tenkovi. Te se godine, naime, dogodio vojni udar u kojem je, nekoliko tjedana prije izbora, svrgnuta privremena vlada, a na snagu je stupila desničarska vojna diktatura (grčka hunta). Poduzeća su nacionalizirana, a među njima i tvrtka za proizvodnju namještaja obitelji Postecoglou. Potaknuti novonastalom društveno-političkom situacijom, u strahu za budućnost svoje djece, Dimitris i njegova supruga Voula odlučili su 1970. pobjeći iz zemlje i, poput brojnih grčkih migranata prije njih, potražiti utočište u Australiji. Petogodišnji Ange s obitelji je tako 30 dana putovao brodom prije nego što je stigao u Melbourne.

Postecoglouovima je bilo vrlo teško prilagoditi se životu "down under". Iako je imigracija u samoj srži australskoga nacionalnog tkiva, to ne podrazumijeva da je novim doseljenicima lako integrirati se u tamošnje društvo. Angeova obitelj na drugom se kraju svijeta morala nositi s brojnim izazovima, a integraciju su joj značajno otežavale brojne barijere i razlike, poput jezičnih, kulturoloških i socio-ekonomskih.

Velika žrtva

- Najveću žrtvu podnijeli su moji roditelji. Za sve smo bili izbjeglice. Nismo poznavali nikoga u Australiji i moji roditelji nisu znali jezik, ali su odlučili dati priliku za bolji život svojoj djeci - prisjetio se Postecoglou tog vremena, pa istaknuo kohezivni faktor koji je njemu i njegovoj obitelji pružao svojevrsni bijeg od realnosti:

- Nogomet je bila jedina stvar koja je spajala cijelu obitelj. Moje nogometno putovanje omogućilo nam je da se nosimo s teškoćama imigrantskog života u novoj zemlji.

Prekarna zbilja Postecogloua starijeg svodila se na rano ustajanje, rad u tvornici, dolazak kući, večeru i spavanje. S obzirom na takav životni ritam, nije uspijevao provoditi mnogo vremena sa sinom, a iznimku su pružali večernji sati ponedjeljkom kada su Ange i Dimitris gradili svoj nogometni mikrokozmos gledanjem sažetaka engleske lige. Budući da su Postecoglouovi stanovali u melburnskoj četvrti Prahran, u kojoj je bila prisutna snažna grčka zajednica, sljedeći logičan korak bilo je priključivanje South Melbourneu, lokalnom klubu koji su 1959. osnovali grčki migranti. Bio je to vrlo živ sportski kolektiv koji je, uz sportsko-natjecateljsku dimenziju, članovima i njihovim obiteljima pružao mnogo više - identitet, osjećaj pripadnosti, baštinjenje nogometne tradicije i sponu s domovinom. Oko stadiona Lakeside mogao se čuti grčki jezik, a u zraku osjetiti miris souvlakija ili gyrosa. Bio je to grčki komadić Australije - mjesto gdje se Postecoglou stariji družio sa sunarodnjacima i uživao u nogometu kao analgetiku od teške svakodnevice dok je njegov sin ispisivao svoju sportsku biografiju. Ange je cijelu igračku karijeru proveo u South Melbourneu: igrao je na poziciji lijevog beka i osvojio dva naslova australskog prvaka, s tim da je do drugog trofeja došao pod vodstvom legendarnog Ferenca Puskása u sezoni 1989./1990.

NICK POTTS/PA IMAGES/PROFIMEDIA

- Nije baš dobro govorio engleski, bio sam mu prevoditelj i vozač. Imao je briljantan pogled na život, što je još važnije od samog nogometa, bio je vrlo skroman čovjek i zbog toga imao poštovanje svih. To je bila dobra lekcija za mene: ako postignete sjajne stvari i ostanete skromni, ljudi će vas više cijeniti. Kao trener je želio da zabijamo golove, bio je sretniji ako pobijedimo 5-4 nego 1-0 - rekao je Postecoglou koji je zbog ozljede koljena završio igračku karijeru s 27 godina, a onda se, tri godine poslije, otisnuo u trenerske vode.

Vodio je South Melbourne do dva naslova prvaka, a osvojio je i Oceanijski LP te izborio nastup na Svjetskom klupskom prvenstvu. Ta su mu postignuća osigurala mjesto izbornika australskih selekcija U17 i U20 s kojima se kvalificirao na šest svjetskih prvenstava, a on sam tvrdi kako je u tom razdoblju (2001. - 2006.) položio trenerski doktorat putujući svijetom i upijajući različite nogometne ideje, da bi iz te iskustvene baze razvio vlastiti nogometni manifest utemeljen na ekspanzivnom napadačkom pristupu kakav i danas gaji.

Trijumfalni niz selekcija koje je vodio okončan je 2006. kada je australska reprezentacija U17 u kvalifikacijama izgubila od Laosa, a U20 od Južne Koreje. Uslijedio je intervju na SBS-u gdje se Postecoglou našao pod rafalnom paljbom Craiga Fostera. Bivši veznjak Australije, Crystal Palacea i Portsmoutha pritiskao je sugovornika i inzistirao na tome da treba dati ostavku, a 13-minutni razgovor prerastao je u otvorenu svađu koja je imala negativne reperkusije na Angeovu karijeru. Savez mu nije produljio ugovor, bio je marginaliziran, a želja za revitalizacijom trenerske karijere vratila ga je na početak - u Grčku. Devet mjeseci vodio je trećeligaš Panachaiki, a onda se vratio u Australiju i preuzeo Whittlesea Zebras koji nije uspio spasiti od ispadanja u niži rang, da bi mu se sredinom rujna 2009. otvorila prilika koja mu je nasušno trebala za veliki povratak. Preuzeo je Brisbane Roar i u roku od 16 mjeseci davljenika pretvorio u prvaka osvojivši titulu u sezoni 2010./2011., da bi godinu poslije ponovio isti uspjeh upisavši 36 utakmica bez poraza, što je do danas ostao rekord u A-ligi.

Nema granica

Postecoglou je ubrzo izabran i za izbornika australske seniorske reprezentacije. Sa "Socceroosima" je sudjelovao na Mundijalu 2014., a 2015. je osvojio Azijski kup. Šarolikoj nogometnoj biografiji dodao je potom i trogodišnji angažman u Japanu gdje je vodio Yokohamu i 2019. doveo je do naslova prvaka. Avantura u Zemlji Izlazećeg Sunca imala je osobiti značaj za Postecogloua jer je Yokohama u pobjedničkoj sezoni odigrala prijateljsku utakmicu s Manchester Cityjem kada je Ange, unatoč porazu, ostavio snažan dojam na Pepa Guardiolu koji ga je okarakterizirao "iznimnim trenerom". Pojedini svjetski mediji čak su tvrdili da je Pep 2021. upravo Postecogloua predložio Celticovu većinskom dioničaru, Dermotu Desmondu, kao kandidata za novog trenera. "Big Ange" tvrdi da ne zna je li ta priča istinita, ali priznaje kako mu se inicijalno obratio upravo Desmond - a sve nakon toga je povijest. Postecoglou je u ljeto 2020. stigao u Glasgow i u sljedeće dvije sezone s Celticom osvojio dvije titule škotskog prvaka, Kup i dva Liga kupa te se tako kvalificirao za novog trenera Tottenhama.

GLYN KIRK Afp

Nakon gotovo tri desetljeća kaljenja po nogometnim labirintima diljem svijeta Postecoglou je, dakle, iskoračio u elitni klupski nogomet. Kao što smo već mnogo puta naučili, prvenstvo je maraton, a ne sprint i nemoguće je iz ove pozicije prognozirati može li s Tottenhamom osvojiti Premier ligu, ali treba priznati da mu je, u najvećem izazovu dosadašnje karijere, krenulo gotovo savršeno. On sam kaže da si neće postavljati granice - pa to nećemo činiti ni mi.