Kada je Newcastle United kupio konzorcij predvođen Javnim investicijskim fondom Saudijske Arabije - težak stotine milijardi eura - navijače je uhvatila masovna euforija. Svi su očekivali da će enormno bogati Saudijci u klub preko noći ulupati stotine milijuna eura i odmah postati kandidati za osvajanje Premier lige i Lige prvaka. Samo za primjer, bogatstvo vlasnika PSG-a i Manchester Cityja pravi je "sitniš" za ono što imaju vlasnici Newcastlea, odnosno princ Bin Salman, vlasnik fonda "teškog" 430 milijardi dolara.
Međutim, do velike potrošnje na pojačanja nije došlo, a već smo duboko u kolovozu. Također nema ni posebnih najava o tome da bi se to do kraja prijelaznog roka moglo promijeniti? Zašto je to tako?
Mogućnost potrošnje svakog kluba ograničena je i pravilima profitabilnosti i održivosti Premier lige (P&S). Ta pravila dopuštaju gubitak od pet milijuna funti godišnje, koji se može povećati ubrizgavanjem kapitala od 30 milijuna funti, pa je dozvoljen gubitak od 35 milijuna funti godišnje. To iznosi 105 milijuna funti tijekom trogodišnjeg razdoblja praćenja.
Mladi trener Newcastlea Eddie Howe iznio je nedavno zanimljiv stav na tu tu temu: "Financijski fair play utječe na nas i nastavit će utjecati na nas još niz godina. Nemamo slobodne ruke kako se percipiralo u medijima. Ne možemo potpisati koga želimo i plaćati basnoslovne naknade za transfere i plaće."
Zapravo su u Newcastleu bili u dobroj poziciji u smislu P&S-a, zahvaljujući štedljivom pristupu kluba prije prodaje, upisana je dobit od 44 milijuna funti u razdoblju od 2018. do 2021. Što je bio četvrti najbolji financijski učinak u Premier ligi u tom razdoblju u kojem je COVID odigrao iznimno važnu ulogu.
To je značilo da je Newcastle došao u poziciju da može potrošiti 149 milijuna funti prije nego što bi dosegao najveći dopušteni gubitak P&S-a od 105 milijuna funti. Uz još neke pravne smicalice taj je iznos mogao dosegnuti i 179 milijuna funti.
No, igrači Newcastlea imali su iznimno male plaće. Njihovih 107 milijuna funti u sezoni 2020./21. donijelo im je 17. mjesto po potrošnji na plaće igrača. U svakom slučaju, najmanje 200 milijuna funti ispod razine prva četiri kluba u ligi.
Financijska aktivnost novih vlasnika u sezoni 2021./22. dovela je do povećanja godišnjih troškova od oko 52 milijuna funti, uključujući najveću potrošnju na transfere u Europi u siječnju (Bruno Guimaraes, Chris Wood, Kieran Trippier i Dan Burn). Dodavanje novih 58 milijuna funti potrošenih na transfere Svena Botmana, Matta Targetta i Nicka Popea već su prepolovili okvire u kojima se trošak momčadi mogao povećati. I Newcastle na plaće igrača danas troši bitno više nego što ih je trošio prije dvije godine. I zato mora biti oprezan.
U stvarnosti je Newcastleu daleko teže kopirati Manchester City koji je u pet godina nakon dolaska arapskih vlasnika izgubio 562 milijuna funti. Danas je to financijski nemoguće izvesti. Što i trener Howe naglašava:
"Ne možemo samo potrošiti novac na pojačanja i potpuno promijeniti svoju momčad unutar jednog prijelaznog roka. Neke momčadi su to prijašnjih godina mogle napraviti, ali danas to više ne ide."
U Man. Cityju su s dolaskom novih vlasnika komercijalni prihodi porasli s 21 milijun funti 2008. na 272 milijuna funti, što je najviše u Engleskoj. Ne bi bilo iznenađenje da Newcastle privuče i neke nove sponzore iz Saudijske Arabije. Međutim, jedan od izazova bit će uskladiti i njih s novim pravilima Premier lige, kako bi se osiguralo da se sponzorstva smatraju poštenom vrijednošću. To je teško procijeniti, kao što smo vidjeli u opsežnoj reviziji Cityjevog ugovora s Etihadom (koji UEFA i njezin FFP u konačnici smatra "ne pretjeranim"). Dakle, teoretski Newcastle može naći sponzora koji će za logo na dresu iskrcati 1000 milijuna funti godišnje, ali P&S to neće prihvatiti. Jer to nije realan iznos za klub vrijednosti Newcastlea.
Jedna strategija za osiguravanje sukladnosti s FFP-om je trgovanje igračima, kao što je to napravio Chelsea koji je nadoknadio velike operativne gubitke s 344 milijuna funti dobiti od prodaje igrača u posljednje četiri godine.
Newcastle dakle mora biti strpljiv i polako zidati momčad. Što sigurno frustrira i vlasnike i navijače. Na čija kod vrata pokucaju u pitaju za pojačanja, cijene odmah idu u nebo jer "to su Saudijci koji imaju novca k‘o blata". Imaju ga vlasnici, ali klub ga nema, niti vlasnici samo tako mogu unijeti novce u klub kako bi s njime kupovali. City i PSG su dobili arapske vlasnike u vrijeme dok tako strogih pravila nije bilo. Napokon, ona su u najvećoj mjeri i uvedena zbog njih.
I prebogati princ Bin Salman sada mora stati u red i čekati...