Sjajna prilika i... Promašaj! Tako su najčešće zvučali engleski komentatori kada bi se Timo Werner našao u gol šansi, a istim usklikom najzornije bismo mogli prikazati premierligašku avanturu sada bivšeg centarfora Chelseaja. Jer njegov dvogodišnji mandat na Stamford Bridgeu bio je - i za Wernera, a pogotovo za Chelsea - čisti promašaj. Nijemac je zato završio svoju priču u plavom dijelu Londona i klub je odlučio prodati ga nazad u Leipzig, odakle su ga 2020. doveli za 53 milijuna eura, a bundesligaš ga je ovih dana vratio za samo 20 milijuna.
Još jedan težak udarac za Chelsea i Todda Boehlyja, koji vjerojatno proklinje svog prethodnika Romana Abramoviča kada pogleda blisku povijest paprenih ulaganja kluba na čiju je predsjedničku fotelju zasjeo krajem lipnja. U Londonu se zasigurno ne ponose listom svojih najskupljih pojačanja jer pokazalo se da je Chelsea, uvjeren da rekordnim izdacima kluba gradi mega momčad, ustvari srljao iz pogreške u pogrešku. To možemo dokazati čak i ako krenemo od vratara jer Kepa, “zabetoniran” na klupi za rezerve, najskuplji je golman svih vremena. Međutim, katastrofalni poslovi Plavaca posebice se odražavaju na pojačanjima u napadačkom redu, ako se pridošlice poput Wernera ili Lukakua uopće mogu nazvati pojačanjima.
Situaciju je najbolje oslikati brzinskim presjekom 2020. godine: Werner je igrač Leipziga, Lukaku milanskog Intera, a velikan Engleske u potrazi za napadačem u izostanku kvalitete prema naprijed. Chelseajev poraz ocrtava se u tome što “u slovo” identična rečenica vrijedi i danas, jedina osjetna razlika dolazi iz klupske blagajne Londončana, jer iskustvo s Wernerom Plavce je koštalo 33 milijuna eura i, uzevši u obzir njegove moguće i nemoguće promašaje, barem 10-ak bodova po sezoni. Imao je “mali milijun” kredita, jer njegovi prodori uvijek su bili ubitačni, a zavidna brzina osiguravala opasne kontre. Posebno se istaknula njegova požrtvovnost i tu je zaradio mnogo poena, ali svoju primarnu zadaću - tresti mreže - nikako nije uspijevao ispuniti.
Podaci se razlikuju ovisno o kriterijima po kojima se određena šansa smatra velikom, ali brojke naznačuju 21 do 23 neiskorištene izgledne prilike (od njih 30-ak) Wernera u svim natjecanjima. I to samo u jednoj sezoni, onoj debitantskoj. Naravno da je to apsolutni rekord jednog igrača Premier lige, onaj kojeg svaki golgeter više od svega želi izbjeći.
- U nekoliko utakmica propustio sam mnogo šansi za pogodak i to je ostavilo utjecaja i kasnije. Slike promašaja zaglavile su u mojoj glavi i jako mi narušile samopouzdanje - priznao je krajem prve sezone u plavom koju je završio sa svega šest ligaških golova, a u idućoj potvrdio onu da uvijek može gore s blijeda četiri pogotka.
U početku su se neuspjesi, kako to obično i biva, pripisivali tomu da se napadač još nije prilagodio na stil igre i premierligaške uvijete. Ali s vremenom je postalo jasno da kritična realizacija Chelseajeve 11-ice nije slučajnost, već navika.
Thomas Tuchel, koji je naslijedio Franka Lamparda na poziciji menadžera u siječnju 2021., shvatio je da ga sunarodnjak baš i neće usrećiti i od uprave je zatražio pojačanje u vrhu napada. Želje vrsnog stratega nisu se preispitivale tim više što je u pet mjeseci mandata iznenada osvojio Ligu prvaka, pa je Chelsea “natankao” Interovu blagajnu sa 113 milijuna eura da bi pridobili Lukakua.
Belgijski as tako je postao najskuplji centarfor Premier lige svih vremena i drugi najveći transfer u povijesti tog natjecanja (Manchester City za Grealisha je izdvojio četiri milijuna više). Chelsea je bio siguran da s Lukakuom konkurira za vrh lige i da ima dobre šanse prekinuti dominaciju Građana i Redsa. I tako ponovo ispao naivan - isti taj napadač danas je izvan Chelseajevog pogona, nije ostavio nikakav zamjetan učinak (osam golova u PL) i velikim dijelom se sam otpisao iz sastava javnim jadikovanjem za vremenom provedenim u Interu, gdje je sada na jednogodišnjoj posudbi. Dakle, igrač od 133 milijuna eura apsolutno ni na jedan način ne služi momčadi.
No dobro, kad-tad prežalit će u Londonu bačene milijune. Prošlost se ionako ne može promijeniti i sada je veći problem što Tuchel u ekipi nema pravu devetku. Sva sreća za Plavce da postoji Kai Havertz, za sad jedini s liste (uz Jorginha) koji je u potpunosti opravdao plaćen iznos. Havertz može igrati praktički na svim pozicijama protivničke polovice i izvrsno se snašao u špici napada, iako je prethodno u Bayer Leverkusenu najviše igrao po desnoj strani, a s obzirom na to da je došao u isto vrijeme kada i Werner, jasno je da planovi nisu bili Havertza postaviti u vrh, već je Tuchel morao na bilo koji način “sakriti” najveću slabost svog sastava.
Havertz je spasitelj, ali i kratkoročno rješenje čak i ako ostane najistureniji igrač na terenu, jer Chelsea i dalje nema širinu u ofenzivnoj liniji, što je u ligi izrazito zahtjevnog intenziteta prijeka potreba ciljate li na veliko. Sterling nije dovoljan ako pored njega stoji samo jedan napadač dostojan statusa prvotimca. Ziyech je zatražio transfer i ne taji simpatije prema Milanu. Broja je vraćen s posudbe nakon solidne sezone u Southamptonu, ali pružati dobre partije u nemjerljivo boljoj momčadi malo je veći zalogaj.
Tu je još i Amerikanac hrvatskih korijena Christian Pulišić, također masno plaćen 2019. kada je kao zvijezda stigao iz Borussije Dortmund, a danas je jedva primjetan. Pulišić je 360 dana proveo na rehabilitaciji otkad je stigao u Premier ligu i tako propustio 44 utakmice. To prolazi kao alibi za njegov nezadovoljavajući učinak, ali ne mijenja činjenicu da je 64 milijuna njegove otkupnine manje-više novac bačen u vjetar. Ostali aduti? Hudson-Odoi, kojeg je Tuchel skoro pa u potpunosti prestao koristiti i povratnik s posudbe Batshuayi. Dakle, izuzevši Havertza i Sterlinga, njemački strateg u svojoj napadačkoj liniji nema komu vjerovati.
Klub je uvelike svjestan problematike i sada je treći put u tri godine primoran pronaći udarnu ‘devetku’.
Tamošnji mediji pišu da se nadaju Aubameyangu, koji je svoje najbolje izdanje ostavio tamo negdje u početku 2020. u Arsenalu, onda dvije godine padao učinkom i prošle sezone malo “trznuo” u Barceloni. Koga god da Chelsea dovede, vjerojatno će prijeći iznos od vrtoglavih 200 milijuna eura (trenutno 186,5 milijuna €) potrošnje tijekom ljetne kupovine, a prodaja Wernera i posudba Lukakua zasad im je jedina tržišna “zarada”.