L‘état c‘est moi. U prijevodu: Država, to sam ja! Zavapio je apsolutistički francuski kralj Luj XIV. pred pariškim parlamentom sredinom 17. stoljeća, a sada, gotovo 400 godina kasnije, države, doduše one bliskoistočne, hrabro koračaju u novu dimenziju, glasno poručujući nogometnoj eliti: Klub, to sam ja! U sjeni nedjeljnog finala engleskog Liga kupa na Wembleyju između dva Uniteda, Manchestera i Newcastlea, scenarij špageti-vesterna pod naslovom - "Prodaja ‘crvenih vragova‘" - stiže do vrhunca fabule.
Šeik istog imena
Upravo će ta bitka za prvi trofej sezone na Otoku poslužiti kao idealni šlagvort za zidanje temelja u priči o nogometnim investicijama među premierligaškim društvom, s natruhom pustinjskog pijeska natopljenog naftom. "Ah, ti Glazeri…", odisao bi gorčinom komentar većeg dijela navijačkog puka crvenog dijela Manchestera na pitanje o, još uvijek, aktualnim vlasnicima slavnog kluba. Američka milijarderska obitelj od 2005., kada je stigla na Old Trafford, "trn je u oku" navijačima zbog opterećivanja kluba dugovima, a praktički od prvog dana zaziva se njihov odlazak. Potkraj prošle godine, Glazeri su popustili, klub je stavljen na buržoazijski oglasnik, a među konopcima u borbi za vlasničkim papirima ostala su dva superteškaša, gledajući kroz financijsku prizmu.
Uz zamišljaj prodorne boje glasa Michaela Buffera, najavit ćemo borce za pojas (čitaj: vlasništvo nad klubom). Osim što su im nepregledne brojke na bankovnim računima spojna nit, obojica su, prema svojim riječima, osvjedočeni navijači kluba. U lijevom kutu, iz Failswortha u široj okolici Manchestera, stiže 70-godišnji kemijski inženjer "težak" 15 milijardi dolara - Sir James Arthur Ratcliffe. S druge strane, u desnom kutu ringa nalazi se bankar iz vruće katarske prijestolnice, sin bivšeg premijera, 30 godina mlađi od suparnika - šeik Jassim Bin Hamad Al Thani.
Dok se ne posvetimo dubljem razgolićenju života milijarderskog tandema, potrebno je pogledati u retrovizor, koji nas vraća u listopad 2021. godine. Javni investicijski fond Saudijske Arabije (u vlasništvu države) tih je dana kompletirao kupnju Newcastlea. U cijeli posao bio je upleten i tadašnji premijer Ujedinjenog Kraljevstva Boris Johnson, koji je tada, prema pisanju Guardiana, dobio upozorenje od prijestolonasljednika Saudijske Arabije Mohammeda bin Salmana: stavi li veto na posao, to će se odraziti na bilateralnim odnosima dviju država. Godinu i pol dana kasnije, klub sa sjevera Engleske proživljava novi život. Pravu renesansu. Dolaskom Saudijaca, "svrake" više ne moraju tražiti jug. Sunce ih grije svaki dan. Naročito na travnjaku: borba za Ligu prvaka, uz bitku za trofej, koji čekaju jako, jako dugo. Izuzmemo li iz klupskih vitrina europske pokale iz Intertoto kupa 2006. ili Kupa velesajamskih gradova 1969., na otočki trofej čekaju još od 1955., kada su podignuli FA Kup. Naravno, ne računajući u međurazdoblju titule u drugom razredu engleskog nogometa.
Briga ih za zločine
Dok navijači Newcastlea oduševljeno kroče paralelno uz svoje miljenike na travnjaku, pozdravljajući uzdizanje kluba koje im je bilo omogućeno dolaskom novih vlasnika, pristaše Manchester Uniteda križaju dane na kalendaru do odlaska Glazera. U jeku ulaska saudijskog profita u Newcastle, stranice su punjene stanjem ljudskih prava u toj državi, koje su mogle biti eventualna otegotna okolnost u zaključenju cijelog posla. Međutim, koliko je Englezima taj aspekt banalan, najbolje svjedoči izjava jednog navijača Newcastlea iz 2021.
- Bit će mi bitno jedino ako odrube glavu nekome na Eldon Squareu (trgovački centar u središtu Newcastlea nap.a.).
Iako je ta izjava možda i dovoljan pokazatelj morala tamošnjih navijača, a i klubova, teza se može dodatno nadograditi i pogledom na licemjerje, kroz prizmu inicijative koja je bila prisutna među premierligaškom elitom upravo u razdoblju promjene vlasništva u Newcastleu. S obzirom na to kako su novi vlasnici samostalno bogatiji od svih 19 vlasnika preostalih klubova Premier lige, tako je i ostatak klubova nastojao spriječiti taj potez, no - bezuspješno. Među najglasnijima je, prema pisanju engleskih medija, bio upravo Manchester United, a ovom se stazom vraćamo u fiktivni ring borbe za prijestolje na Old Traffordu.
Najbogatiji Britanac
I šeik Jassim i Ratcliffe poslali su službene ponude obitelji Glazer, a šuška se o iznosu od oko šest milijardi dolara, možda i više. Bila bi to najveća kupnja u sportskoj povijesti, čiji je vrh dosad držala prodaja NFL momčadi Denver Broncosa, koji su prošle godine "otišli" za 4,65 milijardi dolara. Usporedbe radi, Todd Boehly kupio je Chelsea za "samo" fiksnih tri milijarde dolara, uz dogovore o dodatnim investicijama.
Kako bi se potkrijepila priča o udruživanju snaga bliskoistočnih država i premierligaša, puno intrigantnija je priča oko katarskog šeika. Vlasnik katarske banke QIB u službeno poslanoj ponudi, čiji točan iznos nije poznat, uputio je svoju kratku i jasnu viziju kluba: "Vratiti ga na staze stare slave, i na terenu i izvan njega, ali i ponovno staviti navijače u srce kluba". Ipak, klupko se počinje motati kada je riječ o Kataru. Njihov Sportski investicijski fond (QSI) vlasnik je PSG-a, a katarski emir Tamim bin Hamad al Thani u kasnoj je fazi Mundijala odlučio kako se njegova država mora još hrabrije pozicionirati u svijetu sporta. Kako je QSI već u vlasništvu PSG-a, a Uefa ne dozvoljava da se dva kluba s istim vlasnikom natječu u istom europskom natjecanju (u ovom slučaju u Ligi prvaka), u trokutu šeika Jassima i QSI, umiješala se i katarska uprava za ulaganja (QIA), sve s ciljem kako bi se dokazalo da novac u klub neće "pumpati" katarska vlada, ali niti da novac iz kluba neće stizati na državni račun, nego da će služiti kao dugoročna investicija u sam klub. Iako, cijela zavrzlama pomalo dobiva obrise detaljne potražnje za "rupom u zakonu", o čemu između redaka pišu i otočki mediji.
Ironično, s dilemom višestrukog vlasništva suočio se i lokalni kandidat. Ratcliffe, koji je vlasnik INEOS-a, multinacionalne kemijske kompanije, u vlasništvu je i francuskog prvoligaša Nice, ali i švicarskog kluba Lausanne. Ipak, trenutačno ne mora mariti za probleme s kakvima se susreće katarska vrhuška, s obzirom na to da je Nica trenutačno u osmini finala Konferencijske lige, dok je Manchester jedan rang više - u osmini finala Europske lige. U tom kontekstu, nije na odmet spomenuti kako sudionike na travnjaku uopće ne diraju dvorske borbe. Momčad Erika ten Haga teoretski je u igri za sva četiri trofeja, a u svojim odajama drže i Marcusa Rashforda, možda i trenutačnog najvrućeg igrača na svjetskim travnjacima, koji je u 2023. potpisao već 13 pogodaka.
No, povratkom na priču o šeiku Jassimu, u fokus javnosti ponovno će doći ljudska prava u njegovoj rodnoj državi, koja su obilježila i dobar komad nedavne svjetske smotre. Ratcliffeovu ponudu, pak, izdvaja činjenica da će sve novčane posudbe podnositi njegova kompanija, a ne United, čime bi bilo spriječeno daljnje zaduživanje. Iako možda djeluje kao s(p)retniji izbor u očima navijača, negoli pomalo sumnjiva katarska ponuda, ipak i on ima malu mrlju iz prošlosti. Iako se okarakterizirao kao dugogodišnji navijač Uniteda, prošle se godine pokušao umiješati i u bitku za Chelsea, koju je u konačnici dobio Boehly, a zatim i duboko posegnuo u džep.
"Biram manje zlo"
Dobije li katarski šeik bitku za "crvene vragove", uz nagađanje, o kojem pišu i engleski mediji, da bi država između redaka ipak bila upletena u cijeli posao, značilo bi to kako su tri od trenutačno pet vodećih klubova Premier lige u vlasništvu - država. Uz saudijski Newcastle, a potencijalno i katarski Manchester United, za nastavljanje niza potrebno je samo otići na drugu stranu grada. Abu Dhabi United Group drži 81 posto vlasništva nad Manchester Cityjem, pa tako treća strana ovog neobičnog premierligaškog niza dolazi, pak, iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.
U bici za United, najmanje će se u konačnici pitati one kojima to najviše znači - navijače. U istraživanju The Athletica, glede novog vlasnika, Ratcliffe je odnio 66 posto glasova kao prva preferencija, dok su drugu opciju zauzeli katarski investitori sa 17 posto glasova. Pitate li se gdje su se rascjepkali preostali glasovi, oni su ostali u prizmi mašte, u kojoj su se kao novi vlasnici spominjali dobro poznati milijarderi poput Jeffa Bezosa ili Elona Muska. No, niti Ratcliffe nije idealan, a tomu svjedoči i citat jednog od navijača: "Biram najmanje zlo".
Ne trebate imati posebno nogometno obrazovanje za uvid u rezultatski pad Manchester Uniteda posljednjih sezona, uz izuzetak tekuće kampanje koja je navijačima dopustila maštanje. Kako je navijačima cilj povratak kluba u vrh, odnosno ponovni ulazak u borbu za titulu najboljih na europskom kontinentu, tako i sredstva za taj cilj postaju - nebitna. Tako više nije ni važno spočitavanje gradskom suparniku za "prodaju duše vragu". U drugi plan pala je kampanja u kojoj se iniciralo sprečavanje plovidbe Newcastlea na vodi od saudijskog kapitala. Moral, ljudska prava, poštivanje manjinskih grupa, odnosno teme koje su bile nepresušna inspiracija na katarskom Mundijalu, a u čijim su objavljivanjima prednjačili engleski mediji, odjednom nisu odlučujući faktor u elitnom vrtlogu najjače nogometne lige svijeta. Bitan je rezultat. Ali, puno bitniji u konačnici je novac - ples milijardi, na čijim bi notnim zapisima uskoro mogao zaplesati i crveni dio Manchestera.
Iako, treba spomenuti kako nije posve isključeno da Glazeri u konačnici i ostanu na tronu, ističu svjetski mediji. Bilo bi to u slučaju nezadovoljavajućih ponuda, što je pomalo teško zamisliv scenarij, uzme li se u obzir financijski raskoš glavnih kandidata za kupnju. U posljednjim trzajima ere Glazera, igrači će krenuti u bitku za praktički - sve. Na prvu postaju zagazit će danas od 17.30 sati na Wembleyju protiv Newcastlea. Ujedno, mogao bi to biti i jedan od njihovih posljednjih dvoboja bez potpune invazije bliskoistočnih vlasnika...