Pridonosi sreći. Ne, ovo nije jeftina sintagma iz reklame za anatomski madrac, luksuzni automobil ili "prirodne" antidepresive, već doslovni prijevod imena Bukayo. Navedeno ime potječe iz Yoruba jezika, nazvanog prema istoimenom zapadnoafričkom plemenu, a iz kojeg svoje korijene vuče i glavni protagonist ove priče. Krajem ljeta 2001. godine, Bukayu Saki ime je nadjenula baka, ni ne sluteći da će njezin unučić dva desetljeća kasnije značajno podizati indeks sreće, ne samo među užom i širom obitelji, već i među svim navijačima Arsenala i engleske reprezentacije. Ako se u nekom slučaju možemo poslužiti starom latinskom poslovicom "Nomen est omen" - to je definitivno ovaj.
Supertalent
U drugom kolu kvalifikacija za Europsko prvenstvo, naime, Engleska je pobijedila Ukrajinu (2-0) i tako zasjela na vrh skupine B, a "show" na Wembleyju u potpunosti je pripao Saki. Najprije je, u 37. minuti utakmice, savršeno poslužio Harryja Kanea za 1-0, da bi tri minute kasnije tribine engleskog nogometnog hrama počastio pravim malim remek-djelom. Primio je loptu na desnoj strani, elegantno "okrenuo" Mikolu Matvijenka i preciznim projektilom s dvadesetak metara rasparao suprotne rašlje.
- Tako veliki talent. Svi vide što daje na terenu, a također je i jedna od najboljih osoba koje sam upoznao u nogometu. On jednostavno donosi sreću svima - oduševljeno je o krilnom napadaču "gordog Albiona", nakon nedjeljne utakmice, govorio njegov reprezentativni kolega Ben Chilwell, dok ga je BBC proglasio "draguljem u engleskoj kruni".
Pregršt sreće i zadovoljstva 21-godišnji je ofenzivac donio i Mikelu Arteti, s obzirom na to da od početka klupske sezone igra na vrhunskoj razini te, s Gabrielom Martinellijem i Martinom Ødegaardom, čini ofenzivni trijumvirat koji suvereno predvodi Arsenal prema 14. tituli engleskog prvaka - prvoj nakon romantične sezone 2003./2004. O tome u kakvoj je Saka formi vjerojatno najbolje govori podatak da je trenutačno jedini igrač Premier lige s dvoznamenkastim brojem isporučenih pogodaka (12) i asistencija (10).
Njegov doprinos za Arsenal ima posebnu simboliku s obzirom na činjenicu da se radi o mladiću koji je odrastao na londonskim ulicama i predstavlja prototip onoga što nazivamo djetetom kluba. Rođen je u Ealingu (okrug u zapadnom Londonu), od majke Adenike i oca Yomija, doseljenika iz Nigerije (i pripadnika Yoruba naroda), a svoj nogometni put započeo je sa sedam godina u Arsenalovoj Hale End akademiji. Usporedno s razvojem u klupskom omladinskom pogodnu, Bukayo se probijao i kroz mlađe nacionalne selekcije, pa je tako bio član svih engleskih reprezentacija od U15 do U21 uzrasta. Premijerni pogodak za prvu momčad "topnika" postigao je na gostovanju kod frankfurtskog Eintrachta u Europskoj ligi, sredinom rujna 2019., a godinu dana kasnije debitirao je u dresu seniorske nacionalne vrste, na prijateljskoj utakmici s Walesom.
S beka na krilo
Iako to nije bilo tako davno, gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je Saka i kod Artete i kod Southgatea u početku igrao na poziciji lijevog beka. Na njegovo osobno, ali i na zadovoljstvo svih ljubitelja nogometne igre, vremenom je "kozmička ravnoteža" ipak uspostavljena, pa je ovaj potentni ofenzivac i u klubu i u reprezentaciji premješten na desno krilo - poziciju na kojoj je neusporedivo opasniji i koja mu omogućuje u potpunosti realizirati ogroman napadački potencijal kojim raspolaže. Danas ga je teško zamisliti u bilo kojoj drugoj ulozi od one u kojoj juriša po desnom krilu, "lomi" suparničke braniče, a potom konkretizira ostvarenu prednost i (najčešće lijevom nogom) pogađa drugi kut, ili namješta "zicer" nekom od suigrača u napadu.
U kategoriji igrača rođenih nakon 2000. godine, Saka je, uz našeg Joška Gvardiola, ostavio vjerojatno najbolji dojam na minulom Svjetskom prvenstvu u Kataru. Engleska je došla do četvrtfinala (odakle ju je izbacila Francuska), a Arsenalov supertalent na tom je mundijalskom putu postigao tri pogotka, i turnir završio kao uvjerljivo najbolje ocijenjeni igrač Southgateove momčadi prema Sofascoreu. Ne čudi stoga što je, u navedenoj dobnoj kategoriji, (uz Judea Bellinghama) trenutačno najskuplji igrač na svijetu, s tržišnom vrijednošću koju Transfermarkt procjenjuje na 110 milijuna eura. Tržišno je najvrjedniji eksponat Arsenalove svlačionice, a najskuplji je i u konkurenciji svih desnih krila na planetu. Ugovor s "topnicima" istječe mu u lipnju 2024., a prema navodima engleskih medija, između njega i klupske uprave već je postignut načelni dogovor o potpisivanju novog ugovora - prema kojem bi zarađivao gotovo 17 milijuna eura godišnje, odnosno više od 320.000 eura tjedno. Obistine li se ti navodi, Saka će postati trenutno najplaćeniji Arsenalov igrač i jedan od najplaćenijih u povijesti kluba iz sjevernog Londona.
Imajući u vidu vrtoglave iznose koji se spominju uz ime ovog 21-godišnjaka, prihode nepojmljive prosječnom čovjeku, te golemu popularnost i slavu koju uživa, imponiraju njegova poniznost i skromnost. U razgovoru za Daily Mail otkrio je kako mu je takav pristup sportu i životu usadio otac.
Poniznost prije svega
- On mi je ogromna inspiracija. Otkad sam bio mlad, držao me prizemljenim i poniznim - rekao je Saka i istaknuo kako mu je savjete da ostane skroman davao i legendarni Fredrik Ljungberg, pod čijim je vodstvom svojedobno trenirao u mlađim kategorijama Arsenala, i koji je značajno utjecao na njegov igrački razvoj.
S obzirom na sve što Saka konturirano isporučuje na travnjacima, ali i izvan njih, ovih je dana u primarnom fokusu otočkih medija, koji kao da se natječu u tome tko će objaviti više hvalospjeva njemu u čast. Istodobno, nakon njegove nedjeljne izvedbe u pobjedi protiv Ukrajine, društvene mreže "gore" od pozitivnih objava i komentara u kojima engleski navijači slave svog novog "starboya". Nije, međutim, uvijek bilo tako. U finalu prethodnog Europskog prvenstva, također na Wembleyju, Saka u završnici raspucavanja nije realizirao jedanaesterac, zbog čega se našao pod teškim udarima nemalog dijela engleske javnosti i navijača - a ti udari uključivali su i brojne degutantne rasističke uvrede.
"Odmah sam znao koju vrstu mržnje ću primiti. Nema mjesta za rasizam u nogometu, ili u bilo kojem području društva. Mržnju ćemo pobijediti ako budemo dobri jedni prema drugima. Ljubav uvijek pobjeđuje", napisao je engleski reprezentativac na svom Instagramu nekoliko dana nakon finala Eura, pa se osvrnuo na promašaj koji mu je gotovo obilježio karijeru:
"Jako me boljelo i osjećao sam se kao da sam vas sve iznevjerio, ali mogu vam obećati ovo - neću dopustiti da me taj trenutak slomi".
Igračka eksplozija
Obećanje je, na kraju, i održao. Nije ga slomio ni nerealizirani jedanaesterac, ni sva sila negative koja se tih dana sručila na njegova leđa. Štoviše, dojam je da je iz cijele situacije izašao snažniji, odlučniji i motiviraniji. Mnogi bi igrači nakon nečeg takvog klonuli duhom, posumnjali u sebe i svoju karijernu krivulju, nesvjesno, okrenuli u smjeru prema dolje. Ali ne i Saka. On je nakon svega igrački eksplodirao i prometnuo se u jednu od ključnih figura Arsenala i engleske reprezentacije, odnosno u jednog od najboljih mladih nogometaša današnjice. On je, zapravo, samo nastavio biti Bukayo - onaj koji donosi sreću.