U utorak, u večernjim satima, u Londonu je pred kamere stao Fabio Paratici, glavni menadžer Tottenhama, i objasnio razloge zašto s klupe mora otići Antonio Conte i zašto njegov posao nastavljaju dotadašnji njegovi pomoćnici Cristian Stellini i Ryan Mason, koji će voditi klub u posljednjih deset utakmica u sezoni. "Ništa posebno", potrudio se "pojasniti" Paratici, uz uobičajenu floskulu "idemo odraditi posao do kraja i ostvariti svoje ciljeve". Samo nekih 16 sati nakon toga iz FIFA-e je došla obavijest - Paraticijeva zabrana djelovanja u talijanskom nogometu u periodu od 30 mjeseci zbog "malverzacija tijekom boravka u Juventusu", službeno je proširena na cijeli nogometni svijet. U klubu kao da ništa o tome nisu znali, ostali su osupnuti odlukom te su tek u srijedu navečer od krovne nogometne organizacije tražili dodatno očitovanje o cijeloj toj priči.
Niš-koristi od Talijana
Bio je to velik šamar za klub u kojem glavnu riječ vodi "okrivljeni i osuđeni" nogometni djelatnik, koji je netom prije toga otpustio trenera s otpremninom od 15 milijuna funti. Kakav je rejting u klubu imao Conte, najbolje svjedoči izjava korejskog reprezentativca i zvijezde Spursa Heung-Min Sona, koji je rekao da se osjeća odgovornim za Conteov otkaz, "jer ove sezone nije igrao dobro kao inače". Na stranu sada Conte i razlozi njegova odlaska (uvijek su u pozadini rezultati), ovdje je riječ o Paraticiju, kao jednom od 11 okrivljenika Juventusove, zasad još uvijek nedokazane optužbe za kriminalno djelovanje. Paratici je, naime, ostao u Tottenhamu kao onaj koji dijeli pravdu, on je bio taj koji je javno najavio Conteovu smjenu, on je još uvijek zadužen za funkcioniranje kluba i dovođenja potencijalnih pojačanja, on je "alfa i omega u klubu". A cijelo je to vrijeme svima u svijetu - osim ljudima u Tottenhamu - bilo jasno da najvjerojatnije slijedi dodatni udar FIFA-e na njegov "lik i djelo". A to se i dogodilo.
Navijačima Tottenhama stoga je sada teško objasniti kako je čovjek, koji 10. svibnja u Italiji mora sjesti na optuženičku klupu, uopće još uvijek na klupskoj platnoj listi. I naravno - isti taj čovjek javno "sudi", primjerice, Conteu za posao koji navodno nije dobro obavljen. Velika je to sramota za klub, a kako je do toga došlo?! Odnos Tottenhama i Paraticija otpočetka je bio "samozadovoljavajuć" i samodostatan. Kad je klub 2021. tražio zamjenu za Josea Mourinha, a PSG "stopirao" pokušaj dovođenja Mauricija Pochetina, gazdi Danielu Levyju predstavljen je Paratici, koji je netom napustio Juventus, a njemu se činilo poprilično "nobl" zaposliti čovjeka koji je radio za klub kao što je Juventus, jedan od najboljih svjetskih klubova. Rečeno - učinjeno, no time je - pokazalo se sada - u potpunosti urušen "image" Tottenhama kao kluba neovisnog o bilo kome i bilo čemu, o klubu koji pomno gradi momčad i budućnost, gledajući uvijek na duge staze. Prosječni navijač cijelu je tu aferu doživio kao tešku blamažu; s punim pravom. Tijekom cijelog tog perioda Levy je držao glavu pod pijeskom. Prenio je veći dio posla na Talijana, on je zaslužan ze većinu transfera, Paratici se glavom i bradom pojavljivao kao najeksponiranije lice u klubu. Dolazio je na treninge, razgovarao s trenerima, igračima... Za razliku od Juventusa, koji je nakon izbijanja malverzacijske afere nazvane "slučaj Prisma", automatski otpustio Andreu Agnellija, Pavela Nedveda i ostale "optuženike", Levy je svog čovjeka čak i dodatno eksponirao!
"Mea maxima culpa"
Levy će sada teško bilo što objasniti javnosti, jer je već i samim imenovanjem Paraticija prije dvije godine eksponirao čovjeka koji je već tada u Italiji bio pod optužbom, dopustio mu je da bude glavni pri dovođenju pojačanja, kao što su Cristian Romero, Dejan Kuluševski, Rodrigo Bentancur, naravno, i naš Ivan Perišić... Samo iz sebi znanih razloga Levy je kasnije propustio iz zdravog klupskog tkiva odstraniti Talijana u trenucima kada to ne bi uopće privlačilo pozornost. Mogao je to učiniti kad je FIFA proširila njegovu kaznu s Italije na cijeli svijet, mogao je to učiniti u siječnju, kad je Paratici kažnjen u Italiji, propustio je to učiniti u studenom, kad je u Juventusu pala cijela "kriminalna organizacija", na čelu s Agnellijem. U konačnici, čovjeka koji je djelovao u suspektnim okolnostima u Juventusu, a znalo se to još i 2021. - nije uopće trebao dovoditi u klub.
"Mea culpa, mea maxima culpa" - može sada do sutra ponavljati Levy koji se godinama, još otkad je 2000. ušao u Tottenham, trudio prikazati čovjekom "na mjestu". Sve ono dobro i po čemu ga generalno cijeni prosječni navijač kluba iz sjevernog Londona, sad je palo u vodu.
Lojalnost i strpljenje
Da paradoks bude veći, službeno geslo Tottenhama je "audere est facere" - "odvažiti se - znači učiniti". Levy se nije odvažio učiniti ono što je morao - odreći se Paraticija već nakon prve informacije o optužujućim kriminalnim aktivnostima. Nije to učinio, zabio je glavu u pijesak i pokazao puno veću količinu "odanosti" i strpljenja prema njemu, nego prema svim menadžerima koje je otpustio u posljednje vrijeme. Villasu Boasu dao je 4,5 milijuna funti otpremnine, Mauriciju Pochetinu 12,5, Mourinhu 20, Espiritu Santu 14, te sada Conteu 15. Uvijek je djelovao po svome, pritom nije gledao na "puste milijune".
Iako je držao leđa Paraticiju, Levyjeva opstojnost u klubu - s obzirom na to da je većinski dioničar - uopće nije upitna. No, to ipak ne znači da će se ljaga skandala, samozadovoljstva i arogancije tako brzo isprati. Ta će sramota dugo, poput mača nad glavom, visjeti Levyju i Tottenhamu...