Na Wembleyju nas je čekalo 80 tisuća ljudi, pola stadiona bilo je crveno, pola crno-bijelo, a ja sam se odmah sjetio - Ive Šuška. Naime, bilo je to dvije godine ranije, u mladoj repki. Stigli smo u Višnjan, u Istru, a kada sam izašao iz busa i ugledao teren, odmah sam ispalio: "Čovječe, pa što je ovo, tko će igrati po ovakvom travnjaku?" Šušak, naš izbornik, koji je bio dva reda iza mene u autobusu, ali ja to nisam skužio, čuo me i rekao: "Mara, Mara... Prvo ovo, onda Wembley." Tada sam još bio u Dinamu, ali onda sam dogurao do Wembleyja, a ondje se sjetim mog Šuška i razmišljam: "Pa je li ovo moguće?" - u jednom nam je dahu prepričao Silvio Marić, prvi Hrvat s iskustvom finala FA kupa, najstarijeg nogometnog natjecanja na svijetu, koje će u subotu, s početkom u 17.30, dobiti 144. pobjednika nakon bitke Crystal Palacea i Manchester Cityja.

Mara je, pak, u lovu na trofej od šest kilograma bio 1999., kada je s Newcastleom stigao na završnu stepenicu, gdje ih je čekao Manchester United. Sama uvertira u utakmicu priča je za sebe.

- Bio je to praznik nogometa, i dan prije, i dan poslije utakmice. Igralo se na onom starom Wembleyju. Izbacili smo liniju retro dresova za tu utakmicu, ljudi su čekali po deset dana da dobiju taj dres i svi su u njima došli na finale. Svi smo dobili po dva komada, jedan sam sačuvao, a jedan sam razmijenio s Blomqvistom. No ono što mi je bilo fascinantnije jest susret s princom Charlesom prije utakmice. Alan Shearer, naš kapetan, predstavljao nas je i rukovali smo se s princom. Je li drhtala ruka? Ma ne haha, ali bila je čast, pogotovo meni kao strancu.

Bobby Robson, Steve Clarke i Silvio Marić

MARY EVANS/ALLSTAR/PAUL MCFEGAN/MARY EVANS PICTURE LIBRARY/PROFIMEDIA

"Daj tati da ti pokaže"

Naš sugovornik FA kup je ujedno pamtio i po debiju na engleskim terenima, u četvrtfinalu protiv Evertona, dok je u polufinalu protiv Tottenhama na Old Traffordu asistirao Sheareru za potvrdu pobjede. Iako, posljednji glagol možda zaslužuje navodnike.

- Dodao sam mu na rubu šesnaesterca, očekivao sam da ćemo razigrati, da će mi gurnuti prema golu, a on kao da je rekao: "Daj tati da ti pokaže kako se to radi." Pogodio je vanjskom u rašlje s 20 metara, od grede, nikada nisam vidio takav gol.

Na posljednjoj stanici do trofeja njegove su "svrake" ipak naišle na nepremostivu prepreku. "Crveni vragovi" te su sezone režirali prvi "treble", premijernu trostruku krunu u povijesti engleskog nogometa, osvojivši Ligu prvaka i Premier ligu, a u finalu FA kupa slavili su 2-0.

- Obično su se klubovi čuvali u Liga kupu, ali FA kup je svima prestiž. Ma, United je bio strašan. Schmeichel, Keane, Cole, Scholes, Giggs, Beckham... S klupe ulaze Solskjær i Yorke, a kada to vidiš, onda znaš da ćeš dobiti još dva gola. Jaap Stam je bio u obrani, kao i braća Neville. Baš ozbiljna ekipa, iako smo i mi bili odlični sa Shearerom, Hamannom, Solanom, pokojnim Garyjem Speedom...

Jaap Stam s trofejom nakon pobjede u finalu prije 26 godina

MARY EVANS/ALLSTAR/RICHARD SELLE/MARY EVANS PICTURE LIBRARY/PROFIMEDIA

Šansa koja proganja

Bivši "vatreni" na teren je zakoračio s klupe, u 68. minuti utakmice, a ubrzo se našao i pred očima Petera Schmeichela nakon što je pobjegao Stamu i Mayu, ali udarac nije bio precizan.

- I danas se znam zafrkavati i reći da mi je lopta odskočila, a nikada nisam igrao na boljem terenu. Trava je nevjerojatna, kao da ju je kompjutor radio. Imao sam tu priliku i šteta što nisam zabio gol. Ostane to za cijeli život, malo me i proganja. Bilo je to oko 70. minute, imali bismo još vremena za povratak u utakmicu. Lopta je prošla pokraj vratnice, razmišljao sam kako puknuti, znao sam da je Schmeichel visok, pa sam htio gađati u stranu.

Dan je, pak, završio trećim poluvremenom, na kojemu se skupila gusta koncentracija zvijezda iz svih sfera otočkog života.

- Nakon utakmice je bio party, svi su bili sa svojim pratiljama, a bili su ondje David i Victoria Beckham, odnosno tada je bila još Adams. Nevjerojatne uspomene, cijelo to finale, bila je čast biti dio tog spektakla - zaključio je Mara.