Everton je katastrofalno krenuo u novu sezonu engleske Premier lige. Karamele su, naime, u prve dvije utakmice, protiv Brightona (0:3) i Tottenhama (0:4), upisale dva uvjerljiva poraza bez postignutog pogotka uz gol-razliku 0:7 za posljednje mjesto na tablici.
Momčad iz plavog dijela Liverpoola po prvi put u svojoj povijesti poražena je u prva dva susreta u ligaškoj sezoni s tri ili više golova razlike, no to je, koliko god možda na prvi pogled čudno zvučalo, zapravo najmanji problem posrnulog engleskog velikana, ili barem jedan od manjih. Nitko nikad iz elitnog razreda engleskog klupskog nogometa nije ispao nakon dva kola, pa neće niti Everton, no trenutačna situacija u kojoj se nalazi klub prilično je kaotična, a nije mali broj analitičara na Otoku koji su nakon samo dva kola ustvrdili da će Everton sigurno ispasti iz elitnog razreda, iz kojeg nikad dosad nije ispao.
Malo optimizma
Imao je u prošlosti, bližoj i daljnjoj, Everton sličnih muka, pamte se scene iz sredine devedesetih kada se spasio u posljednjem kolu i kada su navijači od sreće sa sobom kući nosili i komade travnjaka Goodison Parka, ali veliko je pitanje hoće li se i ovog puta dogoditi slični scenarij. U novijoj povijesti spasitelji su svojim pogocima bili Calvert-Lewin i Doucoure, a tek će kraj prijelaznog roka na Otoku ovog petka pokazati u kakvom će sastavu plavi krenuti u nastavak sezone. No, prognoze nisu niti malo optimistične...
Nakon poraza od Tottenhama momčad Evertona se iz Londona vlakom vraćala za Liverpool, a bijesni navijači Evertona uvredama su ‘počastili’ svoje nekadašnje ljubimce, dok verbalnih neugodnosti nije pošteđen niti prvi vratar reprezentacije Engleske Jordan Pickford. Nije to bio dan kojeg će se Pickford rado sjećati s obzirom na to da je Sonu poklonio pogodak nakon velike pogreške, no da nije bilo tog istog Pickforda Everton bi već odavno umjesto na Old Traffordu ili Etihadu gostovao u Stokeu i sličnim ‘elitnim’ ili manje elitnim engleskim drugoligaškim destinacijama. No, kada klub ide prema ponoru tanki su živci navijača, pa porciju većih ili manjih uvreda dobiju i oni koji to realno i nisu zaslužili.
Muke Evertona na travnjaku samo su posljedica kaotične situacije u vlasničkoj strukturi kluba, u kojoj je većinski vlasnik na Goodison Parku britansko-iranski tajkun Farhad Moshiri, koji je do vlasništva stigao 2016. godine u poslu vrijednom 200 milijuna funti. Najavljivao je Moshiri velike stvari s Evertonom, uključujući i trofeje, no uz neke male domaće i europske bljeskove, trofeji su za Karamele ostale sanak pusti. Nadalje, zbog kršenja propisa Premier lige o profitu i održivosti Everton je u prošloj sezoni prvotno kažnjen oduzimanjem deset bodova, a potom je kazna umanjena na šest bodova minusa, ali tu nije kraj s obzirom na to da bi se družina s Goodison Parka mogla suočiti s novom kaznom oduzimanja bodova zbog ponovnog kršenja financijskih pravila lige.
Velike najave, ali...
Mjesecima na Goodison Parku čekaju nove vlasnike kao spasitelje, spominjalo se nekoliko imena, ali za sada od velikih najava nema - ništa. Ako trenutačno stanje potraje još neko vrijeme Evertonu prijete nove nevolje, a do petka i kraja prijelaznog gotovo svi engleski mediji najavljuju i nove prodaje najboljih igrača, te odlaske Pickforda i Calvert-Lewina, bez kojih bi bilo pravo čudo da Everton izbjegne ispadanje.
Wayne Rooney je na Goodison Parku krenuo u svoju blistavu karijeru, a prije njega junak je bio Paul Rideout, koji je u finalu FA kupa 1995. godine na Wembleyju postigao pobjedonosni pogodak u dvoboju protiv Manchester Uniteda. U Moshirijevu mandatu menadžer Evertona bio je, između ostalih, nitko drugi nego Carlo Ancelotti, što je dokaz da klupski vlasnik nije štedio novca da Everton vrati na trofejne staze, ali niti Carlo Ancelotti nije uspio u toj misiji.
Ipak, i bez trofeja bila su to ipak mnogo sretnija vremena za veliki klub iz Liverpoola, koji je na korak ponora iz kojeg se ne vidi izlaz. Nade u spas još ima, ali ona je, prema sadašnjem stanju stvari, svakim danom sve manja i manja...