U samostalnoj Hrvatskoj nije napravljen niti jedan velik, prestižan stadion. Čitali smo o Plavom vulkanu u Zagrebu, Ruži hrvatskoj u Splitu, projektu braće Žužul, o novoj Kantridi, o stadionu u Zadru, o čemu nismo... Ali kako su godine prolazile, svaku smo takvu “vijest” doživljavali sa sve manje ozbiljnosti.
Dakle, potpuno su novi mali stadioni: u Dugopolju, koji s vremena na vrijeme dobro dođe Hajduku u Europi, na Rujevici, što je zapravo kamp, i u Velikoj, ali on je već devastiran, uslijed propasti kluba Kamen Ingrad. Zagreb je dobio Lučko, a Pula i Varaždin dotjeranije objekte. I to je uglavnom to, osim određenih dogradnji i ušminkavanja po potrebi da bi pojedini klubovi mogli nastupati u određenom rangu natjecanja.
U Osijeku je sve, praktički, pripremljeno, i projekt, i novac, da se napravi novi stadion u Gradskom vrtu. Kad nikne - a govori se da će to biti za dvije i pol godine - bit će, zapravo, najbolji stadion koji je napravljen u našoj zemlji još od Poljuda 1979. godine. Iako su se u Osijeku odlučili za nešto manje zdanje, s 12-15 tisuća mjesta, to je za taj grad sasvim dovoljno. A pružit će izvrstan komfor i konačno donijeti europske uvjete u našu ligu.
Hrvatska je država izgradila brojne dvorane, čak i podosta bazena, ali za nogometne stadione nikad nije bilo novca. Odnosno, uvijek se našao razlog da ga se ne da. A kad bi se realizirali kakvi projekti, kao u slučaju Pule, napravio bi se gaf. Uređene su tribine i prostori, a nije napravljen kvalitetan teren, pa već godinama igrači na Aldu Drosini imaju vrlo teške uvjete za igru. Ostane li Istra 1961 prvoligaš, to bi se ovog ljeta trebalo promijeniti. Realizira li HNS obećano - nove travnjake.
Ovog časa imamo dva prvoligaša koji, zapravo, nemaju svoj dom za igranje u elitnom rangu - Lokomotivu i Rudeš. Njima se ušminkava igralište u Kranjčevićevoj ulici. I tako će još neko vrijeme ići...