Prije tri mjeseca na Santiago Bernabeuu bilo je super svečano. Gost Betis, proslava titule, ovacije karijere za Tonija Kroosa u posljednjoj domaćoj utakmici. U nedjelju će se na super luksuznom i futurističkom madridskom stadionu Real pred svoje navijače vratiti bogatiji za 14. Ligu prvaka i 6. Europski superkup. Riznica Blancosa je raskošna uz sjaj čak 104 trofeja koje su nogometaši ovog slavnog kluba osvojili od sezone 1904/05. do danas.
Rekorder je individualno aktualni kapetan Reala, Luka Modrić, koji je u 27 navrata slavio titule s Blancosima. Vjerojatno je da hrvatski nogometni čarobnjak neće dugo trajati kao rekorder, jer klupski mu kolega Dani Carvajal ima 26 titula i, što je važno, skoro 7 godina je mlađi. Što znači da će kao idući kapetan Reala, kad se Modrić oprosti, biti odmah u prilici prestići ga.
Unatoč tomu status Luke Modrića na planetu Reala, kluba koji je svjetski sinonim za nogometnu slavu i moć, je nedodirljiv. I ako su se navijači u suzama opraštali od Kroosa, onda će rastanak s Modrićem biti dan opće žalosti. Ne samo zato što je simbol najuspješnije ere kluba u njegovoj 122 godine dugoj povijesti uspjeha, nego i zbog činjenice da je Modrić svojim stilom igre, ponašanjem i globalnim odjekom personifikacija Realova DNK. To je kazao onaj koji na tom DNK-u radi preko 20 godina, jer smatra, i živi to, kako je Real nešto posebno, Florentino Perez.
Vratimo li priču u aktualnost i početak svakodnevice non-stop pod pritiskom imperativa uspjeha, pobjeda, i ne samo toga, nego i spektakularnosti igre, Modrićeva će storija opet doći u prvi plan. Ona je zapravo pojačana u odjeku nakon samo dvije startne utakmice sezone, u kojima je Real prvo svladao Atalantu u UEFA Superkupu, a potom je remizirao u Palma de Mallorci s domaćinom u prvenstvu. Neočekivano, iako je s Mallorcom u gostima Real znao često imati probleme, gubiti i već ‘zakaparene‘ titule u posljednjem kolu. Neočekivano zato što su se sučelili domaći tim vrijedan 74 milijuna po tržišnim procjenama, protiv momčadi koja je vrednovana 1,35 milijardi eura.
Ono što novac ne može doslovno prelomiti to je učinak na terenu. Ne treba populistički gledati na Mallorcin uspjeh i uzimati to kao pokazatelj objektivne vrijednosti. Real je druga dimenzija i u široj slici sezone bit će u utrci za trofeje u sedam natjecanja, a Mallorca će se boriti za ostanak. Razlike u kvalitete dolaze do izražaja u tijeku sezone, a u trenutnoj situaciji uvijek se može dogoditi da slabiji zapapri (i bitno) kvalitetnijem. To se dogodilo Realu na Mallorci.
Kroničari Blancosa, koji su veliki vjetar u leđa madridistima, ali istodobno svaki krivi rezultat ili natruhe krive igre tretiraju kao dramu, već su se raspisali oko toga da je Real izgledao kudikamo moćnije protiv Atalante, osvojivši 19. od 20 finala u trećem mileniju. Upravo u drugačijem dojmu s Mallorce, protiv slabijeg suparnika u odnosu na Atalantu, može se nazrijeti teret dizel startu u prvenstvu, odnosno sezonu. Real je, naime, bitno promijenio strukturu igre, što je uvjetovano selekcijom igrača kroz protekle 3-4 sezone, te usporednim silaskom sa scene vedeta kao što je Kroos, odnosno manjem uplivu Modrića u postavi.
Real se, naime, napunio fizički vrlo moćnim igračima, što je ove sezone dodatno potencirano dovođenjem najjačeg svjetskog igrača, Kyliana Mbappea, i vrlo talentiranog 18-godišnjaka, robusnog Endricka. Carlo Ancelotti je u ruke dobio roster u kojem, simbolički rečeno, desetak igrača buši rupe na štucnama jer su im mišići (listovi) presnažni. Kad je takva momčad u prvom trofejnom iskušenju naišla na suparnika čiji je forte trka i fizički nogomet (presing Atalante po cijelom terenu), ona je nametnula dominaciju jer je na tom planu fizikalija još bolja, a tehnički jača od Gasperinijeve momčadi. U španjolskom prvenstvu, gdje među 20 klubova čak 15 njih treniraju domaći treneri, to znači i više domaćeg stila nogometa. U prijevodu, tehnički nogomet, jačeg intenziteta, ali ipak s prevlasti igre u odnosu na trku.
Real Madrid je na Mallorci igrao s postavom u kojoj su dva redatelja igre bili Tchouameni i Valverde. Dvije šestice koje su impozantnim fizičkim potencijalima trebali čuvati leđa kvartetu ofenzivnih igrača, Bellingham - Rodrygo - Mbappe - Vinicius. Četvorka je zbilja impresivnog potencijala. Kada se Mbappe uigra i prilagodi Realu, napad koji ima fantastično brzog i prodornog Viniciusa, suptilnog Rodryga i lucidnog Bellinghama, prštat će od moći. No, Ancelotti se suočio s problemima koji su naglašeniji otkako se povukao Kroos. U Realu nedostaju playmaker igrači, koji će biti dovoljno kreativni da povezuju linije, ali i fizički solidni da drže momčad kompaktnom.
S Francuzom Tchouamenijem, pogotovo u paru s Valverdeom, to ne funkcionira. Urugvajac je dobio Kroosovu osmicu, koji ga je i promovirao kao nasljednika. No, Valverde nema tehničku suptilnost, on može trčati dvije utakmice zaredom, i to brzo i moćno, ali Realu treba igrač koji će diktirati ritam, kreirati akcije i smiriti ekipu prepunu adrenalina. U kojoj se, između ostalog, osjeća neki nemir nakon pojačavanja kadra Mbappeom, Endrickom i određenim promjenama hijerarhijskih statusa. Rodrygo, za kojeg se dugo šuškalo da će otići u City, ostao je jer je vjerojatno dobio dovoljno uvjerljive garancije da će igrati. Kako su se mediji fokusirali na trio Vinicius, Mbappe i Bellingham, Rodrygo je (opet) putem društvenih mreža dao naslutiti da mu smeta što ga se tretira "običnim" prvotimcem. Zato je napisao u grupi da nije to trio BMV, nego da Real ima kvartet kojem treba dodati R. Ubrzo je to obrisao, ali već se (do)znalo njegovo razmišljanje.
Nije stvar samo u doživljaju medija, javnosti, navijača, kluba, trenera. Mapa akcija Reala protiv Mallorce ukazuje da je velika većina napada išla s lijeve strane (Vinicius, Mbappe), a desno je Rodrygo dobivao manje lopti. To može pojasniti njegova nezadovoljstva, iako je Ancelotti na presici prije nedjeljnog dvoboja s Valladolidom gasio vatru izjavom da je razgovarao s igračem i da nema nikakvih problema. Vidjet će se...