Bili su posljednji trenuci nedavnog katalonskog derbija. Trenuci kada je Barcelona vodila 1:0 protiv Espanyola, koju sekundu prije drugog gola, kada je TV kamera na tribini stadiona Cornella-El Prat uhvatila u tmini jednog lika sa šiltericom na glavi. Ronald Araujo. Staloženo je pratio kako mu kolege dolje na terenu osvajaju nova tri boda.
Araujo na tribini, iako nije ozlijeđen, nije od kluba iz nekog razloga suspendiran, a i ne odrađuje, recimo, kaznu neigranja zbog kartona. Urugvajski stoper, iako zna on i može u nuždi pokriti i desnu defenzivnu stranu, ponovno je u Barceloni. Vratio se 29. prosinca prošle godine. Nakon gotovo mjesec dana izbivanja, odnosno „duhovne obnove u Svetoj zemlji”. A kako je tamo uopće i završio? Konačno, i što je razlog? To zna samo igrač. Okidač znamo.
Bilo je to pred kraj studenoga prošle godine, Stamford Bridge i Chelsea - Barcelona. Blues su poveli autogolom Koundea, da bi onda Araujo, koji je u toj utakmici bio kapetan, napravio dvije velike gluposti. U 32. minuti prva javna opomena, zbog prigovora sucu jer nije sudio prekršaj za Barcelonu, a samo 12 minuta kasnije, iako svjestan (trebao je biti) opterećenja kartonom, start s leđa na Cucurelli. Drugi žuti. S 10 na terenu, Barca je izgubila te večeri 3:0. A navijači, posebno Cules (najglasniji navijači), to nisu mogli podnijeti. Slijedili su i zvižduci, prosipanje žuči, a nisu ga baš ni novinari štedjeli. Odmah je počelo ono što mi novinari znamo nerijetko činiti, „izvlačenje” grijeha iz prošlosti. Prije dvije sezone, četvrtfinale Lige prvaka, Barcelona - PSG. U Parizu su Katalonci slavili 3:2. U uzvratu, Raphinha je u 12. minuti već zatresao mrežu za 1:0. Jednom nogom su u polufinalu, a onda... Araujo u 29. minuti nepotrebno ruši Barcolu s leđa, za izravan crveni. Završilo je 4:1 za Chelsea, Barca je ispala. Nisu mu zaboravili ni sezonu kasnije, uzvrat polufinala Lige prvaka protiv Intera u Milanu kada je dvaput teško kiksao kod vodstva Barce 3:2. Završilo je 4:3 za Inter, te su Talijani ušli u finale jer je u Barceloni bilo 3:3.
E sad, ono što je također istina, navodimo kikseve, krive odluke igrača u zadnje dvije godine. Zanemarujući istodobno barem 5-6 godina briljantnih izvedbi mladića koji je s 18 godina stigao iz Urugvaja, a s 19 (bilo je to 2019.) počeo već igrati za prvu momčad. I imponirao je. Stavom, preciznošću u uklizavanjima, presječenim loptama, blokovima, pravodobnim i filigranski preciznim obrambenim reakcijama, te suverenom vladavinom u skok-igri u svojem šesnaestercu. Plus nemalenu ubojitost kada bi se priključivao u napad kod svakog prekida. Na taj je način, između ostalog, 2022. dao gol u demoliranju Reala na Santiago Bernabeuu (4:0). Od ljeta 2020. njegova je bila majica Blaugrane s brojem 4 koji je dotad nosio Ivan Rakitić. U sezoni 2022./23. Araujo i Christensen su činili stoperski par koji je u čak 16 prvenstvenih utakmica sačuvao svoju mrežu „čistom”. Najbolji učinak u Ligama petice. Od 2022. dostojno je zamijenio Piquea, dvije godine kasnije postao treći kapetan ili drugi zamjenik kapetana, a cijena mu je na tržištu porasla na 70 milijuna eura.
- Araujo je najbolji branič kojeg znam - kompliment je koji je izgovorio Vinicius iz Real Madrida, najljućeg suparnika.
No, od 2024. su polako počeli problemi, a eskalirali ove sezone. Izgubio je brzinu reakcije, pa uslijed toga su zaredale pogreške, kartoni... Cijena na tržištu je pala na 25 milijuna eura. Nakon crvenog protiv Chelseaja je „puknuo”. Tada je odlučio da ide na „duhovnu obnovu” u Svetu zemlju. Tu se sad događa nešto zanimljivo, ali i vrlo lijepo, humano. Reakcija suigrača, kluba. Listom su stali iza takve odluke Arauja.
- Uz Ronalda smo. Silno je kritiziran i to nije pošteno. On na terenu daje sve od sebe. Mora sad proći kroz ovo razdoblje, ali rekao sam mu da smo s njim. Mi pobjeđujemo i gubimo zajedno. Mi smo momčad - bio je vrlo jasan predsjednik Barcelone, Joan Laporta.
Mediji su prestali „čeprkati”, ostavili su čovjeka na miru. Navijači su utihnuli s kritikama po društvenim mrežama. Rekli bismo, ljudska reakcija. Pa, i džentlmenska. Onog tko je na podu se ne „cipelari”. Dapače, kada se Ronald Araujo 29. prosinca 2025. prvi put pojavio na treningu Barcelone, a taj je bio otvoren, navijači su ga dočekali pljeskom, ovacijama. Na snimkama je vidljiv Araujov smiješak s tog treninga.
Araujo u Izraelu i Palestini nije baš samo molio, meditirao, a viđen je i na Zidu plača. Ondje je i radio s kondicijskim trenerom, po programu koji mu je klub dao. Potom je došao i do Urugvaja gdje je bio s obitelji i osobnim trenerom. Sad se vratio, ali sam je rekao treneru Flicku uoči Espanyola da još nije spreman. I to je pošteno.
- Kad će biti spreman, to ovisi o njemu. U ovom trenutku nije 100% fizički spreman, ali dobro se snalazi. Mora odlučiti koliko brzo želi napredovati. Međutim, vidim i osjećam podršku suigrača, što je fantastično. Uzeo si je vrijeme koje mu je bilo potrebno. Na pravom je putu - po ovom će pitanju strateg Barcelone.
Ostaje još, dakako, otvoreno hoće li s momčadi u Saudijsku Arabiju na Superkup Španjolske (7. siječnja, polufinale s Athletic Bilbaom). Što se zapravo dogodilo s Araujom? Jednostavno, stres i silan pritisak koji je pratnja svakog vrhunskog sportaša, a što je sportaš veći, plaćeniji ili klub značajniji, to je izraženije. Depresija. Sjetite se što je proživljavao David Beckham nakon crvenog kartona protiv Argentine na SP-u 1998. i ispadanja Engleske.
- Deset junaka i jedan glupan - tako je glasio samo jedan od naslova Otočkih novina koje su užasavajuće brutalne. Pritisak je „pojeo” jednog Ansu Fatija. Sjećate se tog čuda od djeteta, baš iz Barcelone. Nakon Brightona, danas je u Monacu. Svatko to drukčije proživljava. Rijetko tko zna za tešku depresiju Andresa Inieste, ikone Barcelone. Godine 2009. Dani Jarque, kapetan Espanyola i najbolji Iniestin prijatelj, iznenada je preminuo od srčane kljenuti. Iniesta je trenirao, igrao, ali imao je problema s nesanicom, izgubio zamalo 10 kilograma jer nije imao apetit itd.
Što je bio uzrok u slučaju Arauja, manje je važno, ali puno nam se bitnijim čini apostrofirati pozitivan stav, odnos kluba, pa onda i medija, navijača prema sportašu koji je u nekom trenutku u nevolji. Sportaš itekako ima pravo i na loše razdoblje. Sportaš nije bezosjećajni kompjutor. Pa, kad se primijeti problem koji nije sportske naravi, važno je ne okrenuti leđa. Ne okrenuti palac dolje. Valja pružiti ruku, dati podršku. Konačno, pa to je baš u kršćanskom duhu. Za one koji ne vjeruju, u ljudskom duhu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....