Kad je bio vrlo mlad imao je, kažu kronike, tri velike želje. Postati uspješan biznismen, obogatiti se i biti dio Reala. Ostvarivši prve dvije misije, kandidirao se sredinom 1990-ih za predsjednika Reala, ali porazio ga je na izborima Ramon Mendoza.
Nije bilo jednostavno progutati tu knedlu za Florentina Pereza, nadolazeću zvijezdu španjolske društvene, poslovne i političke zbilje. Ono što je svakom koji poznaje tog Madriđana (rođen 8. ožujka 1947.) bilo jasno već tada, Perez će se opet kandidirati i sigurno će pobijediti. Uporan, organiziran, jednom se može opeći, ali drugi puta neće. Tako je i bilo, jer Perez, političar s uspješnim biznisom, pobijedio je na izborima 2000., najavljujući svoju kandidaturu kao stvaranje galaktičkog Reala.
Obećanje da će dovesti Luisa Figa iz redova ljutog rivala Barcelone zvučalo je kao pretencioznost za potrebe izbora, ali Florentino Perez je održao riječ. On ne bi najavio takvu "bombastičnu priču" da nije imao već pozitivan odjek iz Figova tabora. Tako je počela nova era Reala, kluba koji je za Madrid doista nešto više od sportske organizacije. Real je brend, simbolika moći, globalna nogometna snaga koja promiče Španjolsku, njenu nogometnu nadmoć i, naravno, jača unitarističke snage unutar zemlje. Antipod toj priči, nogometno, ali i politički, je, naravno Barcelona, još jedan simbol kluba koji je više od kluba, te promiče ideje nezavisnosti Katalonije.
Florentino Perez se u 1970-im godinama zanosio idejom da će biti politički biti veliki igrač. Ubrzo je shvatio da je to prekomplicirana priča za njegove ukuse funkcioniranja, ali istodobno je odrađivao fazu političkog djelovanja svjestan da će to biti dobro i za konekcije u biznisu. Diplomirani inženjer je, nakon više poslovnih dosega, ključni iskorak učinio kada je zavladao moćnom građevinskom korporacijom ACS. Ona je danas snažno prisutna na pet kontinenata, uz temeljni kapital u visini 22 milijarde dolara. U svom poslu je Perez, primjerice, jako dobro za interese tvrtke balansirao s nogometom. Tako je 2014., kada je na Mundijalu zabljesnula Kolumbija predvođena Jamesom Rodriguezom, iskoristio popularnost tog igrača. Doveo ga je u Real za 80 milijuna eura, uz veliki glamurozni odjek, a neki su medijski analitičari provlačili tezu da je to bila i "ulaznica" u nekim građevinskim poslovima u Kolumbiji.
Ideje Florentina Pereza s Realom bile su na tragu njegove filozofije funkcioniranja u poslu, politici, društvenom životu. Glamur! Naravno, luksuz u kojem živi planeta Reala nameće jasne ambicije. U tom smislu je Perez do maksimuma podigao povijesni klupski stav, pobjeđivati na svim natjecateljskim frontama i to spektakularnom igrom. U prvoj mu eri 2000-2006. napravio je neke značajne pogreške. Upravo zbog taštine nije mogao funkcionirati s dobrim duhom Reala još iz igračkih, a tada trenerskih godina, Vincenteom del Bosqueom. S njime na klupi Real je ostvario dva europska naslova, ali Perez mu je stalno zamjerao da momčad koja ima galacticose (Zidane, Figo, Ronaldo, Beckham i slični) mora igrati "galaktički".
Del Bosque je bio silno mudar tip i znao je da takva momčad ne može napraviti rezultat ako nema "rudare" koji će obavljati najteži dio posla. Perezu je to jako smetalo, a simbolizira se kroz prodaju Makelelea, veznog igrača koji je trčao "za trojicu", ali je predsjednik smatrao da je neatraktivan i nije ga ugovorno nimalo cijenio. Takvi pristupi doveli su do lošijih rezultata, kriza, a Perezov ugled kod navijača (članova kluba) drastično je pao kad se doznalo da je otkaz Del Bosqueu uručen na stepenicama ureda kluba na Bernabeuu. Dakle, htio je dati do znanja treneru da nije važan. Perez vjerojatno nije očekivao takav animozitet madridske javnosti, te je 2006. podnio ostavku.
Vratio se tri godine kasnije, sada još jači i odlučniji. Imao je već tada imetak od oko dvije milijarde dolara, što po Forbesu znači 12. mjesto najbogatijih Španjolaca, definiran biznis i jako mu je nedostajao nogomet, odnosno Real. Florentino Perez bio je obožavatelj velikog mu prethodnika Santiaga Bernabeua, pa iako nije bio igrač, a ni trener, Perez je mogao učiniti veće stvari u natjecateljskom i ulagačkom području Reala. I uspio je, a što članovi honoriraju s velikim povjerenjem, jer dobio je već četvrti mandat zaredom, ili ukupno šest u ovom mileniju. Perez je podigao Real na još višu razinu, doguravši do godišnjeg proračuna većeg od milijardu eura, do ukupne tržišne vrijednosti kluba oko sedam milijardi dolara.
Osim što je srušio mnoge rekorde, Perez je dočekao veličanje navijača i medija jer je postao natjecateljski uspješniji od velikog Bernabeua. Ima 37 trofeja, dok je Bernabeu stigao do 32. Uz to, Perezova sposobnost je ključna što je Real, u jeku pandemijske krize, ušao u projekt mega rekonstrukcije stadiona Santiago Bernabeu, te time osigurao i glamurozni objekt najviše tehnološke i ine razine za sve sportove i masovna događanja, a koji će donositi silan novac u rastući potencijal Realove blagajne. Umjesto 750 milijuna, na kraju je stadion koštao 1,5 milijardi, ali s kreditom na 30 godina.
Perez je tašt, kao i svi bogataši i uspješni ljudi, ali sada, na pragu devetog desetljeća života, osjeća se javno uvjerenje da mu i dob nameće novu dozu taštine. Samo si tako u javnosti objašnjavaju uporno forsiranje projekta Superlige, neracionalne ratove s UEFA-om, Španjolskim savezom i La Ligom, i pogotovo najnoviju bitku koju vodi sa sudačkom organizacijom. Čak i sklona mu Marca, koja je partnerski najbliža Realu, poziva Pereza da "prestane ocrnjivati španjolski nogomet".
Veliki predsjednik, uspješan biznismen, vizionar nadahnut djelom Silvija Berlusconija, ali i odveć "težak" tip koji voli elitizam i tome podređuje "čak i slaganje momčadi". Sve za napadače i nešto za veznjake, ali "ništa" za braniče"... Ove sezone ga to košta neuspješnih rezultata, Barcinih iskoraka, ali kako kažu mediji, 78-godišnjeg Pereza će to samo dodatno mobilizirati i revitalizirati da se odmah iduće sezone promijene odnosi. Zato će biti promjena na klupi, u svlačionici i gdje god treba...
Komentari (0)
Komentiraj