Nakon što je u veljači javno objelodanjeno kako je već više od godinu dana u tijeku istraga oko Jose Marie Enriqueza Negreire, u španjolskom nogometu više ništa nije kao prije. Do veljače su doživljaji o utjecajima na suce bili osobni odnosno klupsko obojeni. Tko gubi ima se pravo ljutiti, univerzalni je odgovor onih koji su pobijedili u atmosferi tereta sumnje da su imali suce na svojoj strani. Naravno da je jedna od klasičnih priča u tom kontekstu dominacija Reala ili Barcelone, kao simbolika utjecaja i dominacija velikih klubova u nacionalnim ligama (Juve, Milan, Inter u Italiji na primjer...), što je u prenesenom značenju sumnjičenje u njihovu favoriziranost kod sudaca.
Italija je u tom smislu već imala više afera, odnosno konkretnih i dokazanih sustavnih korupcija i namještanja utakmica. Posljednja u nizu bila je 2006. kada je demontirana tzv. "kupola", sustav utjecaja na suce i suparnike, definirana kao Calciopoli. Glavni lik u tom smislu bio je Luciano Moggi, a klub Juventus (pored njih Milan, Lazio i drugi...), čiji je bio glavni direktor. Talijani su stvari brzo riješili, izbacivši iz lige Juventus, koji je bio primoran prvi puta u povijesti igrati Serie B. Luciano Moggi je doživotno udaljen od nogometa, a bilo je niz sudaca, čelnika i aktera calcia koje je taj skandal koštao visokih kazni. Najveća utjeha za talijanski nogomet jest što je, pod prinudnom upravom, ipak nekako pripremljen odlazak na Mundijal u Njemačku, a tamo je Italija osvojila svoj četvrti naslov svjetskog prvaka! Kako se prethodni treći naslov osvojio 1982.godine, a prethodio mu je sličan skandal namještanja utakmica (1980.) za potrebe ilegalnih kladioničara. Tada je Milan (uz Lazio) izbačen u Serie B, a najpoznatiji suspendirani igrač bio je Paolo Rossi (tri godine). Potonji je pomilovan pred Mundijal u Španjolskoj, gdje je postao najbolji strijelac (6) i predvodio Azzurre do naslova. Kako su ironično i nedavno pisali neki talijanski analitičari o dva propuštena Mundijala, najbolje je da se dogodi neka nova skandalozna priča u calciu, pa će biti novih svjetskih naslova...
U Španjolskoj su sada upoznali svoj "calciopoli". Javier Tebas, odvjetnik koji suvereno vodi La Ligu, istakao je prije nekoliko dana:
- Naravno da ne spavam dobro nakon eksplozije slučaja Negreira. To je povijesno najveća šteta reputaciji španjolske lige i njenog integriteta - kazao je i onda prozvao Barcelonu - nemoguće je da Barcelona nema suvislo objašnjenje za što je plaćala potpredsjedniku sudačke komisije 17 godina velike svote novca. Ne može se sat i pol nakon javne objave tog skandala kazati "tako to svi rade...". Zgrožen sam i kako u našoj zemlji sportski više ne može reagirati, jer je zastara za ovakve slučajeve 3 godine, očekujemo da će reagirati UEFA i FIFA.
Ukratko misterija oko ovog slučaja ima sljedeće okvire. Jose Maria Enriquez Negreira je bio trinaest godina sudac u La Ligi, od 1979. do 1992.godine. Rođen u Barceloni 1945., Negreira je bio "logičan partner na temu suđenja" za FC Barcelonu otkako je postao dopredsjednik Sudačke (tehničke) komisije. Na toj poziciji danas 77-godišnji Negreira, poznat kao problematičan sudac koji je proizvodio mnoštvo polemika svojim odlukama, proveo je čak 24 godine, od 1994. do 2018.godine. Kada je abdicirao (završio u zatvoru) dugogodišnji šef saveza (od 1988.-2017.) Angel Maria Villar, moćnik koji je bio i dopredsjednik FIFA i UEFA, potpuno su zamijenjeni svi kadrovi u španjolskom nogometu. Tako je prestala i federalna aktivnost Negreire u sudačkoj branši. Ono što je uslijedilo bila je najava mnogih problema. Prvo je FC Barcelona odmah prekinula sve ugovorne odnose s Negreirom, koji su trajali 17 godina, a na što je taj gospodin ljutito reagirao i zaprijetio vodstvu Barcelone da će objelodaniti modalitete njihove suradnje. Nominalno se njegova suradnja odnosila na informiranje Barcelone o sudačkoj problematici, u širokom spektru video i pisanih materijala tko je kakav sudac, kako se igrači Barce trebaju s njima ponašati, pogotovo ako im sude prvi puta. Takvo "savjetovanje", kako se ironično u madridskom tisku definira odnos katalonskog kluba i njihove "veze" u sudačkoj komisiji, Barcelona je plaćala prosječno 500-tinjak tisuća eura godišnje. Taj se novac usmjeravao preko dvije tvrtke, Nilsad i Dasnil, koje su bile u vlasništvu Negreire odnosno njegova sina Javiera.
Kada su porezni inspektori češljali poslovanje Barcelone, koja je proteklih godina stalno na meti porezne agencije zbog ogromnih dubioza u financijskom poslovanju i kaznenih procesa (primjerice, slučaj Neymar i dijela nezakonitog financiranja transfera), zapela im je za oko dinamika isplata prema spomenutim tvrtkama. Porezni inspektori nisu nalazili logično tumačenje zbog čega Barcelona isplaćuje taj novac. Ubrzo se istraga otvorila i državnom odvjetništvu, gdje se nakon svih izvida, uključujući i ispitivanja aktera, pripremio optužni prijedlog. Izvan institucionalno slučaj se tretira primjerom "sustavne korupcije" u nogometu, ali u nedostatku (za sada) konkretnih dokaza, tužiteljstvo ide u smjeru trgovanja utjecajem, odnosno plaćanjem usluga da se utječe na suce. Glavni osumnjičenici su bivši predsjednici Barcelone Sandro Rossel (2010.-2014.) i Josep Maria Bartomeu (2014.-2020.) te dvoje njihovih suradnika, te naravno Enriquez Negreira. Potonji je na ispitivanjima negirao da se novac koji je dolazio od Barcelone prema njegovim tvrtkama usmjeravao u kupovanje sudaca. Nije mogao logično objasniti zašto je dobivao tako velike iznose za "obične recenzije". Ono što dodatno snaži misterije oko ovog slučaja i Negreirino zdravstveno stanje.
On je naime od 1995. godine otišao u mirovinu zbog "apsolutne radne nesposobnosti", uz dijagnosticirani organski poremećaj osobnosti s tendencijom pogoršavanja. Negreira sada navodno ima Alzheimera što bitno otežava istražiteljima utvrđivanje istine. Tumačeći osobnost Negreira španjolski tisak odaje kako je od 1995.godine primao od države 1240 eura, i to se nije prekidalo kada je ušao u deal s Barcelonom, koja će mu ukupno uplatiti najmanje 7,5 milijuna eura kroz 17 godina.
- Vjerujem da nema korupcijskih aktivnosti, jer nema dokaza u tom smislu - kazao je Javier Tebas, ali dodao - no druga su priča plaćanja za utjecanje na suce...".
Za Barcelonu svakako nije baš pozitivna reakcija bivšeg predsjednika Bartomeua...
- Ja sam prekinuo taj ugovorni odnos s Negreirom, a trebate pitati Joana Laportu zašto je obnovio tu suradnju i učetverostručio novčane obveze."
Laporta je također odvjetnik, koji i inače balansira "na žici" pokušavajući osoviti na noge financijski posrnulu Barcelonu, koja je u teškom položaju zahvaljujući neviđenoj rasipnosti prethodnih uprava katalonskog kluba. Idućih dana u sklopu misije pronalaska novih izvora financiranja Laporta planira održati prezentaciju za moguće financijere ESPAI Barca (prostor Barca), što je projekt gradnje novog stadiona, dvorane i obnove cijelog "klupskog gradića".
No, prije toga sa suradnicima priprema dokument u kojem će objasniti klupski stav oko ovog slučaja, jer od njega to, između ostalog, traže članovi (sociosi), sponzori, investitori. Posebno mu je važno da sponzori, od kojih su neki zabrinuti za svoj imidž, shvate "kako Barcelona nikad nije počinila ništa nezakonito u kontekstu natjecanja". Zato će taj dokument biti jako važan, posljedično i poslan nadležnim institucijama. U svakom slučaju bit će još puno priče oko Negreire i sumnji da je Barcelona dugo vršila pritisak na suce. Slijedom javnih objava u španjolskim medijima, nema dokaza o sustavnoj korupciji, ali za imidž Barcelone šteta je ovako ogromna.