Kraj nikad čudnijeg prijelaznog roka vodeći nogometni superagent Jorge Mendes dočekuje bogatiji za 20 milijuna eura, objavio je španjolski As u trenutku dok trgovci čiste police i polako zatvaraju dućane. Za Ronaldova menadžera, osnivača i vlasnika agencije Gestifute, očito nema zime niti u vrijeme lockdowna i praznih tribina kada tradicionalno najrastrošniji klubovi mjerkaju svaki euro, jer trgovati se mora, a Fifa pravila posrednicima dopuštaju da na transferu uberu deset posto vrijednosti posla.
U Mendesovu slučaju to znači 6,8 milijuna eura na Rubenu Diasu (iz Benfice u Manchester City) i 1,5 milijun na odlasku Otamendija u suprotnom smjeru, iz Cityja u Benficu. Na prijelazu mlade portugalske zvijezde Fabija Silve iz Porta u Wolverhampton zaradit će četiri, a na Semedovu transferu (iz Barcelone u Wolvese) još tri milijuna.
"Gdje je tu Real Madrid? Jako mi je João što ovog ljeta nismo trgovali, ali svoju cjenovnu politiku ne bih mijenjao niti za Jotu", odgovorio bi vam Mendes u šali da ga pitate zašto više ne trguje s 'kraljevskim klubom'.
Još su svježa sjećanja na dane kada je u ured Florentina Péreza ulazio bez kucanja, ali danas Realov predsjednik sebi ne može priuštiti Dioga Jotu, portugalskog reprezentativca koji je upravo prešao u Liverpool i tako na Mendesov račun preusmjerio još 4,4 milijuna eura provizije. Ne tako davno Florentino Pérez slovio je za hazardera među investitorima, za čovjeka koji pomiče granice preko dotad nezamislivog ruba od 100 milijuna eura za igrača, ali danas, nakon što je pandemija naglavce okrenula nogometni svijet, Pérez otvara šampanjac kada svoju najskuplju zvijezdu Garetha Balea pošalje na posudbu u Tottenham kako bi amortizirao barem polovicu iznosa njegove astronomske plaće.
Florentino kod Ane Bučević
Priča o 'el clásicu' priča je o najvećem nogometnom, političkom, ali i transfernom nadmetanju na svijetu. Predsjednikovi izgledi za novi mandat rastu onog trenutka kada na izbornom plakatu navijačima pokaže da se kuha rekordan 'fichaje' (potpis), no krajnje suzdržan nastup predsjednika Reala i Barcelone po novom sugerira da se navike mijenjaju i da 'poslovni anđeli', uglavnom iz zaljevskih zemalja i Kine, trenutačno s više žara potiču tržišta Premier lige i Serie A.
Barçin predsjednik Josep Bartomeu, istini za volju, nije potpuno odustao od kupovine, ali odjednom više nije opčinjen robom s dizajnerskim potpisom. Zvijezde Coutinhova ili Griezmannova kalibra zamijenili su Miralem Pjanić, upakiran u staro za novo ambalažu, ili Trincao dostupan već po 29,99 milijuna eura. Na drugoj strani, Pérez se ponaša kao da je ljeto proveo na vortex seminaru Ane Bučević gdje je napokon progledao, otvorio vrata duhovnim vrijednostima i okrenuo leđa trivijalnostima materijalnog svijeta.
Real Madrid je u rujnu zaokružio ono što španjolski mediji pristojno zovu 'operacion salida' (operacija izlaz), a iza čega se krije najmasovnija čistka u povijesti kluba. Strategija je bila jasna - prodati sve viškove, ubrizgati svježi novac u krvotok, napucati usput i kreditni rejting kluba, ali tako da Zidaneova momčad ne oskudijeva kvalitetom. Rezultat je impresivan.
Pored Garetha Balea koji će osloboditi 15-ak milijuna eura u godišnjem proračunu, prema Tottenhamu je krenuo i lijevi bek Sergio Reguilon. Kod nekog drugog trenera Reguilon bi već sutra utrčao u prvih jedanaest i tamo na duže vrijeme zacementirao mjesto, ali iz klupske akademije Castille došao je opterećen hipotekom sukoba sa Zinedineom Zidaneom koji ga je nakon toga otpisao i preselio na transfer listu. S bonusima ovaj bi posao u perspektivi u blagajnu madridskog velikana mogao donijeti 35 milijuna eura. Kada Reguilonu dodate drugog beka, Achrafa Hakimija koji se skrasio u Interu, zarada postaje impresivna (75 milijuna eura), a prodajom Jamesa Rodrigueza, Javija Sancheza, Oscara Rodrigueza, Jorgea de Frutosa, Danija Gomeza, Miguela Baeze i Alberta Sora ulazna strana budžeta biva bogatijom za 110 milijuna eura.
Riječ je o iznosu kojim će Real pokriti gubitke prouzročene izostankom match day prihoda (ulaznice, suveniri, hospitality programi) i okljaštrenim sponzorskim ugovorima.
Postoje, doduše, indicije da 'operacion salida' baš i ne ide tako glatko kako to Real Madrid servira bliskim medijima. U prilog tome najbolje govori slučaj Jamesa Rodrigueza čiji je dolazak na Goodison Park koštao 25 milijuna eura, barem dok na vrata Pérezova ureda nisu pokucali predstavnici argentinskog Banfielda s pitanjem - gdje je naš dio? Kao klub koji je odgojio i u svijet lansirao kolumbijsku zvijezdu, Banfield je računao na pet posto transfernog iznosa, ali će ostati praznih ruku nakon što je iz Reala stiglo objašnjenje da je James otišao bez odštete.
"La Fabrica" radi udarnički
Još 50-ak milijuna eura 'kraljevski klub' uštedjet će na plaćama, slanjem nekolicine igrača pod ugovorom na posudbe diljem Europe. Ovu skupinu nogometaša predvode Dani Ceballos (Arsenal), Brahim Diaz (Milan) i Takefusa Kubo (Villarreal), a društvo im čine Jesus Vallejo, Reinier i Fran Garcia. Nije isključeno da prije isteka prijelaznog roka u sličnom aranžmanu Valdebebas napuste i Luka Jović, Borja Mayoral, Mariano Diaz i Lucas Vazquez.
"Našli smo se u vrlo lošoj situaciji. Teško je zamoliti igrača da pristane na rezanje plaće, pa nakon toga dovesti skupo pojačanje. Ovaj prijelazni rok odradit ćemo bez zvučnih transfera", objašnjavao je Pérez u srpnju.
Najveće španjolske klubove nalet pandemije pogodio je jače nego konkurenciju. U projekcijama budžeta za sezonu 2019./20. Real Madrid računao je na prihod 822 milijuna eura uz 44 milijuna eura profita nakon oporezivanja. Mjeseci održavanja hladnog pogona, a onda i utakmice pred praznim tribinama, izbile su Pérezu iz ruku više od 170 milijuna eura i natjerale ga na mjere kriznog financijskog menadžmenta. Realova je sreća da klupska akademija 'La Fábrica' posljednjih godina proizvodnjom nadmašuje klupske potrebe, pa predsjednik umješno stvara novac transferima i posudbama talenata ili igrača iz drugog plana.
"Real Madrid je zapravo uvijek uspješnije nadzirao financije nego Barcelona. Klub je za ovu godinu planirao profit od 40 milijuna eura, što znači da će lakše pronaći prostor za uštede. Barcelona bi imala financijske probleme čak i da nije bilo naleta koronavirusa, baš kao što se s problemima bore Borussia Dortmund, Juventus, Lyon ili Manchester United. Uzimajući u obzir okolnosti, Real je čak relativno uspješno poslovao", za The Athletic objašnjava Marc Menchen, direktor španjolske sportske biznis zajednice 2Playbook.
Kreativno računovodstvo
Kratka inventura Pérezovih prijelaznih rokova zaista potvrđuje Menchenovu ocjenu. Osim ljeta 2019. godine kada je na kupovine Edena Hazarda, Luke Jovića, Edera Militaa, Ferlanda Mendyja, Rodryga i Reiniera potrošio 350 milijuna eura i godinu završio u minusu, Pérez je pazio na ravnotežu prihoda i rashoda. Nije se ustručavao prodati 'markirane' zvijezde kada bi treneri procijenili da ti igrači više nisu od kapitalne važnosti za izgled momčadi (Özil, Di Maria, Pepe, Morata), a na fonu te trgovine vješto je izlog aranžirao skupim nogometašima iz drugog plana poput Matea Kovačića (45 mil. eura težak transfer u Chelsea) ili Marcosa Llorentea (30 mil. eura platio je Atlético Madrid). Kada se napokon upustio u dugo najavljivanu obnovu Santiago Bernabeu stadiona - projekt težak 575 milijuna eura - predsjednik je mogao zadovoljno pljesnuti dlanovima. U zdravoj poziciji kreće u posao za sljedećih 50 godina mira, pobrinuo se da u prve tri godine kredita bankama otplaćuje samo iznos kamata na hipoteku, ali ne i pune iznose. Jedino što bi navijače u ovoj priči moglo žuljati jest pitanje - može li se današnja momčad potući za trofeje s Barcelonom i Atléticom?
Da ste prije desetak godina na usporedni test financijske pismenosti poslali Barcelonu i Real Madrid, taj bi 'el clásico' završio prije nego što bi počeo. Okosnicu momčadi Barcelona je dobila iz La Masije uz minimalna ulaganja, a čak i kada se upustila u jurnjavu na transfernom tržištu pronašla bi način da do vruće robe, kao u slučaju Neymarova dolaska iz Santosa, dođe ne probijajući transferne plafone. Onda je baš Neymarov izlazni transfer - transferni okidač koji je potegnuo PSG kada je izbrojao 222 milijuna eura - uveo klub u sezonu razularenog trošenja. Samo na Coutinha, Dembelea i Griezmanna 'blaugrana' je potrošila gotovo 400 milijuna eura. Rezultat? Rijetko stresan kraj sezone, bez osvojenog trofeja i sa skandalom oko Messijeva 'burofaxa'.
Ne bi li novom treneru Ronaldu Koemanu osigurao 'clean start', predsjednik Bartomeu proteklih je tjedana krenuo Pérezovim stopama i iskrižao dobar dio rostera ne oklijevajući pritom pred zvučnim prezimenima. Za razliku od madridskog kolege, Bartomeu je svoje zvijezde poklanjao (Suárez, Vidal) ili prodavao za kikiriki (Rakitić). Relativno ozbiljan novac zaradio je na prodajama Cucurelle (10 mil. eura) i Carlesa Pereza (11 mil. eura), a jedini transfer u skladu s imidžem kluba realizirao je Semedo kada je za 30 mil. eura otišao u Wolverhampton. Kreativnim računovodstvom uz pomoć Juventusa klub je praktično bez troškova ili uz minimalnu zaradu zamijenio Arthura za Pjanića te za relativno skroman novac doveo Pedrija i Matheusa Fernandesa. Na kraju čudnog prijelaznog roka, Barcelona na papiru posjeduje potentniju momčad od Reala, ali s perspektivom da uz poneki trofej sezonu zaključi i s financijskom kataklizmom pred vratima...