Do jučer se činilo da će se raspasti pod utegom minimum 1,4 milijardi eura duga. Danas u Barceloni slave transfer Roberta Lewandovskog, igrača od uskoro 34 godine, za kojeg je klub iz Katalonije izdvojio minimum 50 milijuna eura. No, pridodamo li tome svježi transfer Raphinhe iz Leedsa za 58 milijuna eura, pa zadržavanje Dembelea (koji nije iskoristio mogućnost odlaska bez odštete svakako ne bez opipljivih financijskih razloga) i dovođenje Kessijea, Christiansena i drugih igrača, logično se sportska javnost pita što se to odjednom događa s Barcelonom.
Je li Joan Laporta zaigrao nekim blefom pa Barcu tjera u definitivni ponor, kako mu spočitavaju oponenti koji su izgubili izbore u klubu zbog njega, ili je iskusni i spretni odvjetnik i politički "igrač" pronašao sveti gral? Navijači ne mare za te igre iza kulisa, njima je samo važno da se Barca pojačava i da će opet biti važan akter La Lige i Lige prvaka.
Upravo tako razmišlja i onaj koji bi morao biti maksimalno racionalan, a to je predsjednik kluba. Laporta je već u prvom mandatu imao drugačije ideje upravljanja kluba od drugih aspiranata na to mjesto. Kad je dovodio Ronaldinha 2003.godine, s velikim investicijskim iskorakom, Laporta je tvrdio da se prvo mora stvarati rezultat da bi klub zarađivao veći novac, a ne obrnuto. A da bi se to ostvarivalo trebaju veliki igrači. Vrijeme je pokazalo da je bio u pravu. Vrijeme nakon njega i više nasljednika predsjednika su zaslužni za brodolom Barcelone.
Kako je Laporta okrenuo priču o klubu pred bankrotom u klub koji se vrlo kvalitetno, možda najviše od svih, pojačava na tržištu? Transfer Roberta Lewandovskog je simbolika. Prvo je dobio velikog centarfora koji trese mreže gdje god igra. Njegov dolazak je pokazatelj svima da Barca misli ozbiljno i to se onda reflektira u pretplatama navijača, prodaji dresova, jačanju privlačnosti sponzorima, ali i odjeku kod drugih igrača i mogućih pojačanja.
Laporta je za Lewandovskog izdvojio 50 milijuna eura (ugledni El Pais tvrdi 60), a igraču je osigurao trogodišnji ugovor s opcijom još jedne sezone. Za igrača od 34 godine to je bingo. Poljak je u Bayernu zarađivao 12 milijune eura neto, a u Barci će to biti 9 plus bonusi. Iako izgleda da gubi, Lewandovski i te kako profitira jer će zaraditi najmanje 30, a vjerojatnije je (sa 4. sezonom) 40 milijuna eura.
Vraćamo se financijskoj akrobatici Laporte. Da bi održao na životu klub, i da odmah bude likvidan u prijelaznom roku, pa vrati kroz rezultate financijski apeal kod navijača i sponzora, Laporta je odlučio sljedeće: prvo je prodao 10% od prihoda TV prava za idućih 25 godina agenciji Sixth Street u vrijednosti 230 milijuna eura. Istodobno je dogovorio još 15% u vrijednosti 310 milijuna eura do 1. rujna.
Tako će Barca za sadašnjih 540 milijuna eura odmah, "žrtvovati" 470 milijuna eura koje bi dobila kroz 25 godina. Barca je prodala i reklamni prostor na dresu Spotify-u i ime stadiona za 435 milijuna eura idućih 8 godina. Uz 595 milijuna eura kredita od Goldman Sachsa, Laporta je zaokružio priču. Barca dobiva na nekoliko godina kisika, a sada je na treneru Xaviju i igračima da rezultatima "isplate" sve te rizike i vrate klub na razine koje ga slijede, natjecateljski i financijski.