Carlo Ancelotti je doista posebna “faca”. Dovoljno je pogledati njegovu frajersku pozu s proslave naslova prvaka s Realom, kad je nabio sunčane naočale i zapalio debelu cigaru u društvu svojih oduševljenih igrača. Ispala je to sjajna fotografija koja oslikava njegove velike sportske uspjehe, ali i relativno opuštenu narav čovjeka koji zna uživati u životu.
Kraljevski je klub u subotu proslavio svoj 35. naslov prvaka Španjolske, a Carlettu je to bio tek prvi na klupi Madriđana. Ima taj trofej i poseban značaj, jer je Ancelotti s njime postao prvi trener koji je osvojio naslove prvaka u pet najjačih europskih nogometnih liga.
S Milanom je bio prvak Italije 2004. godine, s Chelseajem je pokorio Premier ligu 2010. godine, u Francuskoj je do naslova odveo Paris Saint-Germain 2013., njemačku krunu osvojio je s Bayernom 2017. godine, da bi sjajan opus zaokružio s Realom, u kojem je pak osvojio sve dostupne trofeje. Ranije je osvajao Ligu prvaka, UEFA-in Superkup, Svjetsko klupsko prvenstvo, Kup kralja i španjolski Superkup.
Sjajan i kao igrač
Iza Ancelottija je bogata igračka karijera. Bio je nogometaš svjetske klase, kreativan i učinkovit veznjak koji je bio nadaleko poznat po svojim liderskim osobinama, ali i nogometnim vještinama. Bio je veoma smiren na lopti, imao je sjajne organizacijske sposobnosti kad je stvaranje igre u pitanju.
Brzina mu nije bila vrlina, no bez obzira na to bio je jedan od najboljih veznjaka svoje generacije, te je s Milanom osvojio brojne trofeje, među kojima su i dva naslova prvaka Europe te dva talijanska scudetta. Imao je talent, ali i radne navike, te veliku borbenost. I nikad mu nije bio problem podrediti se interesima momčadi. U mlađim danima igrao je ofenzivnije, kasnije se ustalio na poziciji playmakera ispred obrane u Sacchijevom Milanu, na kojoj je kasnije “kalio” Demetrija Albertinija i Andreu Pirla.
Poslije je u Romi bio korišten čak i na krilu, ali usporile su ga ozljede, te je s 33 godine okončao bogatu igračku karijeru, da bi uskoro započeo trenersku koja je ispala još bogatija i uspješnija. Koja je tajna njegovog uspjeha, kako to da se snašao u gotovo svim sredinama u kojima je radio?
Svjetonazor i karizma
Mnogi će reći da je stvar u njegovom karakteru i životnim nazorima, jer Carletto je otvoren, neposredan, koristi jednostavan rječnik. Kroz život je naučio biti zahvalan i ponizan, a veoma je miran i kad stvari krenu loše. To je jedna od njegovih velikih kvaliteta, a ako tome dodate bogato znanje i neupitnu karizmu, recept je skoro kompletan.
- Volim biti zabavan. Ne mogu cijelo vrijeme ostati fokusiran, discipliniran, kontroliran. Takvo je ponašanje nemoguće. Ako su igrači previše nervozni uoči utakmice, moram ih opustiti i smiriti – rekao je Ancelotti jednom prilikom.
Kad je nogomet u pitanju, nema tu neke velike filozofije. Jer, Ancelotti je kao igrač prošao sve, a svaka nova trenerska postaja predstavljala je novu količinu iskustva. Koje je u nogometu, kao uostalom i u životu, ‘nenandoknadiva kategorija’.
- Volim svoj posao. Ne nalazim ga stresnim, nemam pritisak. Znam kako je, imam iskustva – kazao je na tu temu.
I doista, kad ga pogledate tijekom utakmice, uvijek je prilično smiren, nije od onih koji bi ‘plesali’ na rubu svog trenerskog prostora od prve do zadnje minute. Posebno je zanimljivo što mu je prvi pomoćnik njegov sin Davide, u kojeg ima ogromno povjerenje.
- Moj stil nije nametanje. Želim uvjeriti moje igrače u to što rade. A to zahtijeva malo više vremena – objašnjava Ancelotti, prvi čovjek koji je pokorio sve lige “Petice”, a ima i tri Lige prvaka.
A kako ga je krenula “karta”, ne bi bilo nikakvo iznenađenje da ove godine uzme i četvrtu...