Klopp nije trener za Real, on to najbolje zna, iako mnogi misle suprotno

Gradi se godinama, pa se beru (trofejni) plodovi, a onda se naoko sve čvrsto kao beton, sruši kao da je udar došao preko noći. Život na planeti Real Madrida ušao je u onu fazu kada se svijet Blancosa prebacio u stanje katastrofe.

Jer tamo postoje dvije opcije zbilje. Ili si šampionski ili si gubitnik. Na brutalan način je to doživio Xabi Alonso, koji je očito precijenio svoje statuse u Kraljevskom klubu, gdje je nekoć slavio titule kao igrač, a izbačen je na stražnja vrata kao trener. I to nakon samo pola godine.

Budite uvjereni da osim arogancije Florentina Pereza, koji funkcionira kao onaj koji sve zna, u debaklu ovog Reala velike uloge ima i Alonso. Jer koliko god je točno da je u svlačionici Reala mnoštvo egocentričnih tipova, takva zbilja nije novost. Uostalom, Alonso joj je bio akter kao igrač i jako je dobro znao u koji se svijet vraća. Ne možeš Realu pristupiti u metodologiji i izborima kao u Leverkusenu. Uz svu čast njemačkom klubu, to su dvije posve različite stvarnosti...

Alvaro Arbeloa je od tih igračkih dana bio i ostao veliki prijatelj s Alonsom. Stvari se nisu promijenile, iako je Arbeloa sada postao šef, a Alonso je izišao kao veliki gubitnik u najvećem poslu koji mu se, očito prerano, ukazao. Nastavak serije debakla, u još izraženijoj formi, odmah je pokazao da Real ima mnogo problema, a ne samo trenerski.

Arbeloa je tome najmanje kriv, ali izgubiti od Albacetea, drugoligaša, u Kupu, pogotovo u ovom trenutku, jasno ukazuje da grupa igrača koji danas čine Real Madrid djeluje disfunkcionalno. U proteklim fazama, kada je bilo stručnih, odnosno natjecateljskih potresa, Perez bi se iznova, bez kompleksa, javio onim trenerima koje je detronizirao, odnosno kojima nije davao potpune slobode. Oni koji su bili poslušni, kao Benitez, Solari, Lopetegui i sada Alonso, brzo su stradavali. Oni koji su nastojali pronaći balans između stručne logike i "preporuka" iz ureda predsjednika, osvajali su trofeje. Carlo Ancelotti, pa Zinedine Zidane, pa onda par gubitnika, i opet Zidane. I kad je Francuzu dojadilo da mu Perez i njegovi pobočnici opstruiraju vođenje momčadi po svojim vizijama, zahvalio i otišao drugi, po nekim kriterijima i treći put.

Dok je generacija kojoj je pripadao, ili ju je i simbolizirao Luka Modrić, silazila sa scene, Perez i njegovi su konstruirali igrački kadar po nekom "vanjskom" savjetovanju. Napunili su svlačionicu "snažnim dečkima", manje su vodili računa o tome koliko znaju igrati po kriterijima koje je Real navikao svoje fanove. Gubitak liderstva u La Ligi, pa poraz od Katalonaca u Superkupu, pa niz jalovih igara i osjećaj da nema ni koraka napredovanja, sada će nakon Alonsa plaćati i igrači. Prvo kod gazde kluba, a odmah i kod navijača i analitičara. Oni su dvije "instance" koje trenutačno kuhaju kao u ekspres loncu i samo se čeka da priča eksplodira. Tada bi, kako se da naslutiti, i donedavno činilo se nedodirljivi Perez mogao doživjeti "bijele maramice", kao i u prvoj eri kada je morao napustiti predsjedničko kormilo.

Da bi izvukao nasukani brod Blancosa, Perez i njegovi suradnici igraju presing na onog trenera koji je od presinga napravio svoj stručni trade mark. Njemački trener u Realu, kao što se pokazao pun pogodak Hansi Flick u Barceloni? Jürgen Klopp, kako ukazuju najinformiraniji analitičari, je već duže lik kojeg bi Perez htio na klupi Reala. I ne samo da ga je pokušavao dovesti, nego mu je nudio najbolje moguće uvjete i uvjetno rečeno, više slobode u radu.

Potpuno trenerski odriješene ruke u Realu ne postoje. Jedan od ključnih razloga zašto je Klopp Perezova fiks ideja je upravo u tome što su njegove momčadi igrale brzo, moćno, presing po cijelom terenu, a trener je pokazao visoku razinu vještine da vrlo komplicirane grupe u svlačionici drži pod kontrolom, i nameće disciplinu. Perez stalno zamjera trenerima da su igrači prekomotni, malo treniraju, ne slušaj puno. Perez je uvjeren da treneri koji su prema momčadi "pažljiviji" zapravo pridonose takvom opuštajućem ponašanju u svlačionici. Pritom je imao kontraargument, jer su Zidane i Ancelotti, kojima je to zapravo i najviše predbacivao, bilježili uspjehe, te održavali dobru atmosferu u svlačionici.

Sasvim logično je da Klopp i u ovoj fazi, kada se u Realu događa opći kolaps u suočenju sa završetkom jedne povijesno najtrofejnije ere, bude spominjan kao najpoželjniji trener. No, Klopp je, kao i prije dolaska Alonsa, tako i sada ponovio da odavno nije tako uživao kao u "zavjetrini" pozicije globalnog direktora nogometa moćne korporacije Red Bull. Nakon što je apsorbirao gnjev onih mu fanova koji su ga voljeli i zato što je kazao da nikad neće biti dio "korporacijskog nogometa", Klopp se stao opuštati u poslu gdje nadgleda kolege u Leipzigu, New Yorku, Bragantinu (Brazil), Omya (Japanu), Leeds Unitedu i Paris FC-u. Savjetuje, podržava, živi kao "kralj" bez Reala, jer s nemjerljivo manje odgovornosti radi stručni posao, uz 12 milijuna eura neto plaće plus bonusi, troškovi...

Jürgen Klopp, on to dobro zamaskira kad govori o Blancosima, zna da Real nije klub za njega. Odnosno, u Realu ne bi mogao napraviti ono što je učinio u Mainzu, Dortmundu i Liverpoolu. To je graditi, strpljivo i dugoročno, napredovati i onda, okruniti veliki rad. S 10 trofeja osjeća se ispunjen i u 59. godini promiče tezu da je život jedan i da postoje i druge stvari osim stresa trenerskog poziva. Sedam godina u Mainzu, sedam godina u Borussiji, 9 godina u Liverpoolu, stalno napredovanje i uspješnost izvlačenja maksimuma u klubu u kojem je (g)radio.

Eto, tog faktora, gradnje i radnje na duge staze, toga u Realu nema. Kad bi se Klopp nekim čudom odrekao još 3 godine komfora u Red Bullu, jer mu izazov Reala ne da mira, tada bi bio svjestan da nema gradnje, ni tolerancije vremena. Real daje sve, novac, slavu, sjajan status, ali traži rezultat. Odmah. Tolerancija za Kloppa možda bi trajala sezonu više. Njegov nogomet, kao i njegov stil, ne može dati rezultat u kratkom vremenu, ponajmanje tako da mu drugi slažu većinom kadar i još "preporučuju" koji bi izbori bili za klub najbolji.