U pomahnitalim promjenama odnosa u svjetskom nogometu dogodilo se da predsjednik jedne države zaustavi transfer najvećeg igrača u inozemstvo. Emmanuel Macron se čak i javno pohvalio da je utjecao na Kyliana Mbappea da ostane u Paris SG-u, te ga zajedno s emirom Katara, vlasnikom kluba, nagovorio da otkaže dogovore s Real Madridom. Mbappe nije izdržao taj pritisak i odlučio je porukom preko WhatsAppa “žaliti da neće doći” prema Florentinu Perezu. Predsjednik Reala, kažu upućeni, bio je ljut kao ris. Što u njegovim godinama (75) nije baš uputno, pa je valjda i zato odmah javno poručio “da nema nikakvih problema i da poštuje želju igrača”. Florentino Perez je prekaljeni borac politike, biznisa i nogometa. I jako dobro zna da nema koristi sada oplesti po Mbappeu, a još manje je potreba sada zatvarati vrata mogućem novom dogovoru u bliskoj budućnosti. Jest da su mnogi fanovi Reala, pa i akteri kluba, razočarani i slijedom toga reagirali “ne treba ga više nikad pozvati”.
Perezova poruka
No, u ovom svijetu brzine svega, mijene raspoloženja su vrlo intenzivne. Tko zna što će biti za jednu-dvije-tri godine s danas 23-godišnjim napadačem, čija su ponašanja na terenu, u klubu, ali i u brojnim intervjuima, po mnogima pokazatelj njegova nezadovoljstva što je ostao u PSG-u. Jest da je dobio ogroman novac, ali je slične novce za njega predvidio i Perez, a s Realom bi imao i mnoge druge bonuse (nagrade, trofeje...) koji ga bi činili sretnim...
Zašto smo priču o fantastičnom startu Reala u ovoj sezoni započeli pričom o velikom ljetnom razočaranju?
"Uštedjeli smo novac, to je točno, ali nećemo ga trošiti na druge napadače. Imamo sjajan roster koji je s Carlom Ancelottijem sposoban igrati na razini ambicija kluba."
To je poručio Florentino Perez svima koji su tijekom priprema bili silno razočarani nedolaskom Mbappea. Činilo se kao samo ohrabrivanje, poruka medijima i onim analitičarima koji su tvrdili da će Real pasti nakon fantastične, ali rezultatima (prvenstvo i Liga prvaka) ipak iznenađujuće sezone. Među inima se govorilo da je Real više manje ista momčad (a nije, jer su dovedeni Rüdiger, Tchouameni), a Benzema, Modrić, Kroos su još godinu dana stariji. I naravno, opet je konkurencija, kao i lani, “još jača i gladnija skalpa Reala”, pogotovo u Cityju, PSG-u, Barceloni...
Carlo Ancelotti (63) prošao je u nogometu sve. Kad je osvojio La Ligu kamere su ga uhvatile ispred svlačionica kako grli Florentina Pereza i šapće mu “hvala predsjedniče što ste mi omogućili povratak i dali novu šansu.” Ancelotti je prvi puta osvojio španjolsko prvenstvo.
Scena se ponovila nakon osvajanja 14. Lige prvaka, pete u proteklih 8 godina, kad je Ancelotti “zaokružio” priču jer je serija započela upravo s njime, 2014. godine. Tada je Real, nakon 12 dugih godina za njihove standarde, prekinuo europski post i napokon osvojio “nedohvatljivu” Decimu. Tih godina Florentino Perez bio je još uvijek prevrtljiv tip. I kada mu nešto nije odgovaralo u radu momčadi, promijenio bi trenera. Tako je Ancelotti, u punom naponu snage, dobio otkaz jer nije osvojio prvenstvo ni Ligu prvaka.
Definirana hijerarhija
Mirnoća i spokoj kojim zrači u drugoj eri u Madridu prenijela se s trenera na momčad. Carlo Ancelotti bio je zatečen, kao i svi, što Mbappe nije došao, ali izgledalo je gotovo kao da mu je i drago. Nije stvar veličine igrače, nego onog na čemu Ancelotti najviše “igra”, a to je kompaktnost grupe.
"Imamo odličan roster i što se mene tiče nitko mi više ne treba."
Ancelotti nije jasno rekao, ali su shvatili da postoje i igrači koji mu doista nisu potrebni te bi bilo dobro da odu. Klub je i sam držao tu liniju, pa su otpali Isco, Marcelo, Bale kojima je isticao ugovor, a poslan je u Firencu Jović. Riješili su se i Kuba, Mayorala, Gutierreza, a posebno je bilo napeto oko Asensija. Nije u prvom planu a ugovor mu istječe idućeg ljeta, pa ga je Real htio prodati. No, nitko nije htio platiti traženu odštetu, a Asensija ponude nisu zadovoljavale. Ostao je u Realu s perspektivom, kao i Ceballos, da bude rezerva koja će povremeno dobiti priliku.
Kad se aktualizirala priča o nedostatku alternativa za Benzemu, Ancelotti je ostao pri svojem.
"Imamo rješenja unutar kadra. Da, mislim da bi Eden Hazard mogao biti rješenje, ali imam i još nekih opcija."
Nitko nije mogao dokučiti koja je to još alternativa, jer Mariana Diaza, i klub i treneri već tri godine “tjeraju” ali se taj tvrdoglavi centarfor iz Dominikanske Republike nije htio odreći ni jednog centa ugovora koji mu jamči 5 milijuna eura godišnje. Držao se kao i Gareth Bale.
Eto, sredinom rujna, nakon prvih šest kola u španjolskom prvenstvu i dva kola u Ligi prvaka, puno je toga jasnije oko spomenutih najava rostera, moći, strategija, alternativnih devetki, veterana, realnosti ambicija, euforija i blještavih najava, ili skraćeno rečeno, oko Real Madrida. U gradskom derbiju s neurotičnim Atletico Madridom, Blancosi su upisali šestu uzastopnu pobjedu u prvenstvu, ukupno devetu u sezoni s dvije pobjede u Ligi prvaka i trijumfom protiv Eintrachta u Superkupu. Real, eto, gazi sve pred sobom, djeluje bitno jači od prošle sezone i to je točno ono što je najavljivao na uvodnim presicama priprema Ancelotti. I, nota bene, to je rečeno prije nego je jedan od članova bermudskog trokuta (s Modrićem i Kroosom) Casemiro zatražio odlazak u Manchester United. Real se osjećao tako jak i pokriven na poziciji koja se donedavno smatrala kritičnom ako njega nema, da je bez stresa prepustio Casemira prijateljima iz Uniteda. Točno je da su doveli Aureliena Tchouamenija za 80 milijuna eura iz Monaca, ali tada se još nije moglo znati da će on uskoro postati “bolja verzija iskusnog Casemira”. I kad se naposljetku United raspištoljio i ponudio 71 milijun eura u Realu su vjerojatno bili sretni, iako su utvrdili i neke bonuse. Posao je posao.
Real igra uvjerljivo. Vidi se da momčad uživa i to je temelj da joj igra bude kvalitetna i na razini rostera kojeg Blancosi imaju. Zašto uživa? Zato što je Ancelotti ponašanjem i pristupima stvorio odličnu atmosferu i igrače, redom vrhunske kategorije, ne opterećuje taktičkim teretima nego im pušta određenu dozu slobode kako bi se talent prikazao u najboljem izdanju. Uz to jasno je definirana hijerarhija, pa su Benzema, Modrić, Kroos, Courtois, Carvajal i Nacho njegovi senatori koji drže pod kontrolom svlačionicu. To naravno ne bi mogli da nemaju pokriće u odličnim igrama te stalno potvrđuju da su blagodat Reala, ali i mladih igrača, koji od njih mogu puno učiti.
Eto, primjera u prije navedenoj nepoznanici. Ancelotti je uvidio da mu je srednji red s Modrićem, Kroosom uz “bodyguarda” Tchouamenija optimalno strukturiran uz doprinos fizički fantastičnog Valverdea. Kojeg je već prije pozicionirao na desni bok, jer takav moćan igrač jednostavno mora igrati. To je značilo klupu za Rodryga, koji je opet sjajan i sve razigraniji kako mu se povećava iskustvo.
Lekcija Simeoneu
I tako je Ancelotti umjesto ozlijeđenog Benzeme, a pored neuvjerljivog Hazarda, odlučio da će Rodrygo biti pokretljiva devetka i ubitačno brz tandem sa sunarodnjakom mu Viniciusom. Ispalo je sjajno. Ne samo zato što Valverde niže odlučne golove, Rodrygo također, pa se Benzema u miru (već četiri utakmice) može potpuno oporaviti. Sjajan je odjek početka sezone i zbog činjenice da je “odjednom” momčad koju su kritičari tretirali ostarjelom (zbog godina senatora, prije svega Modrića i Benzeme), spore igre u odnosu na moć nogometa Cityja, PSG-a, Liverpoola, Chelsea i sličnih fizički snažnih škvadri, sada eto oličenje brzog, okomitog, moćnog nogometa.
I to uz Modrića, Benzemu i Kroosa. Naravno, moć su donijeli Rüdiger, Tchouameni, te od prije Valverde, Camavinga, Rodrygo, Vinicius. No, Real “leti” jer uz tu moć ide i Top tehnički dio, koji diktiraju spomenuti veterani, a prihvaćaju i ostali. To se vidjelo na Metropolitano stadionu gdje su Modrić i Kroos, uz podršku Tchouamenija održali lekciju Atleticu i treneru Simeoneu, koji su zamijenili igru s agresijom i destrukcijom. Atletico je puno bolja momčad od onog što uz dekadentne ideje Simeonea pokazuje, a u kojoj je simbolika (pro)padanje 120 milijuna eura plaćenog španera Joaa Felixa...
S druge strane, Luka Modrić, koji je odigrao 300. utakmicu prvenstva za Real (22. igrač u povijesti kluba, četvrti od stranaca), pokazuje što se može i s 37 godina u organiziranom nogometu gdje je u prvom planu igra i nadigravanje. Svaki trener koji nema taj prioritet osuđen je na neuspjeh...