Mali milijun puta čuli smo onu da “napad puni stadione, ali obrana osvaja titule”. Jedan od promotora takvog stava bio je čuveni Carles Puyol, no premisa ustvari potječe iz američkog nogometa i stoji pod autorstvom pokojnog Beara Bryanta, nekadašnjeg trenera na američkim koledžima, a prepoznatljivog po kariranom šeširu, toplom osmijehu te neizmjernoj strasti prema čaši i cigaretama.
Bryant je neko vrijeme proveo na odvikavanju od alkohola, usputno su mu liječnici strogo naložili manje od pet cigareta dnevno, a na kraju su mu presudile posljedice moždanog udara i srčane tegobe u siječnju 1983.
Drukčija priča
Mnogi pratitelji španjolskih radosti prošle su sezone u Barceloni vidjeli utjelovljenje i potvrdu Bryantove hipoteze. Silom prilika, Xavi Hernandez odrekao se Barcinog “pečata” i već ionako izblijeđenu tika-taku sustavno pretvarao u pomalo šahovsku partiju, stoga su Katalonci čak 13 (od 28) ligaških pobjeda trijumfalne 2022./23. zapisali minimalnom gol-razlikom (1:0 ili 2:1).
Premda Xavijeve stopere ne bismo stavili na najviša mjesta liste najboljih braniča svijeta, iako treba ukazati da je Ronald Araujo ponekad tako izgledao, Barça je prošle sezone primila samo 20 pogodaka, dok je druga najbolja obrana (Atletico Madrida) brojala 13 više. Defenzivne numere bile bi i udarnije da Katalonci nisu rano osigurali titulu i posljedično si dopustili luksuz opuštanja, pa tako primili devet golova u posljednjih pet ogleda.
Ipak, u aktualnoj utrci gledamo potpuno drugu storiju, La Liga zabilježila je tek sedam kola, a već postaje jasno da “jučerašnje” snažno oružje postaje kritična crta i najveći problem Blaugrane. Barça je, naime, već osam puta vadila loptu iz mreže i tek je osma najbolja obrana lige. Dakle, čisti prosjek. Za usporedbu i pomalo nevjerojatno, prošle sezone su jednaki broj pogodaka primili tek u 26. kolu.
- Povremeno griješimo i moramo se više koncentrirati. Mislim da nam je obrana slaba točka, stvaramo mnogo šansi po utakmici, ali previše ih dopuštamo pred vlastitim vratima. Vidjeli smo utakmicu s Mallorcom, napravili smo očite i amaterske pogreške. Radi se o neprikladnim potezima koji se ne bi smjeli događati i na kraju krajeva nas skupo koštaju - potpuno samosvjesno govorio je Xavi nakon što je njegova momčad morala strahovati i za bod na gostovanju kod Mallorce, da bi ga na kraju ipak upisala 2:2 remijem.
Dakle, Max Andre Ter Stegen već je osam puta “okretao očima” na reakcije svojih braniča. Ili sedam, jer direktni je krivac za prvi gol Mallorce u utorak, no u svakom slučaju već je sada izjednačio individualni učinak primljenih golova jednak 23. kolu prošle sezone. Barça je tri puta završila utakmicu netaknute mreže (Getafe, Cadiz i Betis), ali je zato širom otvorila vrata Villarrealu (4:3) i popustila Celti de Vigo (3:2). No, kako su ipak prigrlili tri boda, defenzivni problemi ostali su “pod tepihom”, kao i u slučaju pobjede nad Osasunom (2:1). U Mallorci je pun plijen izostao, u trenutku kada je trebalo iskoristiti poraz Real Madrida od Atletica (1:3) u prethodnom kolu. Budući da su izborili tek remi nasuprot tada 16. momčadi ljestvice, ne čudi da je kritika odlučila sve manjkavosti iznijeti u prvi plan.
Utjeha ‘nedoraslom bratu‘
Mundo Deportivo poimence je prozvao svakog nositelja defenzivnih zadaća, pritom je glavne tragičare pronašao u novitetima Inigu Martinezu i obrambeno orijentiranom veznjaku Oriolu Romeuu, koji po prvi put osjeća koliko je teško obući cipele Sergija Busquetsa. Xavi je na presici želio zaštiti Martineza, no odabir riječi zvučao je poput utjehe mlađem bratu koji nije dorastao zaigrati s velikim dečkima.
- Dobar je Inigo, može dobro dodati loptu, trudi se...
Martinez ima očigledan problem ulaska u duele (samo jednom je pokušao i uspio zaustaviti konkurenta), a 181 centimetar visine nije mu najbolji prijatelj u zračnim dvobojima (4/8). Mnogi su ostali zatečeni i lošim reakcijama Arauja, no Urugvajac ima alibi u vidu tek nedavnog oporavka od ozljede. Lijevi bek Alejandro Balde originalni je produkt La Masije, 19 mu je godina i zato može otvoriti kreditnu liniju, dok se Jules Koundé pomalo gubi u učestaloj rotaciji između stoperske i bekovske pozicije. Joao Cancelo u ofenzivi može donijeti više od gotovo svih bekova svijeta, ali zato zanemaruje defenzivne zadaće, a Christensen, Marcos Alonso i Sergi Roberto nikada nisu ni bili odlikaši.
Možda ne treba podizati dramu, ipak je Barça još uvijek bez ligaškog poraza (pet pobjeda i dva remija), no isto tako je i ozbiljni pretendent na Ligu prvaka. S ovakvim brojkama i dojmom koji ostavlja Xavijeva obrana, svaka rasprava o potencijalnom kandidatu za pehar LP podrazumijeva i kritičko pitanje: Što kada (i ako) Barceloni na dnevni red dođe jedan Manchester City?