Činilo se da se to nikad neće dogoditi dok je aktivan nogometaš. No, Lionel Messi obavijestio je službeno Barcelonu da odlazi iz kluba! Njegov dokument, kako tumači odvjetnički mu tim, dovoljan je da se može upustiti u pregovore s budućim klubom.
Sporna klauzula
Takav stav počiva na klauzuli, koju je Barcelona prihvatili prilikom posljednjeg produženja ugovora 2017. Tada se klub obvezao da će ga nakon tri godine pustiti bez odštete ako to bude zatražio do 1. lipnja tekuće sezone. Messi i njegovi odvjetnici smatraju da se “tekuća sezona” podrazumjeva do 31. kolovoza, jer je produžena zbog posebnih okolnosti pandemije koronavirusa. U Barceloni imaju suprotno tumačenje i odgovorili su Messiju da je to njegovo pravo da ode bez odštete isteklo, te da se nadaju kako će ostati barem do kraja ugovora (2021.). U suprotnom, podsjećaju ga, ima odštetnu klauzulu od 700 milijuna eura...
Ova prepiska najgora je moguća verzija rastanka Barcelone i Messija nakon 20 fantastičnih godina. Ona sada upućuje na ključni čvor između strana, a to je novac. Prije nego na otužnu atmosferu koja se upravo događa između “kluba koji je više od kluba”, odnosno “igrača koji je nešto više od kluba”. Kad se gleda ova priča iz konteksta rastanka Real Madrida i Cristiana Ronalda 2018., onda su ondašnje polemičke note zapravo bajkovite linije opraštanja između kluba i igrača koji imaju posebnu povijesnu priču.
Javier Tebas, šef La Lige, kazao je:
- Odlazak Ronalda nije narušio globalni odjek La Lige. No, Messijev eventualni odlazak iz Španjolske bio bi ipak nešto drugo.
Logički. Messi je broj jedan već dugi niz godina i svijet ga doživljava kao najvećeg svih vremena. Odlazak takvog igrača iz jednog kluba, lige i države je u svakom slučaju veliki gubitak. O posljedicama će biti još puno riječi, polemika, rasprava...
No, što je pravi uzrok da se dogodilo ono što se smatralo nemoguće?
Iako danas mnogi imaju svoje teorije, većinom pozitivne za ulogu igrača, a negativne za čelnike kluba, stvari nisu tako jednostavne. Naposlijetku, upitao se dio analitičara čak i u Kataloniji da možda nije nitko nešto posebno kriv, nego se dogodilo ono što je prirodno suvremenoj zbilji nogometa i odnosa.
Messi je definitivno postao kao da je Barcelona. Sve je to imalo pokriće u brojkama koje će teško ikad više nego nadmašiti. U 731 utakmici 634 pogotka, za 34 trofeja, garnirano je to sa 6 Zlatnih lopti, 1 FIFA World player, 1 The Best, 6 Zlatnih kopački, 7 naslova najboljeg strijelca La Lige... Nestvarno!
Umoran od slabosti
Kad je 3. srpnja javno obznanjeno da je Messi svom ocu Jorgeu, koji mu vodi sve poslove karijere, naložio da obustavi pregovore s Barcelonom oko produženja ugovora (istječe iduće godine), moglo se nazrijeti da su stvari ipak otišle u neku drugu sferu odnosa. Messi je, kažu, bio umoran od slabosti upravljačke strukture kluba, što se reflektiralo na slabosti momčadi. Promjene trenera, dovođenje astronomski skupih i promašenih investicija, gubitak Neymara i potom nesposobnost kluba da Brazilca vrate kada je za to izrazio želju, kao i stalni pritisak na njega kao odgovornog za posrtaje, umorile su Messija.
Istovremeno je Barcelonino vodstvo, na čelu s omraženim Josepom Bartomeuom, sve teže trpjelo Messijeva stalna traženja glede igračkog kadra i trenera, financijskih potraživanja i očekivanja. Ugovor od 440 milijuna eura, koliko je iznosio onaj potpisan 2017., trebao je sve smiriti, ali naprotiv. Messi je sve više iskazivao netrpeljivost prema Bartomeuu, pa sportskom direktoru Abidalu i trenerima koji mu nisu bili po volji. Ili je iskazivao gorčinu što izostaje klupska podrška onima (trener Valverde, Neymar, Suarez, Vidal, Alba....) koji su mu bili po volji, odnosno, koji su bili dio njegova “klana”.
Kako je Barcelona u velikim financijskim gubicima, Bartomeu, kažu analitičari, živi u panici. Naime, vodstvo kluba ima obvezu pokrivanja minusa u poslovanju, a za što su pri izborima pružili bankovne garancije. Odlazak Messija bez odštete bio bi za klub, ali i čelnike financijski krah bez presedana. I zato će uslijediti bespoštedna borba, u kojoj niskih udaraca neće nedostajati. Sama dinamika rastakanja kadra kojeg je predvodio Messi ukazuje da je Barca izgubila glavu.
Odabran je kao “čistač” svih tih tereta Ronald Koeman, koji je bez nekog posebnog problema i obzira priopćio telefonski četvorici prvotimaca (Suarez, Rakitić, Vidal, Umtiti) kako ne računa više na njih. Otpis velikog mu prijatelja Suareza i načinom koji je učinjen, bila je jasna poruka i Messiju da njegova era na Camp Nou ide svome kraju. Možda je to bilo neminovno, jer kad jedan igrač postane važniji, odnosno jači od kluba to onda više nije normalno stanje. I netko mora otići. Dakako da je pojedinac, ma kako velik bio, onaj koji će odstupiti. Nitko ne može biti iznad kluba.
Ništa neće biti isto
Rastanak Barcelone i Messija nedostojan je veličine tih imena i ukazuje na svu bijedu diktata kapitala i borbe za osobne interese u modernom nogometu. Odlaskom Messija završava se jedna era, i to kakva, Barcelone, u čijoj perspektivi više ništa neće biti kao u životu s Messijem. Suočenje s tom zbiljom je težak trenutak za Barcu, ali to je sve ništa prema težinama koje će u svakodnevici uslijediti...
Komentari (0)