Jednog dana će se pričati... Da, jednog dana kada 24. svibnja 2025. bude koje desetljeće star datum, prepričavat će se događanje na mitskom stadionu Santigao Bernabeu. I u Madridu, i u nogometnom okruženju Kraljevskog kluba i širom svijeta, gdje stotine milijuna ljudi strastveno žive slavu Reala. Eto, i u Hrvatskoj ćemo tih godina s nostalgijom evocirati memorije ponosa, jer način na koji je taj glamurozni, bogati, elitni i globalno slavni svijet Reala ispratio u legendu našeg igrača i čovjeka Luku Modrića, to je bilo jednostavno fantastično. I neopisivo riječima, koje uvijek ostaju samo hladni eho u odnosu na dubinu emocije koje su tresle Bernabeu u Danu Modrić.

Umorni Ancelotti

OK, završavali su i skromni i vrlo cijenjeni Lucas Vazquez, koji je po izlasku dobio ovacije navijača i brzo se slomio na klupi u plaču. Završavao je i igrač koji je osvojio 13-14 trofeja ali je igrao jako malo, Vallejo, i on je po ulasku s klupe dobio svoju dozu ovacija. OK, i Carlo Ancelotti je bio poseban akter Realove povijesti i u subotu su mu na tome zahvalili svi. Talijan je bio elegantan u obraćanju publici, kao i uvijek staložen iako je u nekoliko navrata “pukao glas”. Carletto, kako su mu skandirali ultrasi na sjevernoj tribini, želio je ostati, da je po njemu “uvijek bi bio u Realu jer nema ljepšeg nogometnog i inog života”. No, Florentino Perez je već davno odlučio da bi to bilo to. Za sva vremena, jer Ancelotti je u 66. godini preuzeo reprezentaciju Brazila, i nakon te završne misije, otići će spokojan u mirovinu kao jedan od najveći svih vremena...

- Je, bilo je stvarno dojmljivo. Malo sam i umoran, puno je emocija - kazao nam je Ancelotti na travnjaku Bernabeua, i kratko se prisjetili i jednog zajedničkog prijatelja iz Pule, kojeg nažalost više nema.

Ipak, uz svu časti svima, poglavito Ancelottiju, glavni lik “oproštaja s dušom” bio je Luka Modrić. Od prvih trenutaka ulaska na obnovljeni Bernabeu sve je bilo podređeno priči Modrić. Španjolci, Brazilci, Japanci, kao da su bili ona grupa na tribini koja je ponosno vijorila hrvatske zastave s natpisom Zadar, svima s ehom “Modriiiiić”. Na sjeveru, gdje su ultrasi Reala, bio je pripremljen ogroman transparent s likom “desetke”. Doduše, negdje do 15 minuta prije početka, kada se već podosta glasnica prisutnih trošilo za vrijeme zagrijavanja, tribine su bile prilično prazne. No, novi Bernabeu nudi fantastične uvjete boravka za gledatelja. Skupe su ulaznice, teško je i do njih, ali osiguran je komoditet najviše razine. Pa je tako puno onih koji dolaze ležerno 10-15 minuta prije, jer znaju da ih njihovo mjesto čeka.

U pet minuta do početka tribine su bile potpuno ispunjenje, dekor fantastičan, uzbuđenje na vrhuncu. Spiker je pa puta ponovio, “na kraju utakmice biti će povijesni trenutak za Real i sve njegove navijače, a to je oproštaj Carla Ancelottija i Luke Modrića, dvije legende”...

Utakmica s Real Sociedadom, monotona i predodređena da bude u dugom planu jer se najviše iščekivalo program za Modrića i Ancelottija, klizila je tiho u zaborav. Dok nije počela 85. minuta i trenutak kada je Ancelotti pozvao svog ljubimca da je vrijeme za oproštaj. Tog trenutka sve je stalo. Odmah su igrači Real Madrida, a i Real Sociedada formirali špalir, sudac je ostao na centru i prepustio scenu našem kapetanu. Koji je polako, s knedlom u grlu, uzvraćajući pljesak svima, išao prema izlazu.

Poseban trenutak

Oko nas, u dijelu tribine odmah do travnjaka, plakali su stari, mladi, vremešne gospođe i mlade “influencerice”, redari koji gledaju prema tribinama nisu mogli izdržati da se ne okrenu. Svatko je na svoj način htio doživjeti taj posebni trenutak i urezati ga u pamćenje. Na velikim ekranima, koji su vidljivi na svim stranama, moglo se vidjeti kako ljudi plješću, rone suze, mašu natpisima “ Luka, nikad te nećemo zaboraviti”, “Modrić, legenda za vječnost” i slično, dok su ultrasi poveli pjesmu “Come te quiero Modrić”, kako te volim. Čovjek pogotovo iz Hrvatske, ne može ostati miran na takve izljeve ljubavi, respekta i divljenja našem igraču. Koji je odavno postao “globalno naš”, jer Modrić je svjetska legenda, a ne samo logična hrvatska.

Kad je Toni Kroos, njegov suputnik u najvećim bitkama i pobjedama pričekao Modrića ispred klupa, raširenih ruku, a na ekranu su to pokazali, tribine su proključale. Kroos je lani rasplakao Bernabeu, ovaj put je on došao, sa suzama u očima, a smiješkom na licu, čvrsto zagrliti svog prijatelja kao simbolički kraj jedne ere u kojoj su zajedno predvodili najuspješniji vezni red u povijesti (uz Casemira) i po mnogima ključnu liniju koja je Real Madrid vozila u najuspješniji pobjednički ciklus u povijesti!

Prije nego je krenulo Ancelottijevih 15 minuta opraštanja, Luka Modrić se našao u čvrstom zagrljaju Luke Sučića. Jedan Luka će uskoro postati i povijest Vatrenih, a jedan Luka će preuzeti dio tog teškog tereta...

Prije nego je prema centru za svojih 15 minuta, koji su se na kraju pretvorili u 24, plus desetak za počasni krug pozdrava svim stranama Bernabeua, uz uvijek decentnu i diskretnu suprugu mu Vanju, te sina i dvije kćeri, Luka Modrić djelovao je prilično čvrsto. Mnogi su mislili da će se slomiti zbog emocija, da će teško odraditi i obraćanje s mikrofonom u ruci. Ionako nikad nije volio držati govore, pogotovo je to teško u ovakvom trenutku i pred takvim auditorijem, odradio je to iznenađujuće čvrsto. Ali ima jedna kvaka, koju nam je ispričao nakon svega, kada je okupio sve svoje drage ljude u svojoj vili da se podruže i ispričaju o svemu doživljenom...

Modrić se, naime “slomio” u autobusu koji je Real Madrid, kao i obično, vozio iz kampa Valdebebasa do stadiona Bernabeu. Modrić, svjestan da je to posljednji takav transfer, kada se pun adrenalina kreće prema utakmici, totalno rasplakao i nije mogao prestati. Bio je na posljednjem sjedištu, uz još dva igrača koji su uvijek s njime, i oni su u tišini bili podrška trenutku. (VIDEO POGLEDAJTE OVDJE)

Jednom moralo doći

Vjerojatno je tada Modrić izbacio tu glavnu muku iz sebe, pa na zagrijavanju, utakmici i kasnije tek nekoliko puta “gutao knedlu”, ali manje od Ancelottija koji je zaplakao. I Florentina Pereza, kojeg su riječi Luke Modrića dirnule u “žicu” i zaplakao je. Malo tko pamti takav gubitak kontrole predsjednika koji čvrstom rukom vlada Realom i pri tom pruža dojmove hladnih emotivnih ponašanja. Modrić je kroz 13 godina postao onaj akter Reala kojeg Perez označava kao simbolom svega ono što Real treba predstavljati. Kvalitetu, snagu, pobjednički mentalitet, timski duh, spektakularnost i uzorno ponašanje.

Naš novinar Robert Matteoni i Carlo Ancelotti

Zašto je odlučio da je došlo vrijeme za rastanak? Jednom je moralo doći, iako je baš Luka Modrić u svom završnom obraćanju navijačima sa terena, kazao...

- Došao je taj dan za kojeg sam mislio da nikad neće doći. Imali smo dug i veličanstveni put hvala svima, od predsjednika Pereza, preko trenera i suigrača, i pogotovo moje obitelji, bez kojih to ne bi sve tako lijepo bilo. Osvojili smo puno trofeja, ali najveći trofej moje karijere u Realu je to što ste mi vi navijači od prvog dana iskazivali ljubav. Zato vam želim kazati jednu stvar, kojom se vodim - Ne plačite što se završava, radujte se što se događalo.

Bio je to maestralni trenutak koji je “razvalio” sve, a potom se uz suze i radost Bernabeu pjesmom i slapovima emocija i ljubavi prema Modriću, oprostio od svoje legende. Mediji su sve to prenosili i završili s pitanjem “a što sada bez Modrića, kada takav na tržištu ne postoji?”

Točno, nema više takvog, zato je to bilo tako nostalgično...