Stanete li metar od motorne pile u maksimalnom pogonu ili od tutnjajućeg zvučnika na kakvom rock‘n roll koncertu, ili svega 40 metara od jurećeg trkaćeg automobila, izložit ćete se glasnoći od sto decibela. I zaraditi pošteni ukor vašeg liječnika, koji će vam kazati da česta izloženost znatno manjem intenzitetu zvuka, primjerice od 65 dB, može izazvati krvožilna oboljenja. Sudeći po audio-skali, za vaše zdravlje poprilično je opasno nalaziti se i blizu sirene za uzbunu, pored zrakoplova pri uzlijetanju i... na Ramon Sanchez Piazonu 12. siječnja 2017. godine.
‘Objesite Ramosa‘
Tog datuma na stadionu Seville kritičan trenutak po vaše slušne receptore izgleda ovako: Na tutnjajućem zvučniku glas službenog spikera obavještava da je Sergio Ramos postigao pogodak, suigrači Real Madrida jure mu u zagrljaj poput trkaćeg automobila, dok čuveni ‘El Capitano‘, koji je maločas "panenkom" uspješno izveo kazneni udarac u odsustvu Cristiana Ronalda, dlanovima prekriva uši. Zašto? Možda je Ramos perfektne zdravstvene osviještenosti, no vjerojatniji scenarij nalaže da je u tom trenutku potpuno svjestan da su srca andaluških navijača prepolovljena kao motornom pilom. Krikovi, hukovi, psovke i zvižduci na Ramon Sanchez Piazonu tada bilježe glasnoću od - sto decibela.
Toliko je glasna mržnja prema lokalnom momku za kojeg su se Andalužani čvrsto nadali da će zauzeti mjesto među klupskim legendama, no Ramos je to učinio 530 kilometara dalje, u Madridu. "Ramos, ku**** sine,", "Ramos, umri", "Objesite Ramosa", odzvanjalo je arenom u Sevilli. Klub koji njeguje pristojnu kulturu prema svojim bivšim igračima, što je nebrojivo puta osjetio Ivan Rakitić kada su ga, dok je nosio dres Barcelone, dočekivali aplauzom, prema nemilosrdnom stoperu nije imao milosti. Ramos je 2004. ušao u prvu momčad Seville iz omladinskog pogona, četiri godine nakon što se klub uzdignuo iz povijesno najniže točke, odnosno španjolske Segunde, koju su prethodno igrali i 1997. godine. U trenutku Ramosova dolaska, bila je to momčad osjetnog napretka i s igrom u Europi, ali i dalje nestabilne ekonomske situacije.
Branič, koji se tada s Danijem Alvesom borio za poziciju desnog beka, brzo je šarmirao navijače, pogotovo kada je Ikeru Casillasu i Kraljevima zatresao mrežu bombom s 30 metara. I nakon samo jedne sezone Ramos je crveni uzorak zamijenio čistom bijelom bojom i uprljao imidž navijača s Piazona. A već su bili jako ljuti, jer im je Jose Antonio Reyes, još jedno dijete Seville predodređeno za klupsku legendu, godinu dana ranije također slomio srce odlaskom u Arsenal. Reyes je, nažalost, poginuo 1. lipnja 2019., eksplozija gume njegova Mercedesa pri vožnji od 116 km/h izazvala je kobnu prometnu nesreću.
- Neposredno prije odlaska rekao je da želi biti kapetan Seville idućih sto godina. Kršenje tog obećanja za nas je bilo iznimno bolno, Ramosa su svi proglasili izdajnikom - pojašnjavao je jedan od navijača Seville, Daz Radly, za malo manje poznati portal La Liga Lowdown.
Urota ili žarka želja?
Do danas je ostalo nerazjašnjeno zašto je Ramos tako naprasno napustio svoju "kolijevku". Kuloarske priče iz tog vremena govore o postojanju klauzule u njegovu ugovoru koja mu predviđa status kapetana i uvijek najveću plaću, po kojoj će se prilagođavati plaće ostalih pojačanja i igrača s obnovljenim ugovorima. Shodno tomu i ako je istina, galaksija ‘Los Hispalensesa‘ kretala se oko dugokosog 18-godišnjeg tinejdžera, koji će na ljeto 2005. postati jedno od posljednjih pojačanja u prvoj eri madridskih ‘Galacticosa‘, ujedno i (tada) najskuplji španjolski branič (27 milijuna eura) svih vremena. Uprava Seville tvrdila je da Ramos žustro inzistira na transferu, a branič je poručivao da je posrijedi svojevrsna urota, da nije ni mogao birati jer je klub u startu zacrtao njegovu prodaju. Navijači su prigrlili verziju gospode iz uredskih stolica.
- U Sevilli ga ne vol, no Ramos je sam pridonio takvom ozračju. Kad nam je zabio pogodak s Realom, pokazivao je svoje ime na dresu. Navijači to nisu dobro prihvatili. Moj susjed ima sezonsku ulaznicu već 30 godina i još uvijek ne može izgovoriti ime Sergija Ramosa - nastavio je navijač Radly, s dodatkom da ga ogorčeni susjed naziva ‘Caraponi‘, što je andaluzijska uvreda koju bismo mi preveli kao "konjska glava".
Baš je ta konjska glava ispisala povijest na ubačaj nepogrešivog kopita Luke Modrića u 92. minuti i 48. sekundi za produžetke finala Lige prvaka, u kojima će Atletico Madrid potpuno ispasti iz sedla, a Kraljevi dogalopirati na tron i proslaviti ‘La Decimu‘. U iduće tri godine, Ramos je postigao još 21 gol za Real Madrid, od toga je njih 18 stiglo u trenucima rezultatskog deficita ili neriješenog rezultata. Svjetski i dvostruki europski prvak trenutno broji 110 golova klupske karijere i treći je najbolji strijelac među braničima svih vremena. Za klubove su više zabijali jedino Ronald Koeman (232) pod kumstvom ‘total footballa‘ i Fernando Hierro (130).
- Ramos mi je bio blizak od prvog dana mog dolaska. Pomagao mi je, poticao me, pružao podršku i uvijek vjerovao u moj potencijal. Postali smo veliki prijatelji, naše obitelji zajedno su provodile ljetovanja. I dalje smo u kontaktu gotovo svaki dan. Još uvijek mi nedostaje njegovo društvo - govorio je 2022. Luka Modrić u intervjuu za Sky Sports.
Notorni ‘kiropraktičari‘
Koliko god mu Andalužani zamjerali, Ramos će "utjehu" pronaći u četiri trofeja Lige prvaka i pet odličja La Lige što se nalaze u kolekciji od 22 trofeja osvojena s Realom. Bilo je to 16 nezaboravnih godina, pogotovo za one nesretnike među nogometašima koji su se punih 10 (2007. - 2017.) morali suprotstavljati stoperskom tandemu Ramos-Pepe. Dva notorna "kiropraktičara", motorne pile i mentalne zvjerke bile su strah i trepet napadačima i definitivno činili jedno od najbriljantnijih, ali i najprljavijih partnerstva što bilježi moderni nogomet. Od 28 isključenja, koliko je Ramos zaradio u karijeri, 26 datira iz epizode u Madridu.
Kako to s Ramosom obično biva, poslije svih trzavica, incidenata, prljavština i provokacija, njegova priča ispisuje sretan završetak. Nakon punih 18 godina, od kojih zadnje dvije otpadaju na zanemarive akcije u Paris Saint-Germainu, "izgubljeni sin" vratio se majci, pokajao za "grijehe" i otvorio novo poglavlje u Sevilli, vjerojatno i završno svoje karijere.
- Ovo je poseban dan, povratak kući neizmjerna je radost. Gdje god drugdje da sam otišao, bilo bi besmisleno. Dugujem svom ocu, djedu, Sevilli i navijačima. Mnoge stvari između mene i navijača događale su se u afektu i nemaju nikakvo dubinsko značenje - rekao je Ramos po dolasku u Andaluziju, gdje su navijači svog velikog povratnika nagradili zagrljajem.
Ramos je odbio 30 milijuna eura dvosezonske plaće u Al-Ittihadu i osam milijuna iz Turske. Za Sevillu je potpisao na godinu dana, zarađivat će milijun eura. Veliki ‘El Capitano‘ prošao je rutu od miljenika do neprijatelja i nazad. I autorizirao romantičnu priču, koja nam je za kraj ovog vrućeg ljeta - u kojem su zvijezde nikad hladnije birale zelenilo novčanica ispred zelenila travnjaka - neizmjerno trebala...