U današnje vrijeme jedna od banaliziranih riječi je ona koja je nekoć bila snažna. Legenda. Status koji je kolokvijalno profaniran primjerenije je zamijeniti okvirom - velikan. Za jedno 15-20 godina Ivan Rakitić moći će se okrenuti unatrag i s ponosom uživati u pogledu na status igrača velikana, u klubu istog statusa.
Kada doživite da nastupite u 300 utakmica u dresu velikana kao što je Barcelona, sve to uz saznanje da ste odigrali pored vjerojatno najboljeg igrača u povijesti, Lea Messija, onda i te kako znate da ste uspjeli. I to kako ste uspjeli. Ivan Rakitić nije priča samo o 300 nastupa za Barcelonu. Nije samo priča o 106 nastupa za Hrvatsku i o srebrnoj medalji u Rusiji.
Nije to ni samo priča o hladnokrvnosti izvođenja jedanaesteraca koji znače mjesto u zlatnim analima hrvatskog nogometa. Ta priča o momku koji je rođen u Švicarskoj, a emotivno je živio po hrvatski, ima sasvim drugi nogometni okvir.
Ivan Rakitić je nogometaš koji je uspio u svijetu velikih dečki nogometa iako je po kazivanju raznoraznih “diplomiranih stručnjaka” igrač koji nema dovoljno hitrine i agresivne čvrstoće. Danas, pogotovo u Hrvatskoj, vlada mišljenje da se nogomet igra samo s brzim, ili opako tvrdim duel igračima.
Od dana kada se iz Basela vinuo u Bundesligu, tvrdu, agresivnu i rastrčanu razinu natjecanja, Rakitić je nagovijestio da je znanje igranja nogometa baza svih nogometa. Stvar bonusa. Kad je otišao u Španjolsku, u dresu Seville, u ligi gdje se igra prioritetno tehnički, uz zavidnu razinu brzine i agresivnosti, Rakitić se istaknuo (i) kao finalizator. Ne samo kao redatelj igre.
Toliko se nametnuo da je zaslužio 2014.godine poziv jednog od najvažnijih klubova kraja prošlog i početka ovog stoljeća. U 6 godina Rakitić je pridonio osvajanju velikog broja trofeja velike Barcelone. No, prava je priča zapravo da je Ivan Rakitić pokazao da nogomet 21. stoljeća ne pripada samo bioničkim igračima, koji trče 10,1 na 100 metara, ili su eksplozivni kao neki junak crtića.
Situacijska inteligencija, taktička lucidnost uz tehničku izvrsnost je temelj s kojim je Rakitić ostvario karijeru za dugo pamćenje. Okvir tome bila je supervažna kompomenta, samopouzdanje i vjera u svoj nogomet. Zato je sa 32 godine došao do točke u kojoj može kazati da je u nogometu ostvario sve. Dalje je stvar bonusa.