Okupili ste momčad i sjeli u zrakoplov ili autobus i doputovali u predgrađe Madrida Vallecano. Na Campo de fútbol de Vallecas igrate protiv Rayo Vallecana, trećeg madridskog kluba koji je oduvijek bio u sjeni Reala i Atlético Madrida. Došli ste i normalno - izgubili. Tako je to barem ove sezone kada radnički i anarhistički klub koji se hvali tradicijom otpora prema bivšem fašističkom diktatoru Franciscu Francu. Doživio je to ove subote i Alavés koji je u Vallecanu pao pogocima Sergija Guardiole i Alejandra Catene. Prije Alavésa su istu sudbinu doživjeli Granada, Getafe, Cadiz, Elche, Mallorca, Espanyol, čak i Barcelona, dok je jedini remi u Vallecanu izvukla samo Celta. U gostima je Rayo slabiji, izvučena je samo pobjeda nad Bilbaoom, te remiji kod Levantea i Valencije. Ukupno, momčad Andonija Iraole sanja san; s devet pobjeda, tri remija i šest poraza nalazi se na četvrtom mjestu Primere i nada se plasmanu u Ligu prvaka.

Mjesto među velikanima

Jedan novinski izvještaj donio zanimljivu usporedbu: "Rayo je kao PSG, Bayern, Manchester City i Inter - nikome ne prepušta bodove kod kuće".

Za siromašni klub madridskih margina, dosad nezamisliva "ideja". Klub je to osnovan 1924., lagano se nakon 1940.-ih penjala da bi tavorila u Segunda División, padala u Segunda División B, iz kojih je u prvi razred nogometa ušla prvi put u sezoni 1977.-1978. Ispadala bi i vraćala se te u Primeri "boravila" samo 19 sezona uključujući tekuću.

Andoni Iraola, koji je veći dio karijere proveo u Bilbaou i od 2008.-2011. sakupio osam nastupa za reprezentaciju sada na okupu ima momčad u kojoj je prvo ime Kolumijac Radamel Falcao; tu je i Argentinac Óscar Trejo, zatim Senegalac Pathé Ciss koji je kao klinac bio u ZG Dinamu. Makedonski vratar Stole Dimitrievski je uz Falcaa jedini etablirani internacionalac (50 nastupa), a uz njega je i Zidane. Naravno, ne Zinedine, već sin Luca.

Ove su sezone dosad najbolji strijalci Alvaro Garcia i Falcao koji su zabili po pet golova, Trejo, Francuz Randy Nteka i Sergio Guardiola dodali su po tri, napad im je u 18 utakmica zabio 26. Ne previše efikasni, "Los Franjirrojos" još teže primaju pogotke. Nastavi li na isti način u La Ligi, Rayo bi zaista mogao u Vallecas dovesti Ligu prvaka. Za klub koji je samo jednom igrao u Europi, u tadašnjem Kupu Uefa u sezoni 200.-2001. kad ih je u četvrtfinalu izbacio upravo Alavés, zadnja njihova žrtva u La Ligi. U Rayu je, inače, karijeru završio naš Stjepan Andrijašević. Među najvećih igračima koji su igrali u Rayu su Toni Polster, Elvir Baljić, ali i Raúl Tamudo, Diego Costa, Hugo Sánchez, sadašnji trener Seville Julen Lopetegui...

Neviđeni trud

"Kod kuće smo kao bura", nakon nove pobjede izjavio je Santi Comesaña, trener Iraola hvali momčad, ali i spušta loptu kad je riječ o plasmanu u Ligu prvaka.

Tih 30 bodova je plod neviđenog truda igrača, no, daleko je Europa...Uspiju li, bilo bi to pravo čudo jer im iza leđa "pušu" i Atlético, Real Sociedad, Barcelona, Valencia...Kako god, klub koji je još lani igrao u drugoj ligi i bio tek šesti, te je preko Girone i Leganesa u play-offu izborio elitu, igra najbolju sezonu ikada. Njihovi vjerni navijači "Bukaneros" predstavnici za zadnjeg "kvartovskog Kluba" u Španjolskoj, izrazito su solidarni sa zajednicom koju pomažu jednako kao i igrači i uprava, anarholiberalne su orijentacije. Uvijek na strani slabijih i siromašnijih kao što su i sami u odnosu na konkurenciju. Neskloni rasizmu i bilo kakvim oblicima diskriminacije ponekad su i agresivni, uvijek u borbi za zaštitu svog siromašnog radničkog kvarta...