Kad pratite nečiju karijeru od njenih početka onda vam priča o Carlu Ancelottiju danas izgleda bljesak. Jer čini se da je nedavno zaključio igračku priču u AC Milanu (1992.), a eto prošlo je 31 godina trenerske mu karijere. U njenim počecima danas 64-godišnjak puno je obećavao. Iznimno ga je hvalio Arrigo Sacchi, s kojim je Ancelotti bio u vrijeme eksplozije velikog Berlusconijeva Milana. Sacchi je oduvijek bio obožavatelj igrača koji su se podređivali kolektivu, brzo razumijevali igru i slijedili trenerove naputke. Zato ga je odmah 1992. pridružio svom stručnom stožeru u reprezentaciji Italije. Ancelotti je bio uvijek tih i ponizan tip, ne kao poza, nego izvorno takvog karaktera. Pa kada je krenuo u prve samostalne trenerske avanture, s usponima (uveo Reggianu u Serie A, Parmu do drugog mjesta, rekorda bodova i prve Lige prvaka) i padovima (Juventus, izgubio gotovo osvojenu titulu u posljenjem kolu...), nije gubio samopouzdanje.
Unatoč brojnim kritikama i vrijeđanjima navijača Juventusa, gdje je osvojio dva druga mjesta (dakle izgubio titulu po navijačima), išao je svojim putem. Sve se naplatio simbolički 2003. u Milanu, kada je upravo protiv Juventusa u finalu Lige prvaka, na Old Traffordu osvojio prvi veliki trofej, odnosno Ligu prvaka! Bio je to njegov revanš, iako se uvijek trudio pokazati da to nije takav stav prema Juventusu...
Odmak od Sacchija
U počecima svog trenerskog puta Carlo Ancelotti je bio sljedbenik nogometa Arriga Sacchija, kojem je bio igrač u Milanu, a potom suradnik u Italiji. Sacchi je bio dogmatičar, trener koji nije imao igračku karijeru, a stručnu je započeo gotovo slučajno, dok je još u obiteljskoj manufakturi obuće, poželio raditi u lokalnom klubu u Reggiolu. Ancelotti je bio vrhunski vezni igrač i trebao mu se dogoditi veliki kiks s Robertom Baggiom pa da prilagodi svoje trenerske vizije logičnijem nogometnom poimanju. Sacchi nije volio fantaziste, a ni vedete, zato je između ostalog ratovao s Marcom Van Bastenom, koji nije podnosio trenerove šablone.
Na tom tragu Ancelotti, koji je slijedio 4-4-2 sustav Sacchija, u Parmi nije htio Roberta Baggia, kojeg mu je klub osigurao za novu sezonu. Smatrao je da u njegovom sustavu nema mijesta za igrača kreativnosti, desetku ili fantazistu kako želite. Godinama kasnije priznat će...
- Bila je to moja velika pogreška, jer bez takvih igrača momčadi postaju predvidljive. Robi Baggio se kasnije pokazao odličnim u drugim sredinama i stalno sam si postavljao pitanje bi li moja Parma osvojila scudetto da smo ga uzeli...
Lekciju je Ancelotti i te kako utvrdio jer je potom u svim klubovima gdje je radio volio imati talente igre. Pirlo, Rui Costa, Beckham, Ronaldinho ili njegov osobiti ljubimac Luka Modrić.
Prilagodio sustave
U svim klubovima (Parma, Juventus, Milan, Chelsea, PSG, Real, Bayern, Everton...) Carlo Ancelotti je često promišljao taktičke postavke. Onda je upravo u Milanu, kako je navodio često, prelomio ključnu odrednicu svog rada, a koja je bitno odudarala od njegovog mentora Arriga Sacchija.
- Mislim da sam griješio što sam nastojao igrače učiti kako da se snađu u mojoj viziji igre. Vrijednost trenera je zapravo da pronađe onaj način igre koji najviše odgovara profilu igrača koje ima na raspolaganju. Tada se iz njih može izvući maksimum...
U Milanu je optirao za 4-3-2-1 (božićna jelka), izmislio šesticu kreativca (Pirlo). Kad je prvi puta stigao u Real, 2013. godine, na prvoj presici su ga pitali koja je razlika između Pirla (tada svjetskog hit igrača) i Modrića, naglasio je.
- Oba su vrhunski znalci, uz razliku da je Modrić dinamičniji. Iskoristit ćemo to.
I tako je bilo. Optirao je za 4-3-3, jer je imao Cristiana Ronalda i Karima Benzemu, a u sredini terena ključan mu je bio upravo Modrić. Kad se vratio 2021. godine Ancelotti je u Realu zatekao gotovo sve važne iz prve ere, osim Ronalda koji je otišao u Juventus. I opet je mudro tretirao senatore kao ključne oslonce dok su mediji, pa dijelom i klub promicali tezu o nužnom pomlađivanju. Real je odmah osvojio duplu krunu, a Modrić je uz Courtoisa, Kroosa, Benzemu, predvodio Blancose do velikih uspjeha...
Između ostalog Ancelotti je u prve dvije sezone (2021. - 2023.) uz “trofejni” im sustav 4-3-3, znao u jačim mečevima, gdje su suparnici djelovali fizički moćnije, optirao za 4-4-2 u fazi obrane, odnosno s jednim veznjakom više (Valverde) koji je imao moć pretvoriti se u desno krilo kad se napadalo. Kad je Karim Benzema iznenadio sve u klubu, uključujući Ancelottija, objavom odlaska u Saudijsku Arabiju, trener je postao svjestan da je izgubio veliku devetku. I uz strategiju kluba, koji kani u ljeto 2024. godine dovesti Mbappea i možda Haalanda, a nakon što se ova godina iskoristiti za dovršetak mega rekonstrukcije Bernabeua (s 550 cijena skočila na 950 milijuna eura) i “preformulaciju” najvažnije linije - veznog reda, Ancelotti se našao u poziciji promjene plana. Real je uložio 103 milijuna eura, s bonusima će dostići 140, u dovođenje Judea Bellinghama.
Time je iscrpljen predviđeni fond za top igrača, a ostao je bez golgetera Benzeme. Drugim riječima, ako se ne dogodi nešto spektakularno i ne osvane Kylian Mbappe u Madridu već ovog kolovoza, Ancelotti mora kompenzirati manjak top kvalitete u špici. Kad je analizirao svoj rekonstruirani roster (Bellingham, Guler, Ibrahim Diaz, Joselu, Fran Garcia...) zaključio je da se najbolje vratiti “korijenima”. Real ima fantastičnu grupu veznih igrača. Senatorima Modriću (37) i Kroosu (33), uz iskusnijeg Ceballosa (26) te mlade snage Camavingu (20), Tchouamenija (23), pridruženi su Bellingham (20), Guler (18) i Diaz (23). Redom vrlo moćni i igrači talenta. Zato će Ancelotti forsirati 4-4-2 sustav, sa rombom u sredini.
Lažna devetka
- Jude Bellingham je fantastičan vezni igrač, neobično zreo za godine koje ima, a s potencijalima koje nemaju drugi naši veznjaci. Napada prostor, odličan je u završnici i kao vezni. Stvarat ćemo taktičku priču oko njega... - jasno je dao do znanja talijanski trener.
U tom sustavu 4-3-1-2 (4-4-2) Bellingham će biti desetka, koja zajedno s dva brza igrača u špici, Viniciusom i Rodrygom treba preuzeti odgovornost efikasnosti Realove ofenzive. Pri tom će velika konkurencija biti za preostala tri mjesta u srednjem redu. Jedan između Camavinge i Tchouamenija bit će šestica. Ukoliko to bude potonji, onda bi Camavinga trebao igrati lijevog veznog. Treći izbor bit će jedan između Modrića, Kroosa i Valverdea, uz opasku kako je Ancelotti najavio da će biti puno rotacija jer se igra na više fronti. Dakako da će 4-3-3 ostati kao jedna od opcija...
- Mi ćemo prilagođavati igru situaciji. Ako budemo u 4-3-3 onda Bellingham može biti i lažna devetka, može to igrati i Rodrygo pa da Bellingham bude osmica. Može Modrić biti desetka i osmica, imamo puno rješenja....
U Americi je, daleko od gungule oko Mbappea, na djelu uigravanje novog sustava, prilagodba novih igrača, a i atmosfera velikih generacijskih promjena. Kroničari ističu kako je Modrić opet bio odličan, protiv Milana i sigurno će imati dosta prostora. No, vidljivo je da svi mediji iskazuju oduševljenje Bellinghamom i Turčinom Gulerom. Potonji nam se čini kao prvi igrač koji doista ima sličnosti s Modrićevim nogometom. Tek mu je 18 godina, ali je već dojmio u pripremama, s time kako u stožeru predviđaju poseban režim rada za njega, poglavito na jačanju mišićne mase...
Luka Modrić i Toni Kroos, dva dokapetana Nachu (uz Carvajala), najavljeni su kao uobičajeni veliki akteri igre, ali i u ulozi velikih mentora mladim lavovima koji ih trebaju naslijediti i nastaviti status fantastične vezne linije. Najbolji srednji red u povijesti kluba (Casemiro, Modrić, Kroos) susrest će se u noći srijede na četvrtak u dvoboju Reala i Manchestera. Bit će prvi Casemirov nastup “na drugoj strani” kluba, u kojem je sa spomenutim tandemom u 7 sezona osvojio 16 trofeja. Hoće li se ova sezona pretvoriti u Modrićev i Kroosom posljednji ples, ili će svojim igrama iznova oduševiti realovce? Uvjerljiv je dojam da će se dogoditi obje situacije...