U loži Olimpica na Montjuicu Joan Laporta gutao je knedle. Pozvao je u goste šefa tzv. Super lige, Bernda Reicharta, u okruženu kojeg je bio i Aleksandar Čeferin, koji je u odličnim odnosima s Al Khelaifijem, šefom PSG-a. Oni su tandem (UEFA, ECA) koji su druga strana ideje Super lige. Laporta međutim mora igrati razne igre jer stanje u Barceloni, nakon desetak godina "financijskog pijančevanja", trebaju svaku opciju pomoći da bi se blagajna počela trijezniti. Ušao je u velika akrobacije taj odvjetnik u svojoj drugoj eri predsjednikovanja Barcelonom.
Gradi se "gradić Barca", odnosno novi stadion i dvorana te prateći sadržaji za cjelinu koja bi potom trebala, dugoročno, riješiti Blaugranu financijskih limita. Za klub koji je više od kluba teško je međutim živjeti prosječnost nakon što su desetljeće bili vrh. Kako se i naziralo, život poslije Messija iznimno je teško suočavanje sa zbiljom u kojem se ne nazire neki novi mesija. Ispadanje u trenutku kada se činilo da je Barca iskoračila u Ligi prvaka nakon devet godina razočaranja, događaj je koji će dalekosežno protresti klub i okruženje.
Romantični povratak Xavija imao je početni emotivni vrh, osvajanje naslova prvaka Španjolske, ali realnost je ubrzo pokazala da je to labuđi pjev. Klub koji nema financijske resurse da parira moćnijima, kao Real Madrid, Manchester City prije svih, ne može aspirirati novom trofejnom ciklusu. Barcelona treba totalni reset i novi scenarij oporavka, koji je kudikamo teži od instant kupovine, ali je dugoročno jedini isplativ i vjerodostojan način da se stvori nova šampionska generacija. Oslonac na glasovitu produkciju omladinske škole (La Masija) najsigurnija je karta za klub.
Joan Laporta je pokušao održati na površini momčad i trenera, agresivnom "kratkom" terapijom, ali stvari jednostavno ne mogu tako ići. S njim se mnogi ne slažu, pa nije ni čudno da su ga nekolicina bližih suradnika, koji su preuzeli odgovornost vađenja Barcelone iz živog pijeska u kojem ju je ostavila administracija Josepha Bartomeua (i prethodnika), napustili. Prije svega oni financijski i poslovni, koji shvaćaju u kakvom je glibu klub i da trebaju posve drugačija ponašanja da bi se krenulo dugom stazom oporavka. Nakon ove sezone i Laporta bi morao označiti trenutak za reset...
U kontekstu sportskog dijela šef je Deco, nekadašnji lucidni vezni igrač, koji nije baš volio Xavija i njegove ideje. Deco će sada morati predložiti novog trenera, a potom s njim razbistriti odnose u svlačionici. Katalonski kroničari tvrde da igrači žele povratak upravo Luis Enriquea, ali to se sada čini nemogućom misijom taman da Laporta to prihvati. Navodno je Decova ideja da se ne luta, i u skladu s trenutnim mogućnostima, potrebama ali i osnovnom idejom kluba, pruži šansa Rafi Marquezu.
Meksikanac je vrlo poštovan u svijetu Barcelone, a pokazuje i trenerski talent vodeći drugu momčad kluba. To je put kojim je krenuo Pep Guardiola, a i Luis Enrique. To bi mogao biti put i Marqueza i Barcelone, jer za skupocjene trenere niti ima novac, a još manje logike, jer im se ne može osigurati pojačanja da bi se ostvarivao veliki rezultat, odmah. Barca mora stvarati novu generaciju.
Što se tiče aktualnih igrača uvjerljiv je dojam da će Cancelo biti vraćen Manchester Cityju, jer osim što bi bio skup, njegovo se ponašanje i učinak na terenu (pogotovo sada sa PSG-om) nije dojmilo u klubu. Potvrda je to i Guardiolinih argumenata zašto ga nije zadržao na Etihadu. Druga je stvar sa Joaom Felixom, koji je još mlad i ima potencijale, ali otkup njegova ugovora je izvan parametara koje si Barcelona može dopustiti...
Upravo će financijska problematika biti glavni kriterij kako će se klub postaviti prema ljetnom pospremanju.