Nakon visokog poraza na Mestalli, ali još više zbog slabosti koje je momčad pokazala protiv do sada slabašne Valencije, Real Madrid je zaronio u prvu veću krizu ere Zidane. Bilo ih je do sada više manjih, ali Francuz je znao u odlučnim trenucima pridobiti momčad da pruži svoj maksimum i izvuče lošije natjecateljske faze. Otkako je 2016. sjeo na klupu Reala Zidane nije upisao ovako visok (1:4) poraz. Pobjeda u El Clasicu je pridonijela ublažavanju brige da ovaj Real ima ozbiljnih tehničko-taktičkih problema, ali poraz od Valencije doveo je Zidanea na dosad najjoštriji val kritika medija. I ne samo njih...
PROBLEMATIČAN UČINAK MOMČADI
Real je već izgubio 8 bodova u 8 kola, što je pokazatelj da se opet neuspješno igra s tzv. slabijima. No, Real sada ima sve brojke u pogoršanju. Prošlo prvenstvo su imali 62% pobjeda, a sada su na 52%. Real prima vrlo lako golove i sada ima vrlo zabrinjavajući trend od 7 uzastopnih utakmica s primljenim pogocima, ili prosjek od 1,5 golova po utakmici. Španjolski kritičari kažu da je ovo po učinku druga najgora era, a jedino je lošije bilo kada se Zidane vratio poslije smjene Lopeteguija-Solarija.
Realu slijedi pakleni raspored nakon reprezentativne stanke. Igraju u gostima s Villarrealom i Sevillom, onda im slijedi gradski derbi s Atleticom, te dva europska gostovanja, kod Šahtara i Intera. Sve to unutar 20 dana i sigurno je da bi kompromitiranje prolaska skupine LP, i uz osrednji hod u La Ligi, dovelo do kraja puta za Zidanea. Ne samo zato što bi ga možebitno smijenili, nego što bi on sam, kako je to najavljivao prije El Clasica, mogao povući takav potez.
TRENEROVI NEJASNI POTEZI U SELEKCIJI
Mediji su već i prije Valencije kroz analize isticali da Zidane ima čudan kriterij selekcije igrača, odnosno izbora jedanaestorice. Istovremeno su analitičari podvlačili da je problematičan i njegov izbor sustava 4-2-3-1. U izboru igrača doista nije logičan. Prije svega po pitanju bekova. S Mendyem je dobio na čvrstini obrane i u svim utakmicama u kojima je igrao Real bi prošao pozitivno. S Marcelom se događa suprotno. Brazilac već duže igra loše, nespreman je, sklon ozljedama, a u igri anarhist. I u Valenciji je sukrivac za dva pogotka, a negativna mu je uloga i u svim porazima Reala.
Unatoč tome Zidane hoće pokazati da ga može revitalizirati, pa onda čak i Mendyja zna prebaciti na desni bok, gdje je očajan. Drugi igrač kojeg forsira je Isco, već duže izvan forme. Na udaru je javnosti da ne trenira dovoljno, da se stalno nešto buni, a ne donosi ništa. Sada su mu otkrili da mu supruga glumica nameće vegetarijansku prehranu, pa je izgubio na moći. Zidane stalno želi rotirati, ali kako kažu gotovo svi analitičari, to radi nelogično, i za primjer uzimaju “odmaranje” Modrića protiv Barcelone ili Borussije M., a forsiranje istog igrača u manje zahtjevnim utakmicama.
Zidane luta i s formacijom, pa je 4-3-3 zamijenio sa 4-2-3-1, u kojem se igrači baš i ne snalaze. Pogotovo mu svi zamjeraju što je odustao od 4-4-2, jer Real u jačim utakmicama s jednim veznim više djeluje najbolje. Kaotičnost tih izbora, kažu dovela je do zbunjenosti momčadi, i tu će Zidane morati napraviti veliku promjenu.
KRIVE PROCJENE U IZBORU KADRA
Real ima velikih problema u strukturi kadra. Zidane je, primjerice, otpisao Balea, Jamesa, a nije htio ni Reguilona i Hakimija, mlade i potentne igrače koji su mogli biti važna rješenja kada su, primjerice kao sada Carvajal (ozljeda) i Mendy (kao nije u formi) izvan momčadi. Zidane je inzistirao na Joviću koji je plaćen 60 milijuna eura, ali se pokazuje da nikako ne hvata formu u Realu.
Zidane na centarfora, kada treba pomoć Benzemi ili napadu općenito, šalje Ramosa. Sada je u Valenciji “izmislio” Mariana Diaza, kojeg nije htio i koji je dugo izvan pogona. U Valenciji su se ozlijedili Benzema i Valverde. Slijedi veliki problem kako pokriti te izostanke. Real i Zidane imali su i puno peha, jer je Hazard veći dio godine ozlijeđen, a kad se vratio u velikom stilu i pokazao koliko je važan za napad, dobio je koronavirus. Uz njega i Casemiro, važan akter u obrani i vezi. Zidane slijepo vjeruje stoperu Varaneu, a ne baš 55 milijuna vrijednom Militau. Iako je Varane u slaboj formi i dekoncentriran, Zidane je Militau davao malo prostora. Primjera krivih i nelogičnih odabira ima napretek.
(NE)POVJERENJE U ZIDANEA
Upućeniji u zbivanja u Valdebebasu govore da je Zinedine Zidane poljuljanog samopouzdanja. I podsjećaju da je u prošlosti upravo temeljem takvih stanja znao povući radikalnije poteze. Kao kada je otišao 2018. i šokirao sve oko sebe. Zidane nije u velikoj ljubavi s vodstvom kluba. No, razmimoilaženja u načinu vođenja momčadi, kao i po pitanju pojačavanja momčadi, postala su polje dubljih nesuglasica s Perezom.
Počelo je sve nedovođenjem Pogbe na kojem je trener inzistirao. Real je, nakon eksplozije Valverdea pogotovo, odbacio tu skupu opciju. Ono na što je Zidane uvijek mogao računati to je maksimalna podrška igrača. Ona je i nedavno bila očita kada su se maksimalno potrudili da se pred El Clasico resetiraju i onda ostvare uspjeh, uz remi u Mönchengladbachu. No, novi padovi i oscilacije, a koji su i po odjecima iz svlačionice generirani zbog forsiranja ideja igre i aktera koji se ne pokazuju na visini zadatka, pridonijeli su da su i igrači postali zbunjeni. Pogotovo kada, primjerice, ostavi izvan igre Modrića ili u momčad gura Marcela i Isca. Zidaneove rotacije i plan B momčadi bile su prošlih godina tretirani ključem uspješnosti, ali sada je otišao u krajnost i stalno nešto mijenja. Taj pristup je sada otišao u krajnost i postao je veliki uteg standardizaciji postave, igre i učinaka.