Medijska objava o zanimanju Atletico Madrida za Lovru Majera pobudila je golemu pozornost jer radi se o jednom od desetak najbitnijih kluba u posljednjoj dekadi u Europi, a u kojem čak trojica prominentnih hrvatskih igrača nisu našli sreću - Mario Mandžukić, Šime Vrsaljko i Nikola Kalinić. Jednako vrijedi i za Ivu Grbića, no on je i doveden da bude drugi golman.
Atletico je daleko veće ime od Rennesa i transfer Lovre Majera na Wanda Metropolitano značio bi da Hrvatska ima još jednog reprezentativca u klubu koji zvoni, no prvo pitanje koje će si svatko postaviti je zašto Diego Simeone traži baš njega, ako se pokaže točnim da su voljni platiti tridesetak milijuna eura. Ili koliko već treba. Logika bi nalagala da ima ideju što će dobiti...
Lovro Majer je plemeniti igrač nogometne kreacije i finog poteza, po znanju i vještini njemu je mjesto u jačem klubu od Rennesa, iako i "ponos Bretagne" već duže ima kvalitetnu ekipu, međutim ode li u Atletico to bi mu mogao biti najteži izazov. Mnogi će stručnjaci reći da Majrov lepršavi, poetični nogometni izričaj i Atleticov tvrdi, radni stil nisu iz iste galaksije. Kako bi mogao dati najbolje od sebe i kako bi Diego Simeone iskoristio sve njegove kvalitete Argentinac bi morao početi mijenjati svoj nogomet. To ima smisla utoliko što je način na koji vodi Colchonerosi u dobroj mjeri potrošen, ali može li protiv sebe? Napravio je ozbiljne zahvate u rasporedu pa od nekad stabilnih 4-4-2 sada preferira formaciju 3-5-2 koja i inače traži više individualnih rješenja od igrača, ali i trkački zahtjeva jako puno, međutim principi u igri su mu ostali vrlo slični. Pozicijski je očito što bi Lovro igrao, jednog od dvojice "osmica" ispred defenzivnog veznog.
Te su uloge u prva dva kola prvenstva imali Marco Llorente i Thomas Lemar. Obojica su trkački moćni, ali niti jedan nije pravi kreativac. Llorenta je znao ranije koristiti i na beku, dok Lemar teži okomitosti i vjerojatno bi sam radije igrao krilo. Ako bi dovođenje Lovre Majera bilo Simeoneovo priznanje da se ne može do velikih rezultata samo presingom, trkom, taktičkom disciplinom i borbom, da je nogomet koji igraju postao previše predvidljiv i spreman je mijenjati se, tada bi taj transfer mogao biti pogodak. No, ukoliko ga samo ubaci u postavu umjesto, recimo, Llorentea, golemo je pitanje hoće li išta dobiti. Majer bi mogao naići na velike probleme te umjesto da postane pojačanje završiti na klupi, što bi mu bitno usporilo razvoj karijere.
Atletico je izazov, ali i opasnost. Kod Simeonea igrači poput njega dosad nisu uspijevali egzistirati kako su željeli. Lovro može trčati, spreman je na rad, na obveznu igru, na defenzivu, kod njega nema problema s pristupom, pravi je profesionalac i nogometaš koji je čvrsto na zemlji, spreman je učiniti sve da se adaptira, međutim to nije u njegovom igračkom DNK-a. Jedno je htjeti, a drugo moći i imati navike.
U protekloj sezoni u Rennesu igrao je 29 prvenstvenih utakmica, od toga je započeo 21, na terenu je proveo u prosjeku 63 minute po susretu. Dao je šest golova, imao osam asistencija, po nastupu je skupio u prosjeku 48 dodira s loptom, po statistici je osim tih asistencija priredio i sedam velikih prilika, ali neke druge rubrike nisu mu tako dobre. Primjerice, dobivao je 42 posto duela, od toga 44 posto na tlu te po utakmici oduzeo 1,1 loptu u prosjeku. U Atleticu Llorente je u La Ligi dobio 54 posto duela na tlu i oduzeto 1,8 lopti, Saul Niguez je dobio čak 67 posto duela i oduzeo 2,3 lopte. Doduše Lemar je bio na 49 posto duela na tlu i 1,8 oduzete lopte, a Koke, koji je očito pao u izvedbama i sada je postao klasični zadnji vezni, lani je dobio 48 posto duela na tlu, ukupno 46 posto te je također oduzeo 1,8 posto lopti. Svi su u tim Atleticu bitnim kategorijama, za sadašnji način igre, bili bolji od Majera. Malo ili puno. Luka Modrić je u svojim najboljim sezonama u španjolskoj ligi, a on je Majeru uzor, dobivao 58-59 posto duela na tlu. U protekoj je bio na 51 posto.
Joao Felix, koji je doveden kao španer iz Benfice, iako napadač pa mu je lakše bilo uskočiti u Atleticov "radni kombinezom" i sačuvati dio svoje osobnosti, nikad nije do kraja dao koliko se očekivalo i sada su ga spremni prodati. Osmici je to i teže. Kad bi Simeone odlučio da mora igrati drugačije, tada bi mu Majer mogao biti pojačanje, ovisno opet kako bi se uklopio. No, zar bi u tom slučaju kupio samo jednog igrača? Jedna lasta ne čini proljeće, niti mijenja nogomet. Čak niti da je Messi. Ukoliko bi Lovro bio samo nova figura u stroju, Atletico po mnogim pokazateljima nije pravi klub za njega. Mogla bi to biti muka. Bolje mu je pričekati poziv nekog od trenera kojem trebaju njegove kvalitete kakve jesu, a ne da ga mijenja... Osim ako nas ne bi iznenadio i demantirao te pokazao da može funkcionirati u svakoj priči. Kao što vjerujemo da bi Modrić mogao. No, Majer ipak nije Modrić.
Mandžukić, Vrsaljko i Kalinić su profili igrača za koje bi se reklo da imaju više šanse napraviti karijere kod Simeonea nego Majer, a nisu uspjeli. Mandžukić je otišao nakon jedne sezone, Kalinić je malo igrao, a Vrsaljka su, istina, pratile ozljede, međutim i prije nego što je krenula kalvarija s koljenom pristao ga je posuditi Interu. Svoj trojici brzo je okrenuo palac dolje. Nakon sezone-dvije.... Kad je u pitanju Mandžukić - i on njemu.