Zovu ga Sicario (profesionalni, plaćeni ubojica). Njegovi ožiljci, agresivnost i čvrstina na travnjaku imponiraju suigračima i publici u Huesci, gradu sa 53.500 stanovnika na istoku Španjolske. No, 26-godišnji stoper Toni Datković srdačnošću osvaja stanovnike izvan terena. U posljednjim minutama ovoljetnog prijelaznog roka prešao je iz zagrebačke Lokomotive u španjolskog drugoligaša Huescu (trenutačno 3. na tablici), koja se ove godine namjerava vratiti u Primeru. Tijekom nedavnog gostovanja u Fuenlabradi, predgrađu Madrida, podijelio je prve dojmove sa SN.
- Prezadovoljan sam što sam se odlučio na ovaj korak. Na početku, dok sam se privikavao, nisam igrao, a čim sam dobio priliku odigrao sam odlično, pa su svi zadovoljni te sada, hvala Bogu, igram stalno. Samo da se ovako nastavi.
Kako je došlo do prelaska u Huescu?
- Nisam ništa znao do zadnjeg trenutka. Posljednji dan prijelaznog roka bio sam na Pagu, na plaži. Oko 17 sati sam primio telefonski poziv, te su mi rekli da je Huesca zainteresirana. Sjeo sam u auto i došao iz Paga u Zagreb, te sam u 23 sata (sat vremena prije zatvaranja tržišta) potpisao ugovor, a idući dan u 10 sati ujutro već sam letio prema Španjolskoj.
Mnogi igrači žele igrati u Španjolskoj, to vam se ostvarilo.
- Da, meni je oduvijek želja bila igrati u Primeri. Kada sam čuo za drugu ligu nisam dvojio, odmah sam prihvatio jer sam znao da su igrali u prvoj ligi i da se ove sezone žele vratiti u nju. Nadam se da ćemo osvojiti mjesto koje direktno vodi u 1. ligu, odnosno, jedno od prva dva mjesta na tablici. I da ispunim svoj san.
Što trener Michel Sanchez očekuje od vas?
- Čim sam došao odmah me je pozvao direktor i rekao da me je trener gledao i htio, da mu je potrebna moja agresivnost, a također i skok. Nadalje, znali su da sam na lopti dobar, jer ovdje nema napucavanja, nego je stoper poput zadnjeg veznog, treba znati igrati.
U Lokomotivi ste bili standardni igrač, no u Huesci su vas na početku posjeli na klupu.
- To mi je bilo teško razdoblje. Desetak dana prije mene u klub je došao jedan dobar stoper iz Anderlechta koji je dobio priliku prije mene. Pobijedili smo, te su zaredale dobre utakmice, bili smo momčad s najmanje primljenih golova. I naravno da trener koji ima najbolju obranu i koji pobjeđuje neće ništa mijenjati. No, ja sam bio u glavi smiren jer sam znao da realno tako i treba biti. Ali također sam znao da moram čekati svoju priliku, a kada dođe da je trebam iskoristiti. I tako je bilo.
Sada vas već poznaju i u gradu Huesci.
- Na svakom koraku, gdje god dođeš, dolaze djeca, ljudi se žele fotografirati, traže autograme. U frizerskom salonu me traže ulaznice, uđeš u pekaru i žele se fotografirati s tobom. U svakom slučaju drugačija slika nego ona u Zagrebu, pa mi je trebalo vremena i da se na to priviknem.
Kakav vam je život izvan terena s obzirom na novi jezik i okruženje?
- Sve je drugačije ali evo, u roku od dva mjeseca sam pohvatao puno toga. Što se grada tiče, odgovara mi što je to mala sredina, nema prometnih gužvi. Ja dolazim s Paga, pa je u meni ta mirnoća.
Kako ocjenjujete 2. španjolsku ligu? Osam momčadi ima ambicije ući u Primeru.
- Kada sam dolazio znao sam po pričama da su engleska i španjolska druga liga jedne od najjačih općenito. I doista, uvjerio sam se u to.
Jeste li se imali prilike sresti s nekime od hrvatski igrača u 2. ligi? Sada su tu Antonio Milić (Rayo), Ante Ćorić (Almeria) i Boris Rapaić (Las Palmas).
- Još uvijek nisam igrao protiv klubova u kojima igraju Hrvati. Ovdje u Huesci igra hrvatski košarkaš David Škara iz Zadra, pa se vidim s njime. On je prvi hrvatski sportaš kojeg sam upoznao u Španjolskoj.
Kakvi su vam suigrači u Huesci?
- Fantastično su me prihvatili. Atmosfera je, u odnosu na hrvatski svijet nogometa, drugačija. Ovdje su svi igrači ‘unutra’ bez obzira jesu li pozvani na utakmicu ili nisu. U Hrvatskoj, ako te trener ne pozove među 18 svi se ljute, negoduju, a ovdje nije tako. Skidam im kapu kako su me prihvatili.
Vi ste u siječnju 2017. bili u A reprezentaciji Hrvatske na turniru u Kini. Sada ste u Španjolskoj, u samom vrhu druge lige s Huescom, s dobrim izgledima da dogodine zaigrate u Primeri. Mislite li da biste se tako opet mogli približiti reprezentaciji?
- Uh, da se sve posloži kako treba, zašto ne?
Stignete li pratiti 1. španjolsku ligu?
- Jasno, Barcelona mi je tamo najdraži klub pa većinom pratim njihove utakmice, ali okrenem vikendom i na druge. Uživam gledati napadački nogomet, naravno da sve pratim.
Lokomotiva vas je posudila na godinu dana, no Huesca može otkupiti vaš ugovor izbori li ulazak u Primeru.
- Postoji mogućnost da otkupe moj ugovor i ako ostanu u drugoj ligi. No, uđu li u prvu ligu, što svi očekujemo, moraju me kupiti. Cilj mi je igrati Primeru, to sam htio od malih nogu, jer je to po meni najjača liga svijeta. Zaigrati na Bernabeuu ili Camp Nouu je san svakog nogometaša, pa mi motiva ne nedostaje.
Pitaju li vas suigrači što oko hrvatskog nogometa, Dinama, Olma...?
- Znaju dosta o Dinamu jer sada igra Ligu prvaka, a naravno znaju i o Modriću, Hrvatskoj... Raspituju se. No, mnogi ovdje ne razlikuju puno Hrvatsku od drugih zemalja ondje. Evo, ja kada sam došao, dali su mi nadimak ‘Sicario’ (plaćeni ubojica). Zašto? Eto, jer ja sam došao iz Hrvatske, a, imam par ožiljaka, težak pogled, i eto suigrači me nazvali Sicario (smije se). Šalili smo se i tako je ostalo. To mi je sada nadimak.
Liječnici su ostali u čudu kada su vidjeli rezultate testiranja
Lokalni mediji u Španjolskoj izvijestili su kako ste bili najbolji u momčadi na liječničkom testiranju uoči početka sezone?
- Došao sam na testiranje i trčao na traci gdje se mjeri rad srca i ostalo. U jednom trenutku, kada je to već bilo 70 posto gotovo, vidio sam čudan izraz na licu doktorice. Prestrašio sam se da mi nisu nešto našli. Pozvala je drugog doktora, a zatim mu rekla ‘Puta madre’. Skužio sam što to znači ha-ha, ali opet mi nije bilo svejedno. Drugi doktor je gledao, pa je došao i treći pogledati. A kada smo završili kaže mi ona: ‘Svaka čast’. Objasnila mi je da imaju ovdje igrača koji je daleko najbolji na svim tim testiranjima, zadnji vezni Mikel Rico, no da sam ga ja prilično nadmašio. To mi je dalo još više snage i poticaja, jer sam vidio koliko mogu.