Mario Gavranović (28) stiže u Dinamo. To znamo već jako dugo. Otišao je Angelo Henriquez (23), to smo službeno saznali prije nekoliko dana, makar smo takav rasplet naslućivali. Radi se, naime, o sličnom tipu napadača. Daleko su od centarfora “sidruna”, onih visokih i jakih. Visinom su “tu negdje”, Gavranović je visok 178 centimetara, Henriquez 175...
Što Dinamo dobiva zamjenom tog dvojca? To ćemo vidjeti u proljetnom dijelu sezone, a onda, naravno, i kasnije, kad se novi plavi napadač posve uigra u Cvitanovićevoj koncepciji. Jasno, može se sad postaviti pitanje treba li Dinamu robusni centarfor, tipa Futacsa ili Almeide koji stanuju na Poljudu?
Trenerove ideje
Odgovor na to pitanje ne može se dati prije nego se zaviri u ideje i vizije trenera Cvitanovića. Da bi nekoj momčadi bio potreban takav tip centarfora, igra se mora prilagoditi. Odnosno igra momčadi mora biti takva da “sidrun” bude potreban. On je idealan kad momčad igra uglavnom preko bokova, kad dešnjaci i ljevaci igraju na svojim stranama. Tada na utakmicama ima mnogo centaršutova, te onda takav tip igrača dolazi do izražaja. U suprotnom je - nepotreban. Kad je Dinamo u pitanju...
Naime, modra momčad ne igra na duge lopte, koje bi takav tip centarfora spuštao onima koji dolaze iz drugog plana. Dinamo je stalno na protivničkoj polovici, tako da te dugačke lopte uopće ne koristi u svojoj igri.
Modri u ovom trenutku na desnoj napadačkoj strani imaju Soudanija, na lijevoj uglavnom Olma, koji nisu igrači koji često centriraju. Obojica više vole okomiti ulaz u šesnaesterac, traže prostor za svoju realizaciju, a ne za asistenciju. S tim da je Dinamova suradnja na lijevoj strani gdje igraju najviše Sosa i Olmo bolja nego na desnoj, gdje igraju Soudani i Stojanović. Slovenac, naime, nema tako dobar prodor i centaršut poput Sose. Lijevi branič Dinama mnogo češće dolazi u poziciju centaršuta od desnog. Centarfor u plavom dresu zna patiti upravo zbog toga što nema klasične igre po bokovima. Iz tog razloga su prije Henriquez, a sada Gavranović zapravo idealne špice za Modre. Konačno, kad već govorimo o klasičnom “sidrunu”, na neki način je to zapravo Armin Hodžić. On je nešto sporiji igrač koji zna skočiti i zabiti glavom, zna se ograditi, dobivati duele u šesnaestercu. To je još jedan razlog zašto Modrima ne treba novi “teški centarfor”.
Nadalje, kakve bi potrebe bilo dovoditi još jednog klasičnog napadača kraj Gavranovića i Hodžića? Pitanje je sada koliko će prilika dobivati bosansko-hercegovački reprezentativac? Naime, Gavranović je doveden da bi igrao! Sigurno nije kupljen za sjedenje na klupi. Na proljeće nema previše utakmica, tako da bi Hodžić mogao patiti, imati problema s malom minutažom.
Naime, ima još jedna priča koji se valja maksimirskom šumom. Mario Gavranović želi na Svjetsko prvenstvo u Rusiji u dresu Švicarske! Tamo se misli plasirati upravo preko igara i pogodaka u plavom dresu.
Naravno, to ne treba biti briga trenera Cvitanovića. Do sada se mladi Dinamov trener pokazao kao stručnjak koji u sastav stavlja samo one za koje misli da su najbolji i najspremniji u danom trenutku. Želja Gavranovića za odlaskom u Rusiju na njega neće imati utjecaja, novi napadač Dinama morat će se izboriti za svoju poziciju, tu nema nikakve sumnje, neće imati nikakvog popusta.
Međutim, znamo da je Gavranović super strijelac, a Svjetsko prvenstvo će za njega biti poseban motiv, pa se njegova “eksplozija”, metaforički kazano, može očekivati ovog proljeća.
Najjači dio momčadi
Kad pogledate Dinamov napad, onda je on zapravo itekako moćan. Dakle, u plavom napadu igraju tri državna reprezentativca, Soudani (Alžir), Hodžić (BiH) i Gavranović (Švicarska)! Tu svakako treba nadodati i Danija Olma. Neke informacije govore da će uskoro slijediti poziv koji će stići iz U-21 reprezentacije Španjolske. Može se zaključiti da je upravo napad najjači dio plave momčadi. Zato nas živo zanima kako će ta napadačka priča Modrih izgledati na proljeće, a naravno i sljedeće sezone kad se najavljuje novi europski juriš.
Sasvim je jasno da je pred Cvitanovićem zadatak uigrati te momke, prošle polusezone, naročito protiv discipliniranih i čvrstih momčadi koje su bile kvalitetom inferiornije Modrima poput Odda i Skënderbeua, nije izgledalo dobro. Zato se i ispalo iz Europe...