Prokletstvo La Decime: Zašto je većina zvijezda Reala neprepoznatljiva na SP-u?

Igrač gladan uspjeha je najbolji igrač, naglasio je prije nekoliko dana komentirajući Svjetsko prvenstvo u Brazilu kolumnist Jutarnjeg lista Nenad Bjelica, koji je to prošle sezone najbolje osjetio na vlastitoj koži kao trener bečke Austrije: prvo ju je odveo u Ligu prvaka, gdje još nikad nije bila, a potom u skupini osvojio čak pet bodova. No, paralelno s tim, ti isti igrači su u austrijskom prvenstvu kao branitelji naslova rijetko pobjeđivali i brzo se predali u borbi s jačim Red Bull Salzburgom.

I Osječanin je polovicom sezone smijenjen, a novi trener s istom, sitom momčadi, nije napravio nikakav pomak i ‘ljubičasti’ su ostali bez plasmana u Europu... Bjelica je upravo preuzeo uspjeha gladnu Speziju, kojoj je cilj Serie A, a naučio je lekciju o nužnosti osvježavanja momčad koja je osvojila nešto veliko i to odmah, na početku nove sezone, a ne tek na zimu.

Španjolskoj se dogodio Euro 2012. gdje ju je protiv Hrvatske u Gdanjsku sudac sačuvao ispadanja u skupini. Nadvisili su potom Španjolci Francuze te na 11-erce Portugalce, a u finalu naletjeli na ispuhanu Italiju s ugaslim Pirlom i obranili naslov pobjedom 4-0. I nisu provjetrili momčad, Vicente del Bosque u Brazil je doveo čak 16-oricu sa SP-a 2010.

Za razliku od Eura 2012. kojeg je ‘furija’ osvojila igrajući ‘bez napadača’, s ‘lažnom devetkom’ Fabregasom, koji je uvršten i u ‘Best XI’ prvenstva, ovaj put su se Španjolci vratili klasičnoj ‘devetki’ u liku naturaliziranog Brazilca Diega Coste, imali su i ofenzivniju opciju na desnom stražnjem boku ( Azpilicueta umjesto Arbeloe), ostala devetorica bila su ista kao u Poljskoj i Ukrajini.

No, ovaj put nisu prošli skupinu, zapravo kao da su se predali i prestali vjerovati u obranu svjetske titule i objedinjavanja četiri krune s najvećih turnira zaredom, što su samo deklarativno isticali kao motiv. Broj klupskih utakmica u deset mjeseci prije SP-a (50-ak u prosjeku) nije razlog podbačaja Španjolaca u presudnim dvobojima s Nizozemskom i Čileom, jer podjednak broj imali su i 2008. i 2010. i 2012. godine.

Ima nešto u nedovoljnoj zaliječenosti i posljedično fizičkoj spremi ne samo spomenutog Diega Coste, ključnog igrača Atlética na putu do naslova prvaka Primere, koji je zbog obnove ozljede mišića zamijenjen i u finalu Lige prvaka 24. svibnja, nego i stopera Gerarda Piquea, koji je u završnici sezone pauzirao mjesec dana zbog leđa. No, najveći se razlog, za razliku od prošlih sezona, krije u činjenici da su ovaj put reprezentativci iz Real Madrida došli u reprezentaciju emotivno ispražnjeni osvajanjem famozne ‘La Décime’, desetog naslova europskog prvaka. I tako si kompletirali osobne zbirke trofeja, doslovce “osvojili sve”.

I Barcelona je osvajala Lige prvaka, ali u neparnim godinama, 2009. i 2011., nakon čega su njeni igrači, nositelji igre i u reprezentaciji ( Xavi, Iniesta, Busquets, Pique), imali slobodno ljeto. Zanimljivo, nakon Barçine Lige prvaka 2006. Španjolska je zapela u osmini finala SP-a u Njemačkoj od kasnijeg finalista Francuske...

Ovaj put se, međutim, poklopilo da su tragičari španjolskih poraza od Nizozemaca (1-5) i Čilanaca (0-2) baš igrači Real Madrida, siti uspjeha i (pre)opušteni nakon kompletiranja klupskih i reprezentativnih ciklusa: Casillas, Sergio Ramos i Xabi Alonso. A briljirali nisu ni klupski im suigrači, iznimka je Karim Benzema, centafor Francuske, koji je zapravo gladan slave koju su mu na klupskoj razini proljetos ‘oteli’ Ramos, Ronaldo, Bale, Di María, naš Modrić...

No, krenimo redom prosecirati osvajače ‘La Décime’ na SP-u:

IKER CASILLAS (Španjolska): sam se posuo pepelom već nakon poraza od Nizozemaca, nekažnjeno je ‘kiksao’ i u finalu Lige prvaka u Lisabonu, branio je prošle sezone samo u domaćim i europskim kup-natjecanjima i zapravo mu je to bilo najveće psihološko opterećenje, što je od dugogodišnje klupske ‘jedinice’ postao - ‘dvanaestica’.

SERGIO RAMOS (Španjolska): Junak lisabonske noći u Brazilu kao da je povjerovao da je Superman pa su ga Van Persie i posebno Robben učinili smiješnim, a nije uspio pohvatati ni sve te male, agresivne i okretne Čileance koji su nadirali kao stršljenovi. Prošle je sezone odigrao 4509 minuta, što je u prosjeku 50 utakmica, kao i svake sezone.

XABI ALONSO (Španjolska): Zabio za 1-0 Nizozemcima iz 11-erca i činilo se da je sve na svome mjestu, no nakon što mu je Del Bosque u 2. poluvremenu maknuo Busquetsa ostao na vjetrometini u sredini terena, a protiv Čileanaca izgubio ključnu loptu za 0-1. Najavio da će naon ‘godišnjeg’ razmisliti hoće li se oprostiti, 32 su mu ljeta, a i Bask je.

PEPE (Portugal): Nakon izvrsne klupske sezone, odmah u prvoj utakmici na SP-u dopustio Hummelsu da preko njega zabije za 2-0 Nijemaca, a potom je svojom tipičnom nekontroliranom reakcijom nakon prekršaja zaradio crveni karton i ostavio svoju momčad na cjedilu. Vratio se protiv Gane, Portugal rano ispao...

FABIO COENTRAO (Portugal): On nije kiksao, nego se ozlijedio u 65. minuti dvoboja 1. kola s Njemačkom, u jednom sprintu pukao mu je mišić i otpao je iz konkurencije do kraja Mundijala.

MARCELO (Brazil): Obilježio je početak SP-a autogolom protiv Hrvatske, no izvadili su ga suigrači i japanski sudac, a u sljedeće dvije utakmice patio, ali se diže. Prošle je sezone odigrao samo 3178 minuta, prosječno 35 utakmica i ne nedostaje mu svježine, ali ni motiva da s Brazilom osvoji ‘La Héximu’.

RAPHAEL VARANE (Francuska): On je prošle sezone u Real Madridu bio rezerva, ali je kao 21-godišnjak i te kako gladan uspjeha, briga njega za ‘La Décimu’. Bio je u početnih 11 za Francusku u prva dva kola.

KARIM BENZEMA (Francuska): Iznimka koja potvrđuje pravilo među ključnim ‘desimašima’. U Brazilu je u životnoj formi, zabio tri u prva dva kola uz isto toliko asistencija, među glavnim kandidatima za najboljeg strijelca SP-a.

SAMI KHEDIRA (Njemačka): Jedan od simbola ‘multi-kulti Elfa’, od studenoga do svibnja pauzirao zbog ozljede ligamenata koljena, protiv Portugala odigrao svih 90 minuta, no protiv Gane zamijenjen u 70. i upitan mu je nastup protiv SAD-a u posljednjem kolu.

ANGEL DI MARÍA (Argentina): Još je nekako usporen u momčadi ‘nebeskoplavo-bijelih’ za razliku od završnice klupske sezone u ‘kraljevskom klubu’. Kao Argentinac, i te kako je gladan uspjeha u Brazilu.

LUKA MODRIĆ (Hrvatska): Prošle je sezone odigrao minuta za prosječno 46 utakmica, no on je uvijek gladan uspjeha i na klupskoj i na reprezentativnoj razini, još jedna iznimka koja potvršuje ‘desimaško’ pravilo. Hrvatska je ispala ne njegovom krivnjom.