Iako je Niko Kovač sve pomno isplanirao, teren nije potvrdio papir, izvedba hrvatskih nogometaša u prvoj utakmici dodatnih kvalifikacija protiv Islanđana samo je djelomično bila onakva kakvom ju je naš izbornik-debitant zamislio.
Međutim, to je i zasluga suparnika, iskusni Lars Lagerbäck sjajno je pripremio svoju momčad da usmjerava hrvatsku igru kako je domaćinima odgovaralo. Primjerice, navukao je Perišića i Iličevića da s vanjske strane prolaze na centaršut, umjesto da s krila idu unutra, prema stoperima, pa je Mandžukić ostajao usamljen na nabacivanja u šesnaesterac, a Eduardo kao povučena špica nije se na vrijeme uspijevao pridodavati. Tu odmah dolazimo i do odgovora zašto je Mandžo u Bayernu Supermario, a u Reykjaviku nije nijednom pucao na vrata. Ipak, uspio je stvoriti dvije najbolje prigode naših ( Eduardu i Perišiću).
Odsječeni veznjaci
Drugi razlog zašto je Hrvatska teško dolazila do prigoda proizlazi iz prvog, jer su Iličević i Perišić odlazeći široko zatvarali prostor Srni (više) odnosno Pranjiću (manje), nevjerojatno je da naš kapetan valjda nije nijednu svoju “kiflu” uspio isporučiti na Islandu, poput one 2005. za Balabana. Tako i Lahm u Bayernu pogodi Mandžukićevu glavu kada mu ljevak Robben na desnom krilu stvori prostor ili Alaba slijeva u koprodukciji s Riberyjem, Mandži je u klubu puno lakše.
I treće, kako se naša zadnja linija do isključenja islandskog braniča nije dizala do centra da skrati teren, Rakitić i Modrić bili su previše odsječeni od četvorice ofenzivaca, čak kad bi se i stvorile situacije za pridodavanje jednog od njih radije su ostajali više iza pazeći da im domaćini ne prodaju kontru, poput one u 43. minuti, kad je Luka spasio ispred Sigthorssona, koji se u tom duelu i ozlijedio.
Rakitić se nameće Luki
U Real Madridu, osim što na krilima ima najskuplje nogometaše svijeta, Modrić je u paru s nekim radnijim vezistom tipa Khedira, Xabi Alonso, Illaramendi i tamo se nameće, kao što se nameće i u reprezentaciji kad mu je partner Vukojević (nije imao pravo nastupa zbog žutih kartona, tu je Maleš, ali rizik je započeti s debitantom). Kad su skupa Modrić i Rakitić, nameće se, pak, Ivan, čak i više traži loptu nego Luka, dijeli dijagonale, dubinske, kako li je samo ljevicom, otprve, pronašao Perišića u akciji za isključenje O. Skulasona. Modrić je, pak, u Reykjaviku točno dodavao samo kratke lopte, daleko od vratiju...
Ulaskom ljevaka Olića umjesto dešnjaka Iličevića u drugih 45 minuta Niko Kovač je želio dobiti obrnute noge na krilima (Perišić puca i centrira s obje, ali je dešnjak), ali Islanđani su znali da će se Ola, kada dobije loptu na desnom krilu, namještati na lijevu nogu i pokušati pucati kao što je zabio Borussiji (D). Dok bi se tako naš Ivica namještao, islandski blok od dvije linije po četiri igrača bi se namjestio i ljevak Gudmundsson, kojeg je Lagerbäck brzo premjestio s desnog na lijevi bok, blokirao je Srnu koji nije imao prostora za centaršut. Zato je i izgledalo da se nabacuje bez ideje ili prerano, kad je Mandžo bio sam u 16-ercu, ili prekasno i iz teških položaja, kad su Islanđani bili postavljeni, a naši centaršutevi loši.
Kako onda zabiti gol u uzvratu, kada pogodak suparnika znači da Hrvatska mora zabiti barem dva za prolaz? Naš stručni stožer odmah nakon večere prionuo je gledanju snimke, analizi i rješenjima, nije bilo “druženja” čak ni s novinarima, kao kod Ćire, Kranjčara, ponekad Bilića i Štimca.
Kovač će pokušati minimalno mijenjati postavu, ali mora igračima razjasniti što su radili krivo i imati ideju kako da to poprave. Na osnovu njegovih izjava iz Reykjavika, naš izbornik neće započeti s Iličevićem na desnom krilu, vjerojatno niti s Eduardom, no upast će iskusni Olić. Moguće je da Niko optira za Plan A koji je isprobavao, s pokretljivim i zadnjem pasu sklonim Kovačićem kao polušpicom u 4-2-3-1, a Olićem i Perišićem na krilima, ali s izmjenjivanjem strana i pridodavanjem Mandžukiću.
Perišić može i desno
Druga varijanta može biti 4-4-2, da Mandžukić ima partnera u vrhu napada koji će vezati drugog stopera, to također može biti Olić, ali kada treba napasti prirodniji je klasični centarfor poput Jelavića, no Jela je u Reykjaviku bio na tribini, a s klupe je ušao Benko. Za kvalitetan napad u tom sustavu obrana se mora dizati do centra, a to ni Ćorluka ni Šimunić baš ne vole... Pitanje je i tko bi na desnom prednjem boku zamijenio Iličevića. Srna? Tada iza njega može Vrsaljko, koji je kao skočan potreban i u prekidima, no poznavajući Niku Kovača neće htjeti dirati zadnju liniju, poglavito nakon što je na treninzima zaključio da su mu ova četvorica najbolji izbor. Preostaje da na lijevo krilo uđe Rebić, a Perišić ode desno, no tih 4-2-4 može biti preveliki rizik, za Kovačevu težnju ravnoteži, više ho-ruk opcija za stani-pani...
VJEROJATNI SASTAV: Pletikosa, Srna, Ćorluka, Šimunić, Pranjić - Modrić, Rakitić - Olić, Kovačić, Perišić - Mandžukić