Teniski centar Đulić u Širokom Brijegu kultno je mjesto “bijelog sporta” ne samo u Hercegovini, nego i šire. Ondje su u ljeto 1996. godine spektakularni ekshibicijski meč odigrali Thomas Muster i Goran Ivanišević.
Došla je kompletna tadašnja hrvatska Vlada i još 2500 gledatelja, a montažna tribina zajedno s terenom uz pomoć Hrvatske vojske sagrađena je za manje od tjedan dana. Meč je bio humanitarnog karaktera, a za njegovu organizaciju velike je zasluge imao i tadašnji hrvatski ministar obrane Gojko Šušak čija je rodna kuća udaljena samo 500 metara od terena.
Nećemo više dolaziti
Danas tog terena više nema. Na njegovu je mjestu niknuo teniski centar s četiri zatvorena teniska i dva nogometna terena. Na kultni teniski teren podsjeća još samo velika umjetnička slika na platnu Gorana Ivaniševića s wimbledonskim peharom. Deset godina zaredom ondje dolaze najbolji veteranski teniski parovi iz Hrvatske i BiH.
Na jubilarni 10. Grand Slam Hercegovine stigao je 41 par koji se natjecao u dvije konkurencije, do 45 godina i stariji od 45 godina. U mlađoj konkurenciji pobijedili su Makarani Hrvoje Milinović i Jure Radić, dok su u starijoj konkurenciji treći put zaredom pobjednici Robert Jarni i Alen Politeo.
Robert Jarni i Alen Politeo
- Nećemo više dolaziti, nema smisla, neka netko drugi okusi slast pobjede - ponosno je nakon finalnog sraza punog preokreta sa Srećkom Duporom i Mišom Mesićem iz Đakova uz smijeh rekao Robert Jarni, proslavljeni lijevi bočni brončanih Vatrenih sa SP-a u Francuskoj 1998. godine, koji ne propušta turnir u Širokom Brijegu koji organizira Rafael Mikulić iz TK Gruda. Jarni je počeo tenis igrati 2006., a tri godine poslije krenuo je u natjecanje upravo u Širokom Brijegu.
- Robert je dobar, komunikativan, sportaš od glave do pete. Igramo zajedno na turnirima već tri-četiri godine i sjajno se razumijemo, a ovdje u Širokom Brijegu najbolji je turnir od svih koje igramo, i zbog tenisa i zbog druženja - rekao je Alen Politeo, a Jarni dodaje:
- Zbog obveza u U-20 reprezentaciji Hrvatske ne mogu igrati sve turnire, ali kad god sam slobodan, igram s njima i uživam.
Kako je pogodio 1998. sjajno za pobjedu 3:0 protiv Njemačke, Jarni danas zna potegnuti as i na teniskom terenu. Lani su izabranici Zlatka Dalića nadmašili Ćirine Vatrene. Kad se dva sjajna naraštaja uspoređuju, teško je reći tko je bolji. Jedino bi Jarni bio nezamjenjiv u oba naraštaja. Hrvatska još nije dobila takvog lijevog bočnog igrača.
- Bit će ih, polako. U vrsti U-20 imamo jako puno talentiranih momaka. S njima samo treba biti strpljiv. To je uzrast u kojem dečki, što je i razumljivo, puno osciliraju pa neki koji su danas najbolji sutra malo zastanu u razvoju, a drugi na koje niste računali naglo sazriju i igrački eksplodiraju. U svakom slučaju, za budućnost hrvatskog nogometa ne treba brinuti.
Uz Jarnija, redoviti gost turnira u Širokom Brijegu je proslavljeni hrvatski vaterpolist Veselin Đuho. I on uživa u tenisu. Uživaju i Slavonci. Jarnijevi i Politeovi suparnici u finalu Srećko Dupor i Mišo Mesić iz Đakova su ponijeli borbeni tenis i slavonski duh.
Teniska oaza ‘u Đulića’
- Odlučili smo u Đakovu graditi teniski centar. U znak zahvalnosti našem domaćinu Rafaelu Mikuliću zadužili smo ga da u Hercegovini pronađe jedan tvrdi kamen koji će biti kamen temeljac našeg budućeg centra i trajna veza Slavonije i Hercegovine.
- Moram položiti vozački za bager pa da usput položim temeljni kamen i iskopam temelje - odmah je uzvratio Rafael Mikulić, aludirajući na zagrebačkog gradonačelnika koji mu je susjed u Grudama.
Sada slijede turniri diljem Hrvatske, pa će svi opet u Hercegovinu, na terene na kojima su vježbali i Marin Čilić i Ivan Dodig dok za njih još nitko nije znao. A Jarni nije prvi Vatreni koji je igrao “u Đulića”. Još u rujnu 2003. godine Zvonimir Boban je igrao parove s Ivom Majoli protiv Gorana Ivaniševića i Marina Čilića. Hercegovina (p)ostaje teniska oaza.