PRVI I JEDINI HRVAT KOJI JE BIO ZLATNA KOPAČKA EUROPE Mislili su da će ga srušiti Zlatan, ali nije mu stigao ni blizu!

Josip Skoblar (rođen 1941.) bio je čudesan nogometaš. Skoblar je prvi i jedini Hrvat koji je bio Zlatna kopačka Europe. U sezoni 1970/71. on je u majici Marseillea nanizao 44 pogotka! Četrdeset i četiri pogotka u jednoj ligaškoj sezoni. To je i danas apsolutni rekord francuskih prvenstava kojemu se u 42 godine nitko nije ozbiljnije približio. Francuzi su držali da bi Ibrahimović, koji je ujesen 2012. trpao pogotke u PSG-u, mogao ugroziti Joška Skoblara. No Zlatan se zaustavio na 30.

Svi su nogometaši važni za dobro funkcioniranje momčadi, ali strijelci su uvijek najveće bogatstvo. Skoblar je bio strijelac. On je bio neprocjenjivo bogatstvo za sve momčadi za koje je igrao. Joško Skoblar karijeru je započeo u Zadru. Sa 16 je igrao za prvu momčad i bio je sjajan. Logika je govorila kako mora završiti u Hajduku, no on je 1959. završio u OFK Beogradu.

Skoblara je naime u prijateljskome ogledu Zadrana i garnizona JNA uočio Perica Radenković, odlični vratar Beograđana koji je služio vojni rok u Zadru. Radenković je u 18-godišnjaku prepoznao klasu i odmah je upozorio OFK Beograd. Beograđani su bili brzi i Skoblar je otišao u Beograd. Skoblar je bio fantastičan nogometaš. Skoblara su voljeli, jer je imao umjetničku žicu. On je bio briljantan tehničar i nezadrživ dribler. Igrao je objema nogama i imao je širok repertoar udaraca. Imao je, kako se negda voljelo kazati, dinamit u kopačkama. On je odlično igrao glavom, bio je strahovito brz, silovit i neustrašiv. Skoblar je u napadu mogao igrati sve. On je igrao na oba krila, bio je lijeva spojka i centarfor.

KAKVA STATISTIKA

Skoblar je 1961. sa 20 godina debitirao za reprezentaciju Jugoslavije. Ušao je u jedanaest najboljih, jer je bio odličan. No on je bio i strahovito samouvjeren, što je odlika najvećih. U završnici Svjetskog prvenstva 1962. u Čileu on je bio najmlađi reprezentativac. Ali, stoga nikoga nije respektirao. Dražan Jerković, centarfor te “čileanske reprezentacije”, znao je prepričavati jedan događaj sa SP-a, koji je zorno oslikavao tko je i kakav je bio Skoblar.

Andrija Lucic / CROPIX

- Igrali smo u skupini s Urugvajem. Urugvajci su vodili 1:0, a za nas je bio dosuđen kazneni udarac. Dok su se Galić i ostali iskusniji igrači dogovarali tko će u tom osjetljivom trenutku izvesti kazneni udarac, Skoblar je uzeo loptu i namjestio je na bijelu točku. Galić je u čudu gledao što se događa. Mislio je, Skoblar namješta loptu. No Skoblar se zaletio, opalio i zabio gol. “Što je to bilo, pa nije bilo dogovoreno da ćeš ti izvoditi kazneni udarac”, pitao je Galić. Skoblar je kratko uzvratio: “Točno je, nismo se tako dogovorili. No kako ste svi oklijevali, pucao sam ja, jer odlično izvodim kaznene udarce”. Jugoslavija je potom pobijedila 3:1 i došla do polufinala SP-a.

Skoblar je imao dugu karijeru u kojoj je, u Jugoslaviji, Njemačkoj, Francuskoj, odigrao 428 ligaških utakmica. Postigao je 225 pogodaka (Beograd 162/63, Hannover 57/30, Marseille 174/151, Rijeka 36/10). Kakva statistika! OFK Beograd je sa Skoblarom igrao sjajan nogomet, osvojio je dva Kupa. Jedan je bio osobit. OFK Beograd je finalu Kupa 1966. pobijedio Dinamo 6:2. Nitko se tako nije poigrao s Dinamom. Skoblar je zabio dva. Skoblaru je 1966. istekao ugovor s Beogradom i silno ga je željela Crvena zvezda. Nudila je vilu na Dedinju, sve što poželi.

Ali on je imao drukčiju ideju. Skoblar je htio u inozemstvo! “Pa kamo ćeš? Pa znaš da ne možeš nikamo. Imaš samo 25 godina (tada se moglo otići tek sa 28), a nisi odslužio ni vojsku. Ako pobjegneš, bit ćeš vojni dezerter”, govorili su mu u Beogradu. Kako bi ga spriječili, uzeli su mu putovnicu. No kad su vidjeli koliko je uporan, putovnicu su mu vratili. Štoviše, kako ne bi imao problema s jugoslavenskim vojnim vlastima, dobio je diplomatsku putovnicu.

Goran Mehkek/Cropix

Skoblar je mogao kamo je htio, ali izbor je bio sužen. Italija je uvela embargo na uvoz igrača, u Španjolskoj je vladao generalissimus Franco i najpoželjnijom se činila Njemačka. Skoblara je htio Bayern. Ali Bayern je u to doba još bio malen klub koji Skoblaru nije mogao mnogo ponuditi. Stoga je potpisao za Hannover. Skoblarovi su papiri međutim zakasnili, nije bio registriran u roku i on za Hannover nije mogao igrati u sezoni 1966/67. No poslodavci su bili spremni čekati.

BOLJI OD HEYNCKESA

Kako ne bi samo trenirao, Skoblar je u proljeće 1967. otišao na posudbu u Marseille. Bio je gladan igre i igrao je sjajno, u 15 utakmica zabio je 13 golova. Marseille se raspitivao kako bi mogao otkupiti ugovor, ali Hannover nije htio pustiti Skoblara. Skoblar je u Hannoveru proveo tri sezone. U napadu je igrao s Juppom Heynckesom, odličnim njemačkim reprezentativcem. Iako se hrvao s teškom ozljedom prepona, iako je uglavnom igrao pod injekcijama, bio je odličan. U tri sezone postigao je 30 pogodaka u 57 utakmica (Heynckes je u istome razdoblju zabio 25 u 86). Skoblar je u ljeto 1970. ponovo bio slobodan. Tražio ga je tada jaki Anderlecht, a uporan je bio i Marseille. Skoblaru se u Francusku baš i nije išlo, jer mu se Marseille nije činio dovoljno velikim. Ipak, nakon velikih pregovara i nagovaranja na koncu je izabrao Marseille i nije pogriješio. Marseille je, nakon godina krize, sa Skoblarom ponovo uzletio.

Skoblar je s Marseilleom dva puta bio prvak Francuske (1971. i 1972), a osvojio je i jedan Kup (1972). Briljirao je. Tri puta zaredom bio je prvi strijelac francuske lige - 1971: 44 pogotka, 1972: 30 pogodaka, 1973: 26 pogodaka. Dva puta zaredom, 1971. i 1972, proglašen je najboljim strancem lige. Just Fontaine, jedan od najboljih francuskih napadača svih vremena, sa 13 pogodaka rekorder svjetskih prvenstava (Švedska 1958), obožavao je Skoblara.

- Kad sam gledao Skoblara, zamislio bih: sada bi trebao ciljati lijevom, sada bi bilo dobro opaliti desnom, a sada bi trebao igrati glavom. Ja sam zamišljao optimum, a on je sve to već učinio i lopta je bila u golu. Trideset godina nisam u Francuskoj vidio takva strijelca - pričao je Fontaine o Skoblaru.

I PREVIŠE SVOJ

Skoblar je bio poseban lik. Bio je čvrst, neslomljiv karakter. Bio je svoj, čak i previše svoj. Nakon igračke karijere bavio se trenerskim poslom. Bio je, među inim, trener HSV-a, Marseillea, Valladolida, Nimesa i reprezentacije Libanona, a u nas je sa zapaženim rezultatima vodio Hajduk (Kup 1987. i 1991), Dinamo, Zagreb i Rijeku. Svakako najljepši opis čudesnoga nogometaša Josipa Skoblara dao je genijalni Safet Sušić. Koji je 2012. u času kad je primao nagradu za najboljega stranca svih vremena u francuskoj ligi ustvrdio: “Skoblar je bio klasa u rangu Van Bastena i Cruyffa!”. Sve je rečeno.

France Football je 2012. objavio listu najboljih stranaca svih vremena u prvoj francuskoj ligi. Skoblar je zaposjeo drugo mjesto (prvi je bio Safet Sušić). No valja znati tko je bio potom: treći je bio Juninho, koji je vodio Lyon do sedam naslova prvaka Francuske, a fantastični napadač Weah bio je čak deseti! Skoblar, koji je proglašen najboljim strancem svih vremena u Marseilleu i koji je drugi na listi najboljih igrača Marseillea svih vremena, 2012. je dobio i nagradu udruge francuskih prvoligaša, koja se dodjeljuje iznimnima, igračima koji su rekordima obilježili prvenstvo Francuske.