Uz najskuplju momčad svijeta, u Zagreb danas stiže najmoćniji čovjek svjetskog sporta, predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin. Nogomet je svjetski biznis, a na tržištu vladaju jasna pravila - glavnu riječ vodi onaj s najbogatijim trezorom.
UEFA je po tome najmoćnija sportska organizacija na svijetu, jer upravlja godišnjim prihodom od 5,6 milijardi eura. Za usporedbu, FIFA raspolaže s 1,5 milijardi godišnje, a Međunarodni olimpijski odbor ima i manji budžet od FIFA-ina.
Aleksander Čeferin (52) na UEFA-inu je čelu od 2016. godine i brzo se profilira u velikog predsjednika. Ugledni slovenski odvjetnik u kratko vrijeme izvukao je UEFA-u iz ralja korupcije i ekspresno je oživio nakon afera koje su odnijele Blattera i Platinija i koje su opasno nagrizale nogometni svijet.
Veliki je zaštitnik malih liga i saveza, onih poput hrvatskoga, zemalja koje proizvode igrače za bogate klubove iz liga Petice i pune im kasu i otvoreno se bori za pravedniju raspodjelu golemih prihoda koji se slijevaju u nogomet.
Od zarađenih 5,6 milijardi, UEFA 85 posto toga bogatstva svake godine vraća natrag klubovima i savezima, i Čeferin je potpuno svjestan da barem 40 europskih nogometnih saveza ne bi preživjelo bez UEFA-inih donacija. Uključujući i Hrvatsku, što jako dobro znamo.
U tom smislu vuče poteze da se "mali" još više nasite za UEFA-inim stolom, pokreće Konferencijsku ligu i UEFA TV, a ustoličio je i Ligu nacija zahvaljujući kojoj reprezentacije iz četvrtog ili petog razreda mogu nastupiti na Euru sljedeće godine. Zasad je uspio zauzdati i one najbogatije i najbahatije koji ekskluzivnu Champions League žele samo za sebe.
Pritom čvrsto brani stav da je nogomet ono najbolje što Europa ima, da "stara dama" odavno nije primadona u novim tehnologijama, autoindustriji, robotici ili bilo čemu drugome, ali čvrsto drži tron u nogometu kao najpopularnijem sportu na svijetu.
S predsjednikom Čeferinom imali smo čast napraviti veliki intervju za 20 000. broj Sportskih novosti u listopadu ove godine i tada smo mu predložili da posjeti Zagreb. Prihvatio je s veseljem i uskladio svoje termine da bi pogledao utakmicu Dinamo - Manchester City. Dolazi iz Milana, sa spektakla Inter - Barcelona na San Siru, susrest će se prije utakmice s Dinamovim čelnicima, a prije toga bit će i svečano promoviran u ambasadora Sportskih igara mladih.
Aleksander Ceferin
Čeferin je vrlo sklon Hrvatskoj, divi se uspjesima hrvatskih nogometaša i tu se osjeća doma kao i u svojoj Sloveniji. Redovito ljetuje na Hvaru i ne krije da je veliki navijač Hajduka. Vrhunski odvjetnik iz Grosuplja (najveći i najstariji odvjetnički ured u Sloveniji) staloženi je, mirni obiteljski čovjek s troje djece, a zapravo je rođeni avanturist - pet puta osvojio je Saharu autom i motorom. Dodali bismo, pa normalno da je avanturist kad navija za Hajduk, a nezaboravna avantura svakako će mu biti i posjet Maksimiru na temperaturi od nula stupnjeva.
I to izravno iz nogometne Scale, s milanskog San Sira na maksimirsku ruinu, najnekomforniji objekt Lige prvaka, a valjda i u cijeloj Europi gdje se igra profesionalni nogomet.
Aleksander Ceferin
Što mu mogu reći Dinamovi čelnici? Samo ono što svi znamo - da osim praznih obećanja zasad ne postoji konkretan plan ni projekt da Zagreb kao metropola države koja predsjeda Europskom unijom u dogledno vrijeme ugleda stadion primjeren rezultatima Dinama i hrvatske reprezentacije.
Nije to više ni pitanje nesklada bogatstva rezultata i mizerne infrastrukture, nego nacionalno i civilizacijsko pitanje. Hrvatska kao viceprvak svijeta ujedno je država koja od osamostaljenja nije podignula ijedan nogometni stadion.
Posljednji, najmlađi je splitski Poljud koji je izgrađen za Mediteranske igre 1979. godine i ljetos je proslavio četrdeseti rođendan. Svaka ozbiljna inicijativa zamrla je s prvim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom čija je dvadeseta godišnjica smrti upravo obilježena. Dr. Tuđman naumio je od Maksimira napraviti nogometni hram, a s njegovim odlaskom ostale su samo apsurdne vizure betonskog kolosa koji će i večeras biti inspiracija za opori engleski humor.
Novi kompleks gradi se u Osijeku mađarskim novcem, što izravno nadgleda premijer Orban, a Damir Mišković za Rujevicu je također dovukao investiciju iz inozemstva. Za gradnju stadiona nudili su se i Kinezi i novi stadion očito nije zanimljiva investicija samo hrvatskim vlastima.
Oni se loptaju između sebe, prebacuju to sa stranke na stranku, s državne na gradsku razinu i obrnuto, pa malo na HNS i čine sve samo da se ništa ne pokrene. Ili obrnuto, ne čine ništa da se bilo što pokrene.
Još su žive slike kako Vlada lani, u ljetu ruske euforije, saziva sjednicu u kockastim dresovima i obećava novi stadion u najkraćem roku: "Danas, kad postajemo navijači, svečano vam obećavamo novi stadion, časna pionirska…" Sve Bandićeve kombinacije, nove i svemirske Maksimire, Vulkan na Kajzerici, čudo u Blatu itd… nema smisla nabrajati.
Koliko je našoj politici uistinu stalo do nogometa dovoljno govori što predsjednik Čeferin, koji svugdje u svijetu uživa status državnika, neće imati susret ni s kim iz našeg državnog vrha.
I što bi mu mogli reći? Eventualno bi Čeferin njih mogao pozvati da se provozaju stotinjak kilometara do Ljubljane i razgledaju nogometni kamp i stadion Stožice. Premda Slovenija nije bila ni brončana ni srebrna na Svjetskom prvenstvu, a ni Olimpija baš ne nastupa u Ligi prvaka.