Duševno stanje naših igrača nakon utakmice bilo je tuga, čemer i jad. Ne nužno tim redoslijedom. Nakon 120 minuta borbe u Lensu, potpisali su kapitulaciju. Gdje si bio, što si radio, sada je sasvim nebitno. Nisu napravili iskorak, pali su na ispitu generacije. Sreća je odigrala svoju rolu u ovoj drami, a ponešto i Ante Čačić, koji se tvrdoglavo držao svojih vizija i nije se htio prilagoditi.
Što je čekao s Pjacom toliko dugo, pored Brozovića koji je odigrao ispod razine pristojnog? Mandžukića je trpio cijeli turnir, a on mu nije vratio povjerenje, dok Kaliniću nije honorirao sjajnu predstavu protiv Španjolske. Strinić? Boljeg nemamo…
Rijetki su htjeli nešto reći na temu utakmice. Milan Badelj ipak je stao.
- Nemamo si što predbacivati nakon ovakve utakmice. Imali smo svoje prilike ali nas je Portugal nezasluženo kaznio. Kada dođe do lutrije penala, onda je sve moguće, ali ovo nije tako trebalo biti. Ponavljam, nikad nisam tako nezasluženo izgubio utakmicu. Ovo mi je najteži poraz u karijeri - priznao je Milan Badelj. Slično misli i Ivan Rakitić.
- Bolji idu kući. Znate, nogomet je ponekada jednostavan, a nekada je najgluplji sport na svijetu. Večeras je bio ovo drugo - rekao je Raketa koji tvrdi kako je Hrvatska pokazala mnogo, ali…
- Ako nismo bili najbolji, onda smo bili među najboljima na turniru.
Domagoj Vida izašao je sa suzama u očima. Emocionalno ga je shrvao poraz u finišu utakmice.
- Utučeni smo svi u svlačionici. Bili smo odlični, a moramo ići kući. Hvala navijačima i cijeloj Hrvatskoj koja je bila uz nas, ali Bog nije htio da idemo dalje - rekao je Vida koji je objasnio situaciju kod gola.
- Čovjek je išao pucati, imam loptu pa nemam, i nekako se otkotrlja do Ronalda. Suba mu skine, ali… Valjda je moralo tako biti.