PIŠE: TOMISLAV IVKOVIĆ
Prije svega čestitke igračima, stručnom stožeru i ljudima u Savezu na još jednom plasmanu na veliko natjecanje. Naravno da je bilo nemoguće očekivati da se ponovi igra iz Zagreba je odigrati dvije takve utakmice u četiri dana nije realno. Igrači su bili svjesni da su već u Zagrebu napravili veliki korak prema Rusiji, stoga se to vidjelo u nekoj taktičkoj disciplini i možda manjku koncentracije, posebice u prvom dijelu. Sastav je bio očekivan, dakle, 4-4-1-1, dobro zamišljena Dalićeva taktika.
Perišić i Mandžukić su zatvarali bokove, međutim, problem je bio taj što smo bili preširoki, odnosno dvije linije su bile previše udaljene i shodno tome su nas pritisnuli, ali zbog manjka njihove kvalitete nisu uspjeli ozbiljnije zaprijetiti. Kako je utakmica odmicala, igrači su postali svjesni da do čuda ne može doći. Bilo je tu puno trke, čak možda i više nego inače. No, kako mi treneri volimo kazati, puno prometa, ali mala zarada, trčali smo krivo.
Da smo bili taktički bolje postavljeni, odnosno da je položaj igrača na terenu bio kako treba, onda bismo se manje potrošili. Ponavljam, rezultat iz Zagreba diktirao je odnos snaga na terenu. Bilo kako bilo, obje momčadi su dale maksimum, ali razlika u kvaliteti između Grka i nas vidi se u svakom segmentu. Falila nam je mirnoća u pasu, bili smo nervozni, osobno smatram da je Luka bio previsoko, preblizu Kaliniću, jer on je jedini igrač koji kad je gusto, odnosno kad nas protivnik stisne, može izaći iz tog presinga. Uostalom, to i u Realu radi na vrhunskoj razini. To je falilo u Grčkoj. Je li on to svjesno napravio ili ne, ne znam, Luka je najjači kad je licem okrenut prema protivniku, posebno kad sa svoje polovice iznese loptu, ima pas, što unutarnjom, što vanjskom...
Grčka je imala nekoliko solidnih akcija, Strinić je bio malo nervozniji nego u četvrtak. Ova utakmica je dobro došla da izbornik vidi kako je to kad nas slabija momčad pritisne, kad nas pritisne polupresingom, ali sigurno će se izvući pouke...
Tomislav Ivković
Samo bih još dodao da ovoj reprezentaciji fali Milan Badelj, koji je jako bitan igrač, a vidim da su svi pomalo zaboravili Ćorluku koji daje dimenziju više, koji može puno doprinijeti svojom mirnoćom.
Mjesta euforiji nema jer je bilo logično da se plasiramo na SP, pogotovo jer smo bili najjača reprezentacija u skupini. Ali znamo kakva smo nacija, ne možemo jednostavno. Do Rusije ima još puno vremena i stvari koje se trebaju riješiti. Prije svega mislim na izbore za predsjednika Saveza. Također mladim igračima treba dati pažnju, maksimalno ih respektirati i ja ću već sada baciti rukavicu. Dakle, mislim da možda već na SP-u trebamo iskoristiti vrijeme kako bismo napravili momčad za europske kvalifikacije...