Kad se igrač i čovjek kao Šime Vrsaljko oprosti od reprezentacije to neminovno izaziva emocije. No, jesmo li uopće svjesni koliko je taj desni bek, čovjek na funkciji koja tradicionalno nije prestižna u nogometu, zapravo bio puno više od desnog beka i da bez njegove goleme žrtve Hrvatske u Rusiji, vrlo vjerojatno, ne bi igrala u finalu Svjetskog prvenstva. Šimu se u slavlju spominjalo po "spavanju" na zastavi, po objavama na Instagramu, portretiralo ga se kao čovjeka koji podiže atmosferu, povezuje momčadi i navijače, no Šime Vrsaljko je na tom Mundijalu bio heroj. Po medicinskim kriterijima nije smio ni prošetati po travnjaku Lužnikija kad se na njemu igralo polufinale Svjetskog prvenstva, a on je na vlastito inzistiranje i odgovornost, te uz malu liječničku potporu u vidu medikamenata odigrao s Engleskom epohalnu ulogu. Razbio je takičke sheme Garetha Southagatea i u konačnici asistirao Ivanu Perišiću za prvi pogodak Vatrenih. Mnogi su u analizama nakon utakmice ustvrdili kako Hrvatska ne bi mogla odigrati ono što je prikazala kad Vrsaljko ne bi igrao jer Tin Jedvaj kao zamjena nije igrač takvog profila i da nikad ne bi okrenula rezultat.
Šime Vrsaljko je velikan hrvatskog nogometa. Igrao je na četiri velika natjecanja, s Eura 2012. u zadnji je čas otpao zbog ozljede, međutim zapravo je na pravi način imao samo Rusiju. Prije toga čekao je da se Darijo Srna oprosti te je u Brazilu 2014. uskakao na lijevog braniča.
Kad je u ljeto 2016. prešao u Atletico Madrid bila mu je golema čast što ga zove trener poput Diega Simeonea, koji je tada drugi put igrao u finalu Lige prvaka. Međutim, Atletico se pokazao kao njegova najgorča sudbina. Četiri mjeseca u sezoni 2016/17. "kiselili" su ga da na konzervativan način sanira ozljedu koljena u kojem je stradao zadnji križni ligament, a načet je bio i meniskus. Ortopedi koji su bili upućeni u nalaze tvrdili su nam da rade loš posao, da bi na jednom treningu, na koji je stigao na štakama s ortozom na nozi, Diego Simeone poludio na njega riječima: "Nije ti ništa, skini to i počni trčati". Tada nije pravilnio zbrinut i do tamo su krenuli svi kasniji problemi. U Rusiju na SP došao je ozbiljno načet, ali nije htio ni čuti da ne igra. Tijekom turnira stanje se pogoršavalo, doktori su mu davali tablete i suplemente, ali nije se dao, niti uoči polufinala kad su svi računali da će Vatreni morati bez njega. I to kako ga je odigrao, pod adrenalinom i u transu. nije htio ni znati da ga boli, da je natečno, ništa nije htio znati, samo je jurišao.
"Pa Šimi nedostaje pola koljena", čudio se i izbornik Zlatko Dalić.
U pojmovniku pod junačko slobodno može stajati - primjer Šime Vrsaljako na SP-u u Rusiji. Nije ga bilo briga koliko će si pogoršati stanje, "Hrvatska iznad svega" za njega nije bio poklič nego - jedina istina.
Nakon Mundijala nije odmah išao pod nož, a sjećamo se kako je Hrvatska djelovala sa Španjolskom u Elcheu i Engleskom u Londonu dok je on bio na terenu i nakon što je izašao. Cijela geometrija igre bila je povezana s njim. Nebo i zemlja. Ne bi se dogodila šestica u Elcheu da nije morao s terena, a možda bi Vatreni već 2018. izborili Final four Lige nacija da se to nije zbilo i protiv Tri lava na Wembleyju.
Nakon operacije pratile su ga stalno nove ozljede, i nikad više nije uhvatio kontinuitet i staru formu. U lipnju se vratio u reprezentaciju, djelovao je odlučan da zaigra u Kataru da bi sada objavio - kraj! U Olympiacosu, kamo je otišao da igra, ponovno je završio na bolovanju i nema ga više od mjesec dana zbog mišića. Imao je vremena o svemu razmisliti, vidi da više nije u nekadašnjem izdanju i odlučio se na častan uzmak. Još jendom je reprezentaciju i Hrvatsku stavio ispred vlastitog interesa. Daliću, da to nije sam napravio, ne bi bilo lako reći mu - nećeš na SP. Kako to kazati čovjeku koji je toliko dao.
Na Euru 2021., nakon što nije igrao sa Škotskom i vidio je da će jednako biti sa Španjolskom, izgubio je živce, podignuo glas na izbornika, vjerojatno jedini put proradio je ego, što su kasnije izgladili. Dalića je tada pogodilo, ali kad znamo što je Šime dao za Hrvatsku nitko mi mu nije mogao nešto posebno zamjeriti. Ili biti za to da mu se uskrati mjesto u reprezentaciji. Dok sam nije kazao - gotovo je! Sa 30 godina, da nije tih prokletih ozljeda, mogao je još puno. Možda i zabiti taj prvi gol, ovako ostaje na 52 nastupa i nula pogodaka.
Njegovim odlaskom od startera iz finale SP-a u reprezentaciji su još samo Modrić, Brozović, Perišić te Lovren i Vida. Zbog kapetana Darija Srne neće ga se pamtiti kao najvećeg desnog beka Vatrenih, ali ima što Srne nema – medalju! Štafeta je Juranovićeva, Stanišićeva...