Momčad. Najvažniji faktor uspjeha svake sportske ekipe je da na sportskom borilištu djeluje kao momčad u svakom mogućem trenutku. Hrvatska u susretu sa Škotskom je upravo to bila, jer su igračima svjetske klase bili omogućeni uvjeti da izraze sav svoj nogometni potencijal.
Postoje situacije tijekom utakmice koje nam ukazuju na mentalno, tehničko-taktičko i karakterno stanje momčadi. Ja sam izdvojio tri.
Situacija br.1
Igrala se 29. minuta, škotski stoper Tierney kod rezultata 1-0 za Hrvatsku se ubacuje na lijevu stranu napada, te ubačajem s boka pokušava pronaći suigrače unutar našeg šesnaesterca. “Zamrzavam” sliku na ekranu i brojim hrvatske igrače - svih 10 se nalazi u kadru!!!
Situacija br. 2
Sada je 62. minuta. Luka postiže zgoditak. No, prije magičnog dodira našeg Kapetana s desnom stranom vanjskog dijela kopačke, imali smo loptu u posjedu od 45 sekundi, uz 15 uspješnih međusobnih dodavanja. Naravno, opet “zamrzavam” sliku na ekranu i brojim osam naših igrača unutar škotske zadnje trećine terena. Oba bočna igrača na rubovima kaznenog prostora, Petković sjajno prima loptu upućenu od Gvardiola, privlači pažnju većine škotskih braniča te odlaže loptu Kovačiću koji je produžuje Modriću i onda- umjetnost, poezija, talent... Taj dodir je toliko lijep, toliko inspirativan, elegantan, a na kraju i pomalo mističan. Zašto mističan? Jer ga danas vrlo rijetko susrećemo na nogometnim travnjacima diljem svijeta, a on postaje Kapetanov Sveti gral kojeg ljubomorno čuva da održi tu nogometnu umjetnost na životu.
Situacija br. 3
Na semaforu 82. minuta, svijetli rezultat 3-1. Škotski branič O’Donnell pokušava se s loptom sjuriti otvorenim putem prema našoj užoj obrani. Međutim, sustiže ga Mateo Kovačić i sjajnim uklizavanjem oduzima mu loptu. Izbija je bez prekršaja i produžuje do Modrića, koji dalje nastavlja napad prema Kramariću. Karakter, moć, snaga, stav, svijest prema momčadi i dresu...
O Kovačiću kao ekstra talentiranom igraču znamo sve. Međutim, ovaj detalj požrtvovnosti je ono što čini njegovu igru boljom, a samim time nas opisuje kao momčad u ovoj utakmici. I zato pišem o momčadi i njenom duhu jer smo ga uvijek imali bez obzira na ponekad malo lošije nogometne trenutke, koji su nam se događali u prve dvije utakmice. Ali samo još riječ dvije o Mateu, koji je za mene bio igrač utakmice. Uz dužno poštovanje prema već opisanom Modrićevom zgoditku, Vlašićevom proglašenju igrača utakmice sa strane UEFA-e, Brozovićevoj nepogrješivosti, Perišićevom golu i asistu uz nevjerojatan defenzivni doprinos, Vidinoj i Lovrenovoj koncentriranosti, Petkovićevom razumijevanju prostora, Livakovićevoj sigurnosti (uz nužno bolju pozicioniranost pri izlascima na protivničke ubačaje sa strane), širini napada i točnosti dodavanja, koju su nam pružali Gvardiol i Juranović... Za mene je ipak Kovačić odigrao najbolju partiju.
Odlični u zračnim duelima
Nevjerojatna kontrola i brzina, fantastično pozicioniranje u odnosu na našeg igrača s loptom, a na taktičkom planu zajedno s Modrićem (naravno i Brozovićem) je odigrao ključnu ulogu u kontroli utakmice. Nisu se spuštali prenisko prema Brozoviću (osim u nekoliko navrata kada bi se Luka u izgradnji igre pozicionirao desno od Vide), već su se postavljali savršeno precizno blizu protivničke vezne linije sastavljene od tri igrača (Škoti su se inače branili u formaciji 5-3-2). Ta pozicioniranost od 10-15 metara unutar škotske obrambene polovice terena natjerala je protivnike da se brane dublje te da dovedu škotske bočne igrače Robertsona i O’Donnella u dilemu izlaska prema Gvardiolu i Juranoviću. Spomenuta dva škotska bočna igrača su se pozicionirala usko prema centralnom trojcu te tako formirala obrambenu liniju od pet igrača i tu se stvorio međuprostor za Petkovića, Vlašića i Perišića.
Odnosno stvorili su se preduvjeti za odigravanja dubinskih lopti što smo vrlo često uspjeli ostvarivati, jer bi Petković izvlačio jednog od protivničkih stopera, a ostali naši igrači su sjajno iskorištavali ponuđen prostor. Kad igraš protiv obrane pet onda je ključno brzo okretanje težišta igre preko svojih veznih igrača (ne stopera) jer im na takav način ne daješ dovoljno vremena da se repozicioniraju kao ekipa, dok svojoj ekipi omogućuješ bolju izoliranost na krilnim prostorima. Ono gdje smo bili posebno dobri su zračni, dueli jer se reprezentacija Škotske odlučila za otvaranje igre dugim loptama, od 56 pokušaja sam vratar Marshall je imao 23 ispucavanja, a onaj koji nam je davao stabilnost unutar naše ekipe je bio Lovren s 8 od 11 osvojenih zračnih duela, zajedno s “pomagačem” Vidom, koji je imao dva od dva osvojena zračna duela.
Natjerali ih da trče
Da ne bude sve idealno moram spomenuti trenutak kod primljenog zgoditka. Naime, već sam pisao kolike su nam probleme Englezi stvarali nakon ubačaja iz auta, a mi smo gol od Škota primili iz našeg auta koji je bi unutar škotske polovice terena!!! Vjerujem da ćemo u nastavku Eura biti pažljiviji i koncentriraniji kada su ti trenuci u pitanju, jer svaki najsitniji detalj može odlučiti pobjednika, posebno u knock-out fazi natjecanja.
Ono što moram spomenuti su i izbornikove izmjene koje su bile napravljene na vrijeme i logične s obzirom na ono što se događalo na terenu te mislim da je s njima donio stabilnost ekipi. Najviše u prilog tome govori da je završnica utakmice protekla bez većih uzbuđenja i stresnih situacija ispred naših vrata. Uz kadrovska osvježenja napravio je sjajne pozicijske izbore te vjerujem da je i za njega ovo velika satisfakcija jer je ostvaren cilj a to je prolazak skupine.
Uglavnom, mislim da nas je sve preplavio osjećaj zadovoljstva jer smo gledali baš pravu, nogometnu Hrvatsku te kako sam spomenuo ostvarenje zacrtanih ciljeva, ono što se dalje dogodi bit će pravi bonus. Eh da, da ne zaboravim za kraj spomenuti... Škoti su nas “nadtrčali” za 3,5 kilometara, ali ovaj put smo mi protivnika natjerali na trku.
Eurocast #14: Evo kako Hrvatska treba igrati protiv Španjolske!