Zlatko Dalić, Sportske novosti i Podravka danas u Kinu Europa u 14 sati promoviraju knjigu “Rusija naših snova”, za koju je izbornik Vatrenih inzistirao da ima i podnaslov “Kako smo Hrvatsku učinili najsretnijom zemljom na svijetu” jer je njemu to najvažnija poruka čudesnog ljeta.
Riječ je o Dalićevoj priči o pohodu do srebra na Svjetskom prvenstvu i svemu što je taj pothvat pratilo, koju je zapisao novinar Sportskih novosti Dražen Antolić.
Promocija knjige u dresu
Na predstavljanju knjige dobrodošli su svi, za dolazak nije nužno imati službenu pozivnicu, koliko god bude mjesta u kinu... Kodeksa odijevanja nema, ali dres ili majica hrvatske reprezentacije poželjni su.
Program će voditi Marko Šapit, a u panelu će - uz, dakako, Zlatka Dalića - sudjelovati Miroslav Ćiro Blažević, koji je napisao predgovor, Marin Pucar, predsjednik Uprave Podravke, Mario Zorko, glavni urednik SN-a, Anton Samovojska i Dražen Antolić. Nastupit će i Zaprešić boysi da nas podsjete na vatrenu atmosferu ovoga ljeta.
Brončani Ćiro, kojeg je srebrni Dalić nadmašio, ističe:
- Zlatko je izniman čovjek i velik trener. I, što je posebno važno, koliko god netko misli da ima čast što je upoznao ili pozdravio Dalića, Zlatko je uvjeren da ta čast pripada njemu jer je pozdravio tu individuu. Takav je Dalić.
Prisjetio se srpnja:
- Svijet je nakon Svjetskog prvenstva Hrvatsku tretirao kao da smo prvaci. U čovjekovoj je prirodi da simpatije podijeli onome tko je zakinut, a naši su evidentno oštećeni u finalu. Oni su tako svoju domovinu najbolje afirmirali. Džentlmeni u kopačkama. U Rusiji su demonstrirali kakva smo mi nacija: vrlo skromna, ali ponosna i je**na. Nije čudno što smo afirmirani bojišnici. Mi smo najje**nija vojnička nacija. To smo dokazali, a ovo je također borba. Viteška, ali borba. Ekipa se uvijek ponaša onako kakav joj je šef, a Zlatko Dalić im je komunicirao, kako sam zna reći, katoličku poniznost. Bit ponizan, a je**n. To je njegova deviza.
Blažević ne skriva tijek svojih misli.
- Sram me, ali moram priznati istinu. Još sam donedavno govorio sâm sebi: samo nemoj da me netko preskoči, da preskoči moju broncu. A sad, vjerujete mi, toliko sam želio da me nadmaši, jednako koliko i on. Shvatio sam da svaki imalo čestit profesor želi da ga učenik nadiđe. On je mene nadmašio. U Livnu je imao famozan doček, bio sam tamo, najavio me kao važnog čovjeka, a ja kažem javno: “Što me najavljuješ kad si me za**bao?” Veselio sam se strašno i znam da smo titulu izgubili nepravedno. To je bila perfidna lopovština.
Posebno ga se dojmilo kako je nacija popratila uspjeh nogometaša:
- Stalno se borim s mišlju kako odlazim. U jednom trenutku kažem, odlazim, a bogami, država mi propada. Jako sam bio opterećen time, a onda dođe Dalić i drugo mjesto, i milijun hrvatske mladosti izlazi i poručuje - tu smo. Neće propasti Hrvatska dok je ove mladosti. Ovako disponirane da pozdravi svoje junake. To je nešto povijesno, nikad se nije dogodilo. To je bio politički manifest, tako sam si to preveo i nema drugo. Čekali su deset sati, žedni, gladni, padali u nesvijest, ali čekali su svoje junake. To nitko u svijetu nije doživio. Milijun ljudi došlo je da nogometašima zahvali na nacionalnom impulsu koji su im dali.
Ćiro je uvjeren da će narod s oduševljenjem prihvatiti ovu knjigu:
- Čestitam na knjizi koja je došla na vrijeme. Nema Hrvata koji na nju može ostati ravnodušan. Dalić je ljubimac nacije, a ova knjiga otkriva ono što bi ljudi željeli znati. Evo, sada znate...