Dva dana prije zatvaranja Svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru predsjednik Fife Gianni Infantino na prigodnoj je konferenciji za medije ustvrdio:
- Ovo je najbolje Svjetsko prvenstvo u povijesti!
Njegove riječi izazvale su bujicu reakcija na društvenim mrežama, jer kontroverze oko katarskog Mundijala započele su još 2010. Odluka da se najveća sportska manifestacija na svijetu dodijeli malom emiratu na Arapskom poluotoku, u konkurenciji Australije, Japana, Južne Koreje i SAD-a, izazvala je podrugljiv podsmijeh. U nogometnom svijetu Katar je posve irelevantan.
Smanjivanje razlika
Nije nikakva tajna da se organizacije svih važnijih sportskih događaja dobivaju lobiranjem i korupcijom. O načinu na koji se Katar dočepao Mundijala u Netflixovu filmu "FIFA Uncovered" progovorila je bivša glasnogovornica Phaedra Almajid. Londonski Guardian navodi pak kako je od dodjele Svjetskog prvenstva 2010. do 2021. na gradilištima u Kataru poginulo više od 6500 radnika.
Za organizaciju jednomjesečnog nogometnog turnira Katar je službeno uložio oko 220 milijardi dolara, a neke (neslužbene) procjene dosežu i 300 milijardi. Rusija je prije četiri godine investirala 13,9 milijardi, Brazil 19,1 milijardu (2014.), Južna Afrika 4,9 milijardi (2010.)... Zašto je katarska priča tako enormno skupa? Kako bi primio očekivanih milijun do dva nogometnih navijača, Katar je morao izgraditi kompletnu infrastrukturu: od stadiona, aerodroma, podzemne željeznice, brojnih hotela, marina... Pomalo groteskno zvuči podatak da organizator od Svjetskog prvenstva očekuje prihod u visini 20 milijardi dolara!?
No, detalj koji Fifu najviše veseli je spoznaja da će ona nakon Katara biti bogatija za 7,5 milijardi dolara. To je za milijardu više od zarade u Rusiji.
A nogomet? Većina će stručnjaka zaključiti da se u Kataru igrao - pragmatični nogomet. Otprilike kao i Fifina poslovna politika. Dojam je da se razlika u kvaliteti između Južne Amerike i Europe naspram ostatka svijeta donekle smanjila. O tome svjedoči i prva afrička zemlja (Maroko) u polufinalu. A Katar ćemo pamtiti i kao posljednju postaju za velikane. Od Svjetskog prvenstva oprostili su se Messi, Ronaldo, Modrić, Lewandowski, Benzema...
Priredba u Kataru posredno nam je odgovorila i na egzistencijalno pitanje koje muči najveće umove današnjice: hoće li umjetna inteligencija ugroziti ljudsku vrstu? Stižu nam ohrabrujuće vijesti. Superračunalo Sveučilišta u Innsbrucku nakon sažimanja mnoštva algoritama predvidjelo je da će svjetski prvak postati Brazil. Kakav promašaj! Čak je i gibon iz maksimirskog Zoološkog vrta bolje prognozirao rasplet događaja u Kataru.
Sporno delegiranje
Prvi put na Svjetskom prvenstvu izbornici su imali mogućnost promijeniti petoricu igrača tijekom utakmice, a sudile su i žene. No, unatoč VAR-u i uporabi moderne tehnologije katarski će turnir ostati upamćen po grotesknom suđenju.
U prvom kolu žuti su se kartoni dijelili kao božićni darovi. Onda je šef Collina okupio suce i rekao: Basta! Situacija je potom krenula u drugu krajnost. Igrači su mogli tražiti prekršaj jedino uz ovjerenu potvrdu o invalidnosti. A elaborati o dosuđenom kaznenom udarcu sličili su na predavanja iz kvantne fizike: nitko ništa nije razumio! Kao ni sustav delegiranja sudaca. Misterij kako se Kataranin našao na utakmici za treće mjesto nitko nije otkrio. Ta epizoda ponajbolje oslikava kaos u Fifinoj sudačkoj organizaciji.
A što nas čeka za četiri godine na stadionima SAD-a, Kanade i Meksika? Prema najavama Fife - novi cirkus! Prvi će put na turniru nastupiti 48 momčadi (Europa, odnosno UEFA će delegirati 16 reprezentacija umjesto dosadašnjih 13). Preliminarno, turnir bi trajao 35 dana tijekom kojih bi se odigralo 80 utakmica (umjesto dosadašnje 64).
Nogomet stagnira
Glede formata još se lome koplja. Prvotna zamisao o 16 skupina po tri momčadi naišla je na mnoštvo protivnika. Mnogi smatraju kako bi takav sustav natjecanja bio idealan za odigravanje tzv. mrtvih utakmica i namještanje rezultata. Tehnički direktor Fife Marco Van Basten ponudio je zanimljiv prijedlog: neka se poslije svakog neodlučenog ishoda raspucavaju jedanaesterci ne bi li se dobio pobjednik! Uslijedio je odgovor: i jedanaesterci se mogu namjestiti!
Čak je i Infantino kazao da se o sustavu natjecanja - još mora razmisliti! Ni alternativna opcija ne čini se prihvatljivom. Radi se o modelu s 12 skupina po četiri momčadi. Predloženi bi mastodont od natjecanja sadržavao 104 utakmice i odvijao bi se punih šest tjedana! Fifi je ta priča zanimljiva zbog izdašnijih TV prava, ali najbogatije lige to drže suludom idejom zbog ionako zgusnutog rasporeda i prevelikog fizičkog opterećenja igrača.
Veći broj sudionika posredno znači i skromniju kvalitetu. Istovremeno, nisu ni svi savezi sretni ovakvim epilogom, iako je na političkoj platformi o proširenju Mundijala Infantino dobio izbore. Mnogi investiraju velika sredstva (strani trener, duže pripremno razdoblje...) u plasman na Svjetsko prvenstvo, a nerijetko se efekt uloženog svede na tri razočaravajuće utakmice na završnom turniru. Stoga počesto na lokalnoj razini izostaje očekivani razvoj nogometne kvalitete.
Pogled prema idućem Svjetskom prvenstvu doima se poput pejzaža u magli. U cijeloj priči dominira tek nezasitna Fifina pohlepa za novcem koja bi uz evidentne organizacijske probleme dugoročno mogla dovesti do posvemašnje devalvacije instituta Svjetskog prvenstva.