Jedna od pozitivnih vijesti s trostrukog programa utakmica ožujka je svakako povratak u reprezentaciju Šime Vrsaljka. Jedan od junaka srebra iz Rusije praktično se od druge polovice 2018. godine morao odmaknuti od vatrene priče. Koliko mu je to teško palo ispričao je već sto puta. Koliko mu je sada sreće donio povratak, to pričamo prvi put…
- Što se mene tiče, kao da je izrezan film protekle dvije godine i četiri mjeseca, te da sam došao par dana nakon one moje posljednje partije na Wembleyu protiv Engleza! Vjerujte mi, baš je tako i to je sjajan osjećaj. Samo ja znam kakvu sam kalvariju prošao od tog kraja 2018. do danas i zato sam bio uzbuđen u dolasku isto kao i kada sam prije deset godina debitirao za reprezentaciju...
Krenimo od toga da zdravstveno djelujete fit, ali u igri, očito je, nedostaje ritma utakmica?
- Prva i najvažnija je stvar da sam fizički O.K. Nikakvih tegoba više nemam mjesecima, a u ova dva nastupa protiv Slovenije i Malte samo se to potvrdilo. Točno je da mi manjka ritam utakmica i natjecateljskih napora. Tu je jedini lijek igranje i kontinuitet…
Sudeći po klupskoj vam zbilji, situacija barem za sada nije idealna. U siječnju i veljači ste skupili osam utakmica, ali u četiri utakmice ožujka Diego Simeone okrenuo se Trippieru?
- Trener ima svoj stil rada i vođenja momčadi. Rezultati pokazuju kako je uspješan. Mi igrači moramo biti spremni u svakom trenutku kada on procijeni da je došao red na svakog od nas. Isto vrijedi i za mene.
Da, ali u kontekstu Eura neće biti dobro ako u idućih deset utakmica do kraja klupske sezone neće biti dovoljno minuta da uhvatite natjecateljski ritam?
- Trener će odlučivati, ponavljam, iako se ja nadam da će biti dovoljno prostora. Kad sam se vratio iz Rijeke kratko smo porazgovarali i kazao je da mu je drago da sam odigrao utakmicu i pol u tri dana, što je najbolji znak da sam spreman.
Vi to diplomatskim rječnikom tretirate situaciju, ali, realno gledano, u lipnju ulazite u posljednju godinu ugovora. Znači da dolazi trenutak za promišljanje nastavka karijere. Za Hrvatsku je to važno i u kontekstu vašeg doprinosa za Katar 2022., ne samo sadašnji dvojbeni kontinuitet za Euro...
- Nemam vam što posebno kazati. Nisam sklon uvijenim stavovima, to je znano, ali opet ne mogu špekulirati o onome što će biti kada bude. Činjenica je da mi ugovor istječe 2022. i da očekujem da će klub, koji odlučuje po stavu trenera, pokazati što misli dalje glede naše suradnje. Naravno da mi je jako važno da igram i da izostanak klupskog kontinuiteta nije plus za moju formu. No, kako protekle utakmice u ožujku nisam igrao, tako se nadam i realno je očekivanje da ću šansu dobiti u idućem razdoblju...
Ukoliko bude manjkalo minuta, što može izbornik očekivati od vas za Euro?
- Pa, sigurno ću nešto odigrati do tada, no, opet, to je turnir i specifična je priprema za takvo natjecanje. Imat ćemo zajedničke pripreme i to je ono ključno što meni treba kao podloga za hvatanje ritmova, uz nekoliko utakmica. Znate, nekad i ja podlegnem toj psihozi da moram biti što prije jak kao i prije, kao da imaš osjećaj da se nešto predugo i krivo događa. Onda me ljudi koji su mi bliski i važni podsjete da se ne opterećujem jer trebam stalno imati na umu da sam dvije godine bio izvan igre. Pritisak prevelikih očekivanja me znao obuzimati, ali svjestan sam da moram biti miran i da će na kraju sve stvari sjesti na mjesto točno kada trebaju. Najvažnije je da sam zdrav, od toga sve počinje.
Jeste li u kampu trpjeli podbadanja prijatelja Jana Oblaka?
- Ma ne, pa nismo djeca. Oblaku sam još jednom čestitao na pobjedi, koju su Slovenci zaslužili jer su bili bolji za taj gol. No, mislim da je svima potvrđeno da smo, neovisno o tom rezultatu, mi ipak kvalitetnija reprezentacija. U kontekstu cijelog natjecanja to će doći do izražaja...
Nagovještava se to i kroz rezultate drugog i trećeg kola, koje su Slovenci izgubili, a i Rusi su posrnuli sa Slovacima?
- Ma gledajte, gotovo u svim grupama, koliko sam mogao primijetiti, bilo je iznenađujućih rezultata u kontekstu papirnatih prognoza i rejtinga suparnika. Ove su kvalifikacije čudne, kao što je općenito već godinu dana čudan nogometni život. Eto, do ožujka su svi igrači po klubovima već odradili pregršt utakmica, a onda vam u šest dana koncentriraju tri utakmice. To bitno mijenja odnose u igri, svatko može dobiti svakog i izgubiti. Zato me poraz na startu nije deprimirao koliko god je neugodan, ali me niti dvije pobjede nisu dovele u euforiju. Kvalifikacije traju do kraja godine, tada ćemo vidjeti rezultat.
U Sloveniji...
- To je možda dobrodošao alarm na početku puta za Katar, da se trgnemo, odnosno, da shvatimo kako će svaka utakmica biti rudarenje. Takav je kvalifikacijski dril uvijek.
S boljim pristupom...
- Joj, ta me priča o pristupu stvarno iritira. Ne može nama nitko reći da mi nismo htjeli u Ljubljani biti dobri, ali tako je krenula utakmica i nismo se uspjeli othrvati slabosti naše igre. No, odmah kod nas nastane panika nakon jednog poraza. Kao što se stvarala panika nakon Lige nacija. Iskreno, ne razumijem tu tenziju koja se u javnosti stvara.
Dojam je da ste protiv Cipra i Malte svi više grizli, iako je igra i dalje prilično tanka?
- O.K., logično je da zapneš još više nakon poraza i pod imperativom rezultata. No, ne misli se valjda da je pobjeda protiv Cipra ili Malte nešto što se podrazumijeva tek tako. To su dobro organizirane momčadi, koje daju sve od sebe i mogu zapapriti svakome u grupi. Uostalom, to je pokazao ovaj turnus. Imam i logično objašnjenje zašto igra nije lepršava ili se djeluje u grču. Dođeš nakon drila u klubu, praktično se okupiš, pozdraviš i odmah na teren, pa dva dana kasnije opet utakmica, pa dva kasnije opet, i stalno pritisak. Ne kukam, samo to navodim da bi se barem malo olabavilo ovu lavinu kritizerstva oko reprezentacije. Kao da ne možemo imati slab trenutak forme, kao da će svijet stati jer nismo bili dominantni….
Stao je na trenutak, kao da važe riječi, ali onda nastavio očito željan da određene frustracije izbaci iz sebe...
- Krećem od sebe. Dolazim iz kalvarije koju može shvatiti samo onaj koji ju je prošao. Faza je u kojoj moram probiti led, odnosno, da noge počnu slušati onako kako glava to nameće. U Sloveniji sam osjetio težinu tog procesa, protiv Malte sam treneru kazao na poluvremenu da sam ispucao energiju. I onda, eto, slušam te dubokoumne komentare “nije to to, više nije isti”. Sve to se samo nadovezuje na ostale igrače i momčad. Tehnicira se imenima jer, kao, ti svi znalci znaju tko može, tko ne može. Pa, pogledajmo činjenice. Nakon Rusije ispunili smo cilj i kao prvi u grupi ostvarili plasman na Euro. Sve vrijeme, uz utakmice Lige nacija, kontinuirano se samo promovira negativna slika. Svi su neki analitičari, komentatori, vidoviti i potenciraju tenzije. Neću sada govoriti o tome koliko tko ima kredibiliteta da procjenjuje, ali mislim da je reprezentacija Hrvatske zaslužila malo više respekta i pogotovo više tolerancije u onom vremenu kada joj stvari ne idu po zajedničkim nam željama. Pokazali smo da nam se može vjerovati...
Vi, dakle, niste zabrinuti glede Eura i kvalifikacija?
- Nisam zabrinut jer sam u desetak godina staža u reprezentaciji spoznao kako stvari idu. Razumijem ljude kada nisu zadovoljni igrom, kada ona nije lepršava, ali mi smo rezultatski u našim okvirima. Naposlijetku, i nakon ovog tjedna mi smo prvi u grupi.
Raspored nam je bio lakši?
- To je relativno. Kad dođe teži dio, onda ćemo se prema tome odnositi kako treba.
Jasno je da ćemo vas pitati o stavu mladi-stari, izbornikovoj tezi da niste ekipa, doduše, kazao je i bitan dodatak “još”, kao i o Lovrenovoj potrebi da odmah iznese zvučni stav?
- Znao sam da ćete me to pitati i odmah sam znao što ću vam odgovoriti. Prije svega ću vam reći da je izbornik Zlatko Dalić onaj koji najbolje zna što se događa u reprezentaciji i što treba učiniti u svjetlu idućeg Eura i nastavka kvalifikacija, kao i drugih stvari. Uopće ne dvojim da će izbornik do početka priprema znati što treba ili ne treba raditi, te kako ćemo se dovesti u poziciju da budemo fokusirani samo na trening i suparnike koji nas očekuju. I mislim da sam vam time sve kazao...
Kaže i izbornik da je igra bila slabija?
- I slažem se s njim. Je li nešto krivo kazao? Nije. Ostvarili smo neki rezultatski cilj, može i bolje, pogotovo mora na planu igre. No, doći će i to. Ovo je samo jedna etapa tog puta.
Ova teza o mladima koji ne poštuju starije?
- Neću opće komentirati ničije javno iznesene teze iz jednostavnog razloga što se ne želim uvući u tu priču. Sve te nejasne priče oko reprezentacije ne želim potencirati i smatram ih nepotrebnima. Svako lamentiranje može samo narušavati atmosferu. Hrvatska je uvijek bila reprezentacija u kojoj vlada zajedništvo i međusobni respekt. Samo je tako mogla, s obzirom na veličinu, stvarati senzacionalne dosege. Rekao sam vam prije, nakon dvije godine i u povratku reprezentaciji osjetio sam atmosferu kao i prije. O.K., ima novih dečki, svi smo mi stariji dvije godine, mijenjaju se stvari. No, neke posebne situacije koje bi mi odale da se nešto bitnije promijenilo, iskreno rečeno, nisam primijetio. I još nešto…
To je?
- Vraćam se na početak priče, a to je da izbornik najbolje zna što mu je činiti da na Euru budemo u maksimalnom izdanju. On ima maksimalnu podršku svih igrača i uvjeren sam da ćemo u lipnju biti silno motivirani i spremni da idemo u boj za još jedan uspješan turnir. Kako ćemo proći ne znam, ali da ćemo biti maksimalni u želji, trudu, fokusu i motivu, nemam jedan posto dvojbi.