Kad je bilo najpotrebnije Vatreni su bili Vatreni i zasluženo slavili veliku pobjedu. Ona će imati posebnu težinu u analima, jer je izboren prolaz skupine, protiv domaćina, i s prvom pobjedom nad suparnikom u povijesti međusobnih utakmica. To je Hrvatska koja je trebala Zlatku Daliću i sama sebi da bi ovaj turnir odradila na razini ugleda kojeg reprezentacija ima...

Potencijali Juranovića

Izbornik je za ovu utakmicu odabrao postavu koja je dijelom iznenadila. Ostavio je vani Vrsaljka, koji je u dvije utakmice ipak potrošio puno energije i ubacio svježeg Juranovića. Igrač kojeg su mnogi podcjenjivali godinama u HNL-u samo je potvrdio da ima nužne potencijale da odgovori zahtjevima na ovim razinama. Ubacio je Dalić i Vlašića, koji je u prvom dijelu bio ključan igrač nadmoći Hrvatske.

Ne samo zbog lucidno postignutog gola (praktično špicom), nego i ulaženjem između linija i destabiliziranjem srednjem bloka Škota. Oni su samo prvih 7-8 minuta krenuli u skladu s očekivanjima, žustro i agresivno, napadački i puni adrenalina, ali čim je vatrena škvadra spustila loptu na zemlju i preuzela posjed, počela je drugačija utakmica. Ona u kojoj Škoti zapravo nisu imali šanse, prije svega jer se potvrdilo da je individualna klasa Hrvatske za njih nedostižna. Kako je ona djelovala homogeno, kao momčad, sve su njene vrline izbile na površinu.

Dalić je dobro postupio kada je u napadu odabrao Petkovića, jer je sjajno kao razigravač stvarao probleme trojici domaćih stopera. Ne samo dodavanjima, nego i izlazom prema lopti i navlačenjem njihova izlaska iz bloka. Četvrti Dalićev novitet bio je vraćanje u postavu Brozovića. Njemu je dobro došla klupa protiv Čeha, jer je protiv Škota bio ona prava šestica, vrhunska u korekciji, započinjanju napada ali i trokutu s odličnim Kovačićem i starim asom, Modrićem.

Treba reći da je Modrić djelovao u prvom dijelu slabije i upravo su ga Brozović i Kovačić, uz asistenciju Vlašića “pokrili”. No, u nastavku kao da je kliknuo, fizički i psihološki, pogotovo nakon fantastičnog pogotka koji je, po nama, prelomio utakmicu.

Nastavili plesti mrežu

Škoti su se vratili iz prvog gubitka, više spletom nesretnih i nespretnih hrvatskih reakcija u izbacivanju lopte. Dogodilo se to u fazi kada je Hrvatska bila dominantna “do boli tišine Hampden Parka”, ali koje su se domaće navijačke mase tada ponadale velikom come backu. Poluvrijeme je ipak vratilo mir našima, a njihov govor tijela ukazivao je da nisu načeti. Štoviše, u nastavku su samo nastavili plesti mrežu, digao se maksimalno Modrić i to je rezultiralo i s dva pogotka fore.

Bilo je nekih propusta u obrani, par kriznih situacija kada Livaković nije izlazio na centaršuteve unutar pet metara, ali u snazi igre Hrvatske stvari jednostavno nisu mogle poći po zlu. Zašto to nije izgledalo tako u prethodne dvije utakmice svi su odgovori dobiveni u izdanju protiv Škota...

TRI KLJUČNA FAKTORA ZA POBJEDU

KOMPAKTNA MOMČAD

Kada momčad koja je tehnički nadmoćnija igra tako kompaktno, onda je suparniku vrlo teško pronaći način da je ugrozi. Naši su bili i homogeni, i blizu jedan drugome i plitki u formaciji.

BRILJANTNA VEZNA LINIJA

Sve priče koje su se uoči EURA vrtjele o Hrvatskoj isticale su vrijednost veznog reda, možda i najboljeg na turniru. Protiv Škotske Brozović-Kovačić-Modrić bili su na razini tih vrednovanja.

DALIĆEVI IZBORI

Odlučio se za četiri promjene u startu i pogodio je u onome što najviše treba – osvježena energija. Juranović i Vlašić donijeli su svježinu trke, Brozović je bio Brozović, a Petković je izvrsno razigravao suigrače.