Branko Ivanković (68), danas izbornik reprezentacije Omana, bio je nekoć desna ruka Ćire Blaževića, njegov najvjerniji suradnik. Bio je sedam godina član Ćirinog reprezentativnog stožera Vatrenih, a kasnije je s trenerom svih trenera nastavio u reprezentaciji Irana. Trenutačno je u Hrvatskoj, makar smo ga jučer telefonom uhvatili u Sloveniji, razgledavao je kamp gdje bi na ljeto želio dovesti Oman. Osim u Sloveniji, popularni Tanac će se sa svojom reprezentacijom pripremati i u Hrvatskoj...
Naravno da je tema našeg razgovora bio odlazak Ćire...
- Vječno sam zahvalan Ćiri. Prepoznao je u meni dobrog, kvalitetnog i lojalnog suradnika, koji mu može pomoći u realizaciji svih njegovih ideja. Sretan sam što sam ispunio njegova očekivanja, što smo imali takav odnos, što sam mu pružio svu potrebnu pomoć, koju je od mene tražio u realizaciji svih naših planova - kazao nam je u uvodu Ivanković.
Dao priliku
Pričao nam je kako mu je Ćiro pomogao, kako je to sve funkcioniralo u njihovom odnosu.
- On mi je pružio ubrzani razvoj, zaštitio me čitavo vrijeme koje smo proveli zajedno. Nije dozvolio da bilo tko poremeti odnos između njega i mene. Omogućio mi je spoznati standarde i dao priliku da imam mogućnost raditi s takvim velikim igračima kao što su bili Vatreni prve generacije. Ta generacija je otvorila vrata svijeta svima nama. U stožeru Vatrenih sam spoznao razinu kvalitete vrhunskih svjetskih igrača. Vidio sam razinu standarda reprezentacije, a to mi je iznimno pomoglo u mojoj trenerskoj karijeri.
Kazat će nam da su se zahvaljujući tome njegovi kriteriji selekcije igrača iznimno podigli.
- Ti kriteriji su se podignuli upravo zbog kvalitete tih velikih Vatrenih. Bili su jednostavno čudesni.
Naglašava da je Ćirin način rada usmjerio njegov razvoj kao trenera.
- Naravno da svaki od nas trenera ima nešto svoje, ali njegov način rada, njegova komunikacija, bili su nešto posebno što sam upijao i zaista mu mogu biti neizmjerno zahvalan.
Bili su jako dugo skupa... Što je naučio od Blaževića?
- Između ostalog i sve sitne nogometne detalje. Od Ćire sam naučio ono što se ne može naučiti u knjigama, neke stvari koje donosi iskustvo, znanje i kvaliteta. Današnji mladi treneri nemaju tu priliku učiti od čovjeka i trenera poput Ćire koju sam imao ja. Neki mlađi treneri možda to i ne žele, ne mogu shvatiti da se mnoge bitne trenerske tajne ne mogu naučiti u knjigama ili na internetu.
Nešto je posebno želio istaknuti kad se radi o treneru svih trenera.
- Strahovito je bila važna njegova komunikacija. Njegovi životni postulati bili su nešto čemu si se mogao diviti i meni su osobno iznimno koristili u cijeloj karijeri. Mnogo mi je dao, a ja držim da sam mu i uzvratio na najbolji mogući način, da sam opravdao njegovo povjerenje. Zato naša suradnja i jest tako dugo trajala.
Kakav je Ćiro bio izbornik iz Ivankovićevog rakursa?
- Ćiro je shvatio što je najbitnije u reprezentaciji. On je bio autor bitne stvari, bio je taj koji je izmislio kult reprezentacije, njegovo poštivanje. Taj kult se održao do dana današnjeg, sa sjajnim i velikim dosezima Vatrenih na čelu s Dalićem i Modrićem. Taj kult, kojeg je idejni začetnik Ćiro, funkcionira već skoro trideset godina. Znao je što znači prava atmosfera u reprezentaciji.
Prisjetio se tih vremena s Ćirom u Vatrenima...
- U reprezentaciju se nije lagano ulazilo. Ali, isto tako se nije lagano izlazilo. Zbog neke pogreške ili neke trenutačno slabije forme.
Kaže da je bronca iz Francuske bila kulminacija četverogodišnjeg ciklusa.
- Sve je počelo 1994. godine s onom utakmicom protiv Španjolske, kad smo pobijedili s 2:0, a sve se završilo u Francuskoj, kad smo bili treći, a cijeli nogometni svijet je ostao šokiran kad je jedna mala, uvjetno kazano neafirmirana reprezentacija, zapravo mogla biti i prvak svijeta. Bili smo treći, to je zaista bio nezapamćen uspjeh. Impozantan. Hrvatska je tada, ne računajući Jugoslaviju, bila bez tradicije. A onda smo u Francuskoj, zahvaljujući Ćiri, prezentirali nogomet kojem se svijet divio.
Bio je Tanac, prije nego što ga je Ćiro pozvao u svoj stožer, i s mladom U-21 reprezentacijom kad je izbornik bio Martin Novoselac, bio je s Vlatkom Markovićem u mediteranskoj vrsti...
- Ćiro je imao instinkt pozvati me u stožer kao ravnopravnog člana. Zaista sam imao sreću raditi s njim, otvorio mi je vidike. Nakon što je završila priča s Vatrenima, krenuli smo u totalnu nepoznatu priču, u Iran. Bila je to jedna sasvim nova kultura, nova religija. Tu me također usmjerio, trebalo se priviknuti na sve to skupa. Nakon toga, Ćiro je otišao iz Irana bez obzira na to što je imao ponudu za četverogodišnji ugovor. Već je tad imao nekih simptoma koji su ukazivali da se nešto događa s njegovim zdravljem. Vratio se u Hrvatsku, a ja sam ostao u Iranu kao izbornik. Ćiro me preporučio, bilo je to prvi puta u povijesti Irana da je asistent, a još k tome i stranac, nastavio kao izbornik. S Iranom sam postigao sjajne rezultate, a bazu su činili igrači koje je selekcionirao Ćiro kad smo došli u Iran. Ćiro me uvijek držao i kad sam radio u Njemačkoj, zvao me na pripreme reprezentacije, nekad sam se odazvao, nekad nisam, ovisilo je o situaciji. Nikad nije tražio novog pomoćnika, uvijek je čekao moj povratak.
Ogromna priča
Ivanković je zaključio...
- Vrlo je važno ovo naglasiti - tih sedam godina u hrvatskoj reprezentaciji Ćiro je napravio ogromnu priču. Ponavljam, on je začetnik kulta Vatrenih, uspio je ujediniti velika igračka imena. To ujedinjenje velikih hrvatskih zvijezda bilo je sudbonosno. Svi su oni imali ogromni igrački ego, on ga je pretvorio u pozitivni ego. Svi su ti igrači postali veliki prijatelji, kasnije su skupa odlazili u neke biznise, spontano su se spojili. Ćiro je uvijek respektirao njihovu individualnost, odredio je tri-četiri igrača koji su bile vođe momčadi. U tih 7 godina nije bilo niti jednog incidenta između igrača i stožera, nije bilo niti jednog incidenta između igrača, a to se inače događa. Nikad nije bilo niti jednog povišenog tona, bilo je samo ogromnog uzajamnog respekta. Recimo, jedan Prosinečki je bio rezerva u polufinalu protiv Francuske, u utakmici za 3. mjesto jurio je kao na motoru i zabio je pogodak. A bio je najveći navijač u toj polufinalnoj utakmici. To je bila slika brončanih iz Francuske, a tu je sliku nacrtao Blažević. Sve to nas je i dovelo do tog fenomenalnog uspjeha, uzajamno povjerenje i lojalnost, uz naravno svu kvalitetu koju su imali Vatreni. Cijeli hrvatski nogomet na tome mu mora biti vječno zahvalan.
GLEDAJTE NOVU ‘VAR SOBU‘:
Zbog čega Hajduk nije favorit protiv Varaždina? Jesu li Splićani trebali vratiti na Poljud Tonija Teklića? Koji je pravi nasljednik Mislava Oršića u Dinamu? Može li Zoran Zekić iznenaditi Osijek? Odgovore na ta i sva druga pitanja u vezi 21. kola SuperSport HNL potražite u novom izdanju ‘VAR sobe‘ s Ilijom Lončarevićem:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....