Bivši napadač Dinama, Benfice i Porta, Tomo Šokota (43), za hrvatsku je reprezentaciju odigrao osam utakmica i postigao je dva pogotka. A debitirao je u Ljubljani, 19. studenoga 2003. godine, u uzvratnoj utakmici dodatnih kvalifikacija protiv Slovenije (1:0).
Četiri dana ranije u prvoj je utakmici u Zagrebu bilo 1:1, zanimljivo je da Šokota nije bio među kandidatima za taj dvoboj!? No, kad je voda došla do grla, nakon strahovitog medijskog pritiska, izbornik Otto Barić povukao je potez očajnika i pozvao Šokotu za uzvrat u Ljubljani! Šokota je u to doba sjajno igrao za Benficu i neprijeporno je i ranije zavrijedio poziv. I Barićev je “džoker” opravdao očekivanja, bio je jedan od naših najboljih igrača u Ljubljani, asistirao je strijelcu Prši za pobjedonosni pogodak u 61. minuti...
- Dvije godine uzastopno bio sam u Dinamovu dresu najbolji strijelac Prve HNL, ali ondašnji izbornik Miroslav Blažević govorio je da me nikad neće zvati u reprezentaciju! Uvijek je oko mene bio neki cirkus... Otišao sam u Benficu, stvarno sam dobro igrao, postigao sam 15-ak pogodaka i dobio sam Barićev poziv nakon zagrebačke utakmice sa Slovenijom. Kad sam došao, osjećala se nervoza, svi su bili nezadovoljni rezultatom prve utakmice, bilo je čak i malo straha da se nećemo kvalificirati. Dvaput sam trenirao sa suigračima prije dvoboja u Ljubljani, sve je to dobro izgledalo, s Pršom sam se odlično slagao na travnjaku i na kraju je ispalo kao u bajci - sjeća se Šokota tih dana, bio je između dvije utakmice pozvan u reprezentaciju kao “vatrogasno rješenje”.
Možete li opisati pobjedonosni pogodak?
- Kako ne! Dvije minute ranije bio je isključen Tudor i svašta mi je prolazilo kroz glavu. Bila je to tvrda utakmica, Slovencima je odgovarao i remi bez pogodaka, jer su postigli zgoditak u gostima. No, zatresli smo im mrežu odmah nakon Tudorova isključenja - primio sam loptu, zagradio se i okrenuo, potom sam pogurnuo loptu prema Prši u kazneni prostor. Uvijek sam volio asistirati i “podvaliti” dobru loptu, imao sam to u sebi, jer sam do seniorskih dana igrao u veznom redu. I Dado je maestralno poentirao, pa je tako i moja asistencija ostala zauvijek upamćena.
Je li vam to možda i najdraža utakmica u karijeri, najdraži potez?
- Eh... Čim ste me to upitali, odmah su me prošli trnci! Da, to mi je bila najdraža utakmica, debi za nacionalnu momčad i u tom sam prvom nastupu odigrao pravi potez! A sumnjalo se i u mene i u Barićevu odluku da me pozove, jedan je TV-reporter čak govorio tijekom TV-prijenosa “tko je njega stavio u igru?” Bio sam kasnije revoltiran tom rečenicom, ali sve smo izgladili, ha, ha... Ma, poslije su mi shvatljive bile te sumnje, jer je Barić strahovito riskirao, ali se na kraju sve isplatilo, slavili smo pobjedu u Ljubljani i otišli smo na Euro u Portugal - kaže Šokota i ističe:
- Tada mi se ostvario dječački san, svakome je igraču velika želja i čast igrati na velikom natjecanju, a ja sam, eto, imao taj privilegij igranja na Euru. I to baš u Portugalu, u kojem sam napravio lijepu karijeru. Žao mi je tek što na tom Euru nismo napravili bolji rezultat, a imali smo veliku priliku. Protiv Švicarske smo igrali s igračem više cijelo drugo poluvrijeme, ali nismo postigli pogodak, dok smo protiv Francuske zabili dva nesretna auto-gola i tako poništili dobru igru.
Uoči dolazećeg okršaja sa Slovenijom, Šokota kaže:
- Uvijek nam je Slovenija bila neugodan suparnik, baš uvijek! Kad sam igrao u mlađim uzrastima za Hrvatsku, nikad nismo pobijedili Slovence! Remizirali smo i gubili, uvijek su to bile apsolutno neizvjesne utakmice, svaki je put bilo „knap”. Na žalost, kod nas se podcjenjuje slovenski nogomet, ali i iz osobnog iskustva, jer sam na kraju karijere igrao u Olimpiji, znam koliko Slovencima znači nogomet i koliko ulažu u njega. U srijedu će to biti također teška i neizvjesna utakmica, nadam se da će naša momčad odigrati dobro i na kraju osvojiti bodove - kaže Šokota.