Nakon što je 28. lipnja Hrvatska na Euru poražena od Španjolske (3:5 nakon produžetaka) nogometno raspoloženje u domovini nije bilo dobro. Sjajna utakmica i veliki preokreti oduševili su mnoge u svijetu, a mi smo ostali pognute glave i zabrinutih misli, jer Euro nismo odigrali na željeni način. Puno lutanja oko udarne postave, previše igrača potpuno izvan forme, a više od svega dojam da nismo momčad koja diše zajedno na način na koji je disala tri godine ranije na povijesnom Mundijalu u Moskvi.
Prvi je put Zlatko Dalić kao izbornik u anketama koje su se provodile na mnogim portalima dobio neprolaznu ocjenu, iako je i na Euru ispunio onaj minimalni cilj koji je pred njega bio postavljen.
Prošli smo skupinu i to kao drugoplasirana momčad, a i nismo ispali od bilo koga nego od sjajnih Španjolaca u jednoj od najboljih utakmica turnira. Međutim, čak i takva utakmica - u kojoj smo 70 minuta opet bili ispod razine - nije pokrila ukupni dojam o Hrvatskoj koja je doista igrala dobro ispod razine kvalitete igrača koje ima u svlačionici.
Sve to loše ozračje kulminiralo je s nekoliko rečenica koje je u eter pustio Ante Rebić. "Činjenica je da smo zadnje 2-3 godine sranje... Osobno mi je žao što nismo imali nekoga da iskoristi ovu talentiranu generaciju + dva genijalca (L i M), da napravimo nešto (puno) više na ovom prvenstvu." Na izbornika se tako okomio igrač kojem je dao možda i najviše kredita s obzirom na ono što je pružao na terenu.
Rujanski dio kvalifikacija nije se stoga mogao čekati u dobrom ozračju. Dva teška gostovanja i domaćinstvo s uvijek neugodnim Slovencima u samo sedam dana. I na sve to ozljeda Luke Modrića, kapetana, najboljeg igrača, jedinog kojeg ne možemo nadomjestiti.
Međutim, tada se na scenu u velikom stilu vratio Zlatko Dalić...
NAJBOLJI KAD JE NAJTEŽE
Da je Zlatko Dalić zauzeo novi kurs spoznali smo 16. kolovoza kada je prezentirao kandidate za nastavak kvalifikacija. Na popisu očekivano nije bilo buntovnog Ante Rebića, ali nepozivanje Brune Petkovića i Josipa Brekala iznenadilo je sve. Nije Dalić nikada jasno objasnio zašto ih nema, ali jasno je da im je nešto zamjerio. Previše su mu bili važni u prethodne tri godine da bi ih samo tako prekrižio. No, javnost i svlačionica dobili su čvrstu poruku o novom kursu starog izbornika. Pričaju nam upućeni insajderi kako Dalić nije stao samo na tome, nego se od prvog dana okupljanja u Moskvi postavio odlučno, stavivši svakom igraču do znanja da (više) nema nedodirljivih.
Očito maksimalno pripremljen za tri teške utakmice, Dalić je složio plan od kojeg nije odstupio. U sve tri utakmice startala su samo četvorica igrača, Juranović, Lovren, Brozović i Kovačić. Jer su bili dovoljno dobri i spremni da podnesu takav napor. Ostale je rotirao pametno, s jasnom vizijom što želi od svakoga od njih. I dogodilo se nešto što nije uobičajeno za Hrvatsku, pa i za sve momčadi s ovih prostora. Umjesto da nas tako gust ritam utakmica umori, Hrvatska je neprestano rasla. Čvrsta, iako napadački nedorečena u Rusiji, dobra u Bratislavi i odlična u Splitu. Maksimalno disciplinirana i rastrčana u svih 270 minuta.
Postavio je tako Dalić nove standarde za hrvatske kvalifikacije u kojima smo se uvijek mučili, kalkulirani, pokušavali pobjeđivati na rutinu. U prethodne tri utakmice izgledali smo kao natjecateljska momčad koja ništa neće prepustiti slučaju. Izgledali smo onako kako velike nacije izgledaju u kvalifikacijama.
Zlatko Dalić stoga je doista najveći pobjednik rujanskih okršaja, kako je netko od komentatora u studiju Nove TV i podvukao odmah nakon utakmice. Kad je bilo najteže, Dalić se odlučno osovio na noge pokazavši gard izbornika koji ima svjetsko srebro. Igrači su to brzo prepoznali, prihvatili pravila ponašanja te upisali sedam bodova koji nam širom otvaraju vrata Svjetskog prvenstva u Kataru...
JAKI SMO I BEZ MODRIĆA
Luka Modrić nije igrao u te tri utakmice, nije čak ni bio uz reprezentaciju, jer je ozljedu ostao liječiti u Madridu. Gore od toga ne može, jer Luka je "motor i duša" ove reprezentacije, kapetan koji veže sve. Od odnosa u svlačionici do ritma igranja na travnjaku. Svjetska klasa, nevjerojatan karakter, igrač bez kojeg ni jedan Real Madrid ne može zamisliti udarnu postavu.
Koliko već godina slušamo da Vatreni nikad u povijesti nisu bili toliko ovisni o jednom igraču. Koliko je puta izrečeno da ćemo bez Luke biti "simpatična reprezentacija" ne velike perspektive? I ostali smo bez Luke doslovno preko noći, u predvečerje tri tako teške utakmice, ali nismo se raspali... Dapače, bili smo dobri, u Splitu čak i odlični, rastrčani kreativni, okomiti i opasni. Pokazali smo da i bez Modrića imamo reprezentaciju visoke klase. Što je još jedan veliki dobitak rujanskih utakmica, te potvrda da smo katkad ili često previše skloni donošenju zaključaka bez čvrstih analiza.
U Bratislavi smo istrčali s postavom u kojoj su samo četiri (Lovren, Vida, Brozović i Kovačić) igrača bila na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Ivušić, Juranović, Sosa, Vlašić, Ivanušec, Oršić i Čolak nisu bili tamo. Smjena generacija je napravljena i to vrlo bezbolno. Nakon ruskog srebra otišli smo i na Euro, otići ćemo i u Katar. Imamo odlične igrače koji tek trebaju odigrati svoje najbolje sezone. Nisu još uvijek za Real, PSG ili Man. City, ali polako, vidjet ćemo do kuda će neki između njih dogurati.
MATEO KOVAČIĆ JE TAJ
Svaka uspješna momčad ili reprezentacija u pravilu imaju svog glavnog igrača. U Hrvatskoj je to još od rujna 2006. Luka Modrić. I bit će do prosinca 2022., kad očekujemo da se oprosti u Kataru. I to ne u skupini. Međutim, Modrićevog nasljednika već imamo, to je Mateo Kovačić. Napunio je 27 godina te dosegao igračku zrelost, a još prije deset godina malo tko nije vidio njegov izvanserijski talent. Ne postoji utakmica na kojoj Kovačić ne može raditi razliku i biti najbolji na terenu. Toliko je dobar. Nezadrživ s loptom u nogama, sjajnog pregleda igre, fantastične mirnoće. Trebalo mu je vremena više nego što smo mu svi mi katkad bili spremni pružiti, ali Kovačić je uvijek bio sigurna oklada. Zato su ga Inter, Real Madrid i Chelsea napokon i doveli. I svi su dobro profitirali u tom poslu.
Profitirat će i Hrvatska. Ne u sljedećih 15 godina kao što je to bilo u slučaju Luke Modrića, ali u sljedećih barem pet do osam hoće. U to više nitko ne sumnja. Ne nakon igara koje je prezentirao protiv Rusa, Slovaka i Slovenaca. Podmetnuo je leđa te preuzeo odgovornost u trenucima u kojima smo ga trebali više nego ikada. "Otključao" je momčad, razigrao je sve oko sebe, ubrzao ih, otvarao im koridore. Suigrače je učinio još boljima.
A takvo što mogu samo veliki igrači...