Veliko je razočaranje jučerašnji nastup Hrvatske. Na poraze i padove u kvalifikacijama, nažalost, naviknuli su nas Vatreni, ali ako smo ikad vjerovali da će stvari od početka krenuti bolje, onda je to bilo ovaj put. No, uvijek isto s Hrvatskom. Ako može komplicirano, ona će to od početka usmjeriti u još kompliciranije...
Izuzmemo li desetak minuta u kojima smo djelovali logični (hitriji u pasu, više trke bez lopte i otkrivanja, pritisak i par prilika...), nakon primljenog gola Hrvatska se taktički i tehnički razvodnila.
Teško je prihvatiti činjenicu da momčad sastavljena od ovakvih igrača kakve ima Dalić, a to su hitri i motorični znalci, može odigrati tako sporo, mlako i bez ideje. Slovenija je radna, kolokvijalno rečeno “poštena momčad”, koja daje sve od sebe u granicama svoje klase.
Ona je odigrala točno onako kako su ama baš svi očekivali. Dakle, čvrsto u postavljenoj obrani, srednji tvrdi blok i vrebanje kontranapada kada se suparnik više otvori i ostavi prostora u pozadini. Nije neka velika mudrost odabir načina igre protiv takvog suparnika. Pogotovo ako imaš vezni red Modrić - Brozović - Kovačić - Vlašić, igrače koji mogu brzom kombinatorikom i promjenom ritma destabilizirati svaki suparnički blok. No, ako umjesto logičnog brzog protoka lopte, te pokretljivosti svih linija, dopustite sebi “akademske pristupe” i sporu igru, pa poklonite loptu (Perišić) suparniku za kontru, pa onda i dobijete gol, tada uslijedi “nova utakmica”.
U njoj smo umjesto žešće Hrvatske vidjeli suprotnost, sve jaloviju igru, čak i s brojnim ofenzivnim promjenama. Slovenci su bili brži u duelu, više su grizli, agresivno su pokrivali svakog našeg igrača, te svaki pedalj terena. Tako su kompenzirali manje kvalitete u odnosu na Hrvatsku i gradili svoju veliku i prvu povijesnu pobjedu protiv Vatrenih. Zasluženo.
Rekli smo, naviknulo se na ovakve “ćorke” naše reprezentacije. Jalovosti i očitoj neravnoteži u igri svakako je pridonijela i taktička postavka. Romb nije za ovu reprezentaciju, vidjelo se to jesenas u Ligi nacija, potvrdilo se i protiv Slovenije. Da se igrači ne osjećaju dobro u taktičkoj postavi mogli smo zaključiti i kroz neka sudaranja u igri i preklapanju pozicija. Događalo se da u probojima s boka nema tko dočekati centaršut ispred slovenskog gola.
Hrvatska je baš loše taktički stajala na terenu i time je samo olakšavala obranu suparniku, te ga poticala da se ohrabri u kontri. Sve je to pomalo čudno, iako se moramo držati utjehe da je već viđeno. Pa valjda bude i epilog kvalifikacija, uz muku, istovrstan, dakle - prolazan. Uvijek isto...