Očekivano, Zlatko Dalić za dva konačna dvoboja kvalifikacijskog ciklusa odlučio je ispremiješati "vatreni" špil, no kako je u brojnim analizama i istaknuto, hrvatski bazen nije "olimpijski", poput, recimo, francuskog, već je bitno manjih gabarita. Upravo stoga, sve odluke koje je izbornik učinio, išle su u smjeru izgovorenog i napisanog u posljednje vrijeme...

Ušli su, dakle, Pongračić, Sučić, Pjaca i Budimir, dok su iz ispali Barišić, Vlašić, Brekalo, Musa i Beljo. Je li upravo potonji kvintet time označen glavnim krivcem za listopadski potop? Ne bismo išli tako daleko, jer njihovo uvrštenje na listu pretpoziva više je poruka da u ovome času reprezentacija od njih zahtijeva više nego što je bio njihov doprinos u posljednje vrijeme.

Doduše, Brekalo, Musa i Beljo nisu niti imali značajnu priliku, a činjenica je i da su u kadar, pa i u momčad ušli u kritičnom dijelu, kada je krivulja ozljeda i forme otišla dramatično prema dolje, što je moralo utjecati i na njihove izvedbe, pogotovo u kontekstu očekivanih izvedbi, odnosno imperativa rezultata u najtežem dijelu kvalifikacijskog ciklusa za Euro u Njemačkoj.

S druge, pak, strane, kvartet koji je ovaj put zaradio pozivnicu, konačno, u ovome času sigurno nije u prvome planu, i u slučaju da se do okupljanja za dva tjedna stvari na liječničkom te planu forme i ritma utakmica poprave, Dalić će primarno posegnuti za dokazanim rješenjima. Ovime je, ipak, i njima stigla nagrada za nove početke (Pjaca), kvalitetno odrađeni "reset" (Pongračić), profesionalizam i neodustajanje (Budimir), te povratak nakon ozljede (Sučić). Za sve ostalo, oni će, poput još nekih s popisa, morati jako zapeti kako bi promijenili postojeću i nedodirljivu hijerarhiju u momčadi.

Jedina sustavna promjena može se nazrijeti u posljednjem redu, gdje je Borna Barišić izgubio svoje mjesto u "vatrenom" kadru, a kako Dalić nije pozvao zamjenskog lijevog beka, već stopera, znači da se recept odlučio potražiti kod Josepa Guardiole - što nije poraz, dapače.

Ako najbolji svjetski trener s nepresušnim izvorima optira za tu opciju, onda to sigurno može i Dalić, skučenoga manevarskog prostora. Pogotovo u situaciji u kojoj se bori s izostancima, ozljedama, padom forme, ali i padom važnosti hrvatskih igrača u elitnom krugu svjetskih klubova.

U svakom slučaju, ako izuzmemo vratarske pozicije, gdje je sve ostalo isto i netaknuto, u nastavku ćemo se malo pozabaviti preostalim linijama momčadi koja 18. studenoga gostuje kod Latvije, a onda tri dana kasnije dočekuje Armeniju. I uz dvije očekivane pobjede, nada se jednom kiksu Walesa, kod Armenije, ili u Cardiffu kontra Turske, kako bi izbjegla baraž i direktno se kvalificirala na europsku smotru...

Obrana

Križanje Borne Barišića iz osnovnog popisa sugerira samo jedno: protiv Latvije u Rigi mjesto lijevog braniča preuzet će - Joško Gvardiol. To on, uostalom, i igra u Manchester Cityju, a to je znao igrati i u RB Leipzigu, pa konačno i u Dinamu. Brižna statistika konačno govori da je Gvardiol u klupskom nogometu neznatno više od 150 utakmica, a gotovo trećinu je odigrao na poziciji lijevog bočnog igrača...

Moguća udarna postava Vatrenih

JL

Sudarili smo se, doduše, s repetiranjem "ali, Šutalo tone, zajedno s nesretnim Ajaxom", što je u osnovi istina, ali Šutalo je ipak igrač kojega se ne bi smjelo dodatno "zakucavati" i - potezati obarač. Uz potencijalnu dilemu Juranović ili Stanišić (ovisno o broju utakmica i formi koju će dohvatiti), jasan je dojam da bi upravo Šutalo s Erlićem trebao činiti tandem stopera, dok će lijevo ordinirati Gvardiol.

U kadru su još i Vida te Pongračić, no Erlić je u kontinuitetu standardno dobar u dresu Sassuola, i prilično je u biti podcijenjen igrač u očima hrvatske javnosti...

Vezni red

Ovdje značajnih promjena nema, tek je kadar pojačan Sučićem i drugi put uzastopce Morom, što znači da se, između ostaloga, nominalni veznjaci Pašalić i Majer više vide kao kandidati za one ofenzivne (krilne) pozicije. Osnovna postavka pritom ostaje jednaka: nedodirljivi trio ispred svih.

Što se, pak, njih tiče, očito je da Modrić hvata ritam, Kovačić je od posljednje akcije u Premiershipu dobio samo tri minute, ali zato jest cijelu utakmicu kontra Young Boysa u Ligi prvaka, i za dva tjedna trebao bi dohvatiti bolju situaciju nego onu koju je imao u minulom ciklusu, u koji je stigao netom nakon ozljede.

Njegov učinak vrlo je bitan, jer u "vatrenoj" postavci on nosi ključan impuls cijeloj momčadi. Brozovića je, pak, zbog saudijske lige teško analizirati...

Ipak, nije teško zaključiti da se od hrvatskog "bermudskog" trokuta očekuje da kontra Latvije i Armenije stvar izgleda bitno bolje nego protiv Turske i Walesa. Toga su i sami svjesni.

Ofenziva

Ahilova peta hrvatske reprezentacije, koja se gdjekad i (uspješno) krpala, a onda je ozljedama i izostancima u listopadu ogoljena do kraja. Bez Perišića, pa Kramarića, Petkovića i Ivanušeca, Hrvatska je ostala rendgenski razotkrivena.

Pokušala je s nekoliko slojeva prekriti nedostatke, ali jednostavno nije išlo. Sada bi, vjerujemo, ipak trebalo biti bolje. OK, Ivana Perišića nema do daljnjega, kao ni Oršića, ali u Feyenoordu se utakmicama vraća Ivanušec, dok iz Hoffenheima stižu informacije da bi i Kramarić ovaj tjedan trebao početi s (punim) treninzima.

Oni će imati utrku s vremenom, vjerojatno uspješnu, dok je jedina enigma - Petković. Ako svi budu u korektnoj, čak i neoptimalnoj formi, zauzet će pozicije, jer je njihovo prisustvo važno i jako bitno u kontekstu igre.

Ako neće moći, za mjesto na desnom krilu umjesto Kramarića kandidirat će Pašalić i Majer, u napadu bi Petkovića zamijenio povratnik i mirni, vjerni vojnik Budimir, dok bi poziciji na lijevom krilu vjerojatno najbliži bio - Pjaca. No, u osnovnoj postavci, svi vjeruju da će se tamo naći Ivanušec.