Valjda je to tako, ne može izdvojeno nego u serijama. Zlatko Dalić imao je svoje planove ofenzivnog potencijala Hrvatske za dvoboje s Turskom i Walesom. U pitanju su utakmice koje mogu definirati plasman Vatrenih na Euro i omogućiti više “relaksa” u završnici kvalifikacija i opciju provjere mlađih (novih) igrača.
Nažalost, iako je sezona gotovo na početku (tek dva mjeseca) dosta je igrača ozlijeđeno. Neki su, kao Kovačić, bili aut u rujnu, kao što je Modrić bio u manjku minuta u Realu. No, vezni red bit će u punom sastavu i kao takav opet ključan adut reprezentacije za dva najizazovnija dvoboja jesenskog dijela kvalifikacija.
Najveći je problem, dakle, u ofenzivnom redu. Od Katara preko Final Foura Lige nacija do listopada po putu se prvi “zagubio” Oršić (bez igre u Engleskoj, pa teška ozljeda u Turskoj), izbornikovom odlukom otpao je Budimir, pa je Livaja preskočio Final Four u Nizozemskoj, nakon rujanskog ciklusa teško se ozlijedio Perišić, ubrzo Ivanušec i Petković, a naposljetku je stradao i Kramarić. Na to se nadovezao oproštaj Livaje.
Možemo dodati i ozljedu kandidata iz rujanskog ciklusa, Matije Frigana. Previše se toga negativnog poklopilo za Dalića i reprezentaciju, koja će protiv Turaka imati na raspolaganju tri zdrava napadača, Musu, Belju i Brekala, te dva-tri veznjaka koji mogu u nužnoj situaciji odraditi punu ofenzivnu rolu kao Pašalić, Vlašić i Majer. Teško se sjetiti kad je bilo ovako složene situacije u ofenzivnoj liniji Vatrenih.
S jedne strane imamo Brekala, koji je bio odsutan čak 16 mjeseci (od Francuske u Parizu u lipnju 2022.) i koji je tek u proteklih mjesec dana počeo standardnije (i posljedično uvjerljivije) igrati u Fiorentini. Petar Musa ima bolji status u Benfici u odnosu na prošlu sezonu, više igra, ali u reprezentaciji je skupio tek 72 minute u četiri nastupa, u prosjeku po 18 minuta. Naposljetku, Dion Beljo nije standardan u Augsburgu (tri starta u sedam kola), a u A reprezentaciji još nema nastupa.
Dakle, nimalo neće biti jednostavno Daliću posložiti napadačku liniju, ali je sva sreća da u kontekstu iduće dvije utakmice ipak ima dovoljno snažan kadar da kompenzira te deficite. Uostalom, kada nedostaju standardni igrači, uvijek se otvaraju prostori i nude velike prilike alternativama da pokažu svoje vrijednosti i stave izbornika u dvojbe povećanjem konkurencije.
Ono što bi zapravo najviše trebalo zabrinuti iz ove aktualne situacije jest prepoznavanje tereta perspektivi ofenzivne linije Vatrenih. Naime, svi odsutni na koje Dalić računa u kontekstu Eura 2024. godine, dakle, Perišić (u 35.), Kramarić (u 33.), Petković u (30.), moguće i Oršić (u 31.), napadači su u dobi 30+, što znači da bi trebalo pripremati nasljednike, odnosno, strateški procijeniti koji su to potencijali koji bi za godinu-dvije trebali preuzimati naslovne role.
Da bi se to dogodilo s manje trauma, takvi igrači trebaju već od sada dobivati prilike. Možda je u ovoj muci dobrodošla spoznaja da će se provjeriti Musu (25), Belju (21) i Brekala (25), kao što bi se uskoro trebalo i s Friganom, Šimićem i inim kandidatima.