Dalić nije griješio dušu. Neka naši klubovi za početak preskoče barem jedno pretkolo

Jedno "emoj" uklizavanje s leđa, i jedna otrovna primjedba na portalu, doveli su Zlatka Dalića u škakljivu situaciju dok zagrijava momčad za nastavak Uefine Lige nacija. Prvo se Istra objavom na Instagramu narugala izbornikovoj ocjeni da u Hrvatskoj ligi nema kandidata za reprezentaciju, a onda su kroničari zabilježili da Nediljko Labrović nakon transfera u Augsburg odjednom više nije dovoljno dobar kandidat za nacionalnu momčad. Dvojica Livakovićevih sekundanata po novom se prezivaju Ivušić i Kotarski.

Dakle, izborniče, što ćemo s ligom koju narod obožava (ili nam tako barem sugerira njezin TV rejting), dok se njezine perjanice iz ljeta u ljeto nepogrešivo sramote protiv raznih Gzira, Kizilžara, Ružomberoka ili Olimpija?

Izlog "vatrenih" redovito je služio kao idealna oglasna ploča za monetizaciju

Priča nas logikom stvari dalje vodi prema pitanju: kakva se roba zaista nudi u skladištima HNL-a i treba li tamo izbornik tražiti zamjene za prvotimce s kojima je kovao medalje? Odgovor je u isto vrijeme i lak i težak. Svoje najbolje sinove "vatreni" su, naime, redovito povlačili iz unutarnjih rezervi. Od prvog dana, od Ladića, Šukera i Bobana, preko Srne, Balabana, Živkovića i Tudora do Modrića, Ćorluke i Eduarda, do heroja novog doba, poput Livakovića, Petkovića, Baturine i Petra Sučića, taj nabavni pravac od svlačionice domaćeg kluba do rostera reprezentacije nikada nije zakazao.

Uz nekoliko časnih iznimaka iz dijaspore, Hrvatska je svoje najveće asove pronalazila na domaćim prvoligaškim terenima. Kazat ćete, tek poslije naknadne obrade u raznim Realima, Milanima i Juventusima, ali to neće promijeniti sud da su naši, autentični igrači, zapravo čudo svjetskog nogometa. Takvo čudo da od izvoza mlade sirovine boli glava.

Marko Pjaca

MARIN FRANOV Cropix

S druge strane, neporeciva je činjenica da Dalić ne griješi dušu dok govori kako lakmus za nacionalnu momčad ne mogu biti utakmice domaće lige. Imam li kakav plastičan primjer? Ivan Nevistić ponekad brani čuda ispred Dinamova gola, a Ivan Smolčić izgleda kao bek koji bi mogao uskočiti u odijelo Josipa Stanišića ili njegova imenjaka Juranovića. Nisu ni blizu. S druge strane, Marco Pašalić i Marko Pjaca, recimo, sada već redovito upadaju unutra. Otkud im gratis pozivnice ako se Rijeka u ključnoj kvalifikacijskoj utakmici osramotila protiv Olimpije, a Pjaca je nakon dolaska Nenada Bjelice na Dinamovu klupu preko noći izgubio status.

Ako se baš ne želimo jako praviti ludi, složit ćemo se da je izlog "vatrenih" - od vremena nacionalnog romantizma do današnjeg doba općeg skepticizma - redovito služio kao idealna oglasna ploča za monetizaciju. Dok je gradio veličanstvene rezultate, Ćiro Blažević uvijek bi pronašao način da u rosteru osigura mjesto Zoranu Mamiću ili Petru Krpanu, umjesto, recimo, Igoru Cvitanoviću, koji je za "plave" zabijao kao na traci.

Sve naše najbolje odrasta u HNL-u, ali igrački sazrijeva u Bundesligi ili La Ligi. Dotad prikuplja frustracije u europskim ogledima s "jazavcima"

Ćiro je udario temelje nogometnog merkantilizma tako da se njegovi nasljednici na klupi mogu jasnije orijentirati, a oni zaista nisu gubili vrijeme tražeći svjetionike. Slaven Bilić je, recimo, iz malog prsta isisao tada 17-godišnjeg Mateja Delača, pa ga kao trećeg vratara poveo na Wembley, jer je Chelsea već bio zakapario mladog vratara. Ništa se ozbiljno od te karijere na koncu nije izrodilo, ali zbog nekog neobjašnjivog razloga mnogi i danas sumnjaju da su provizije bile bogovske. Ako u istom dijagramu lako prepoznajete Nediljka Labrovića, to je već vaš problem, možda ste skloni insinuacijama. Umjesto imbecilnog autorova mišljenja, zacijelo bi bilo bolje potražiti cijene na Transfermarktu i objave na mrežama Fabrizija Romana.

Ako i ulazi u neke očite kompromise oko rostera, Zlatko Dalić u zaključku ipak ne griješi dušu s HNL-om. Sve naše najbolje odrasta u HNL-u, ali igrački sazrijeva u Bundesligi ili La Ligi. Dotad prikuplja frustracije u europskim ogledima s "jazavcima" iz trećih zemalja. Umjesto zaključka, preporuka svim "emoji" kritičarima: preskočite za promjenu jedno pretkolo pa da razgovaramo kao ljudi...